Naš proslavljeni košarkaški as Dejan Bodiroga dao je za hrvatski portal Index opširan intervju, iz koga su naši mediji preneli mnoge njegove stavove vezane za košarku i karijeru. Mi smo izdvojili deo u kome govori, i to vrlo kritički, o ABA ligi i Evroligi. Najpre o regionalnom takmičenju:
– O ABA ligi imam svoje mišljenje od samog početka i ne mislim da je ona dobra stvar za regiju. Kad si prvak ABA lige, čega si zapravo prvak? Nisi prvak države. ABA liga je veštačka stvar. Kad je oformljena, ta je liga bila zamišljena da bude neka vrsta bivše jugoslavenske lige koja je uvek bila među najjačima u Evropi, ali nikad nije dala rezultat koji je trebala dati. Pričam o stvaranju mladih igrača u klubovima i davanju šanse tim klincima, što je uvek bio glavni adut klubova na ovim prostorima. ABA liga se pretvorila u gomilanje stranaca, nemanje jasne vizije u nekim projektima, gašenje nekih jakih centara koji su bili sinonim za košarku. Uzeću kao primer KK Split, koji je bio tri puta zaredom prvak Evrope i službeno najbolji košarkaški klub 20. veka. Takođe, ABA liga je praktički u rukama agenata koji je koriste kao platformu za plasiranje svojih igrača u Evropu ili NBA ligu. Klubovi su izgubili identitet i nemaju strategiju. Pre nekoliko godina sam rekao da je mnogo važnije da svaka država ima svoju ligu, nego da se igra ABA liga i danas stojim iza toga.
Protiv ste i današnjeg izgleda Evrolige, koja je zatvorena liga i koja ne daje priliku nekim manjim klubovima da se kroz domaće prvenstvo nametnu i da iskoče?
– Tako je. Apsurdan je taj sistem licenciranja. Evroliga je tako svela postojanje ABA lige na ništa. Ovaj prostor je dao velike igrače, velike trenere, velike košarkaške radnike. Najpre su se iz ABA lige plasirala tri kluba, pa dva, sad je jedan, a sve ide prema tome da i taj jedan ne dobije šansu i da ova regija, koja je dala nekoliko prvaka Evrope, bude izbačena iz Evrope. To je apsurd i ne može se sve gledati kroz novac. Evroliga je najbolje takmičenje u Evropi, ali nedopustivo je da neko tko osvoji titulu prvaka Italije ne sme igrati u najjačem takmičenju u Evropi samo zato što nema licencu. Kako je moguće da se nekome zabrani da se takmiči s najboljima ako je to zaslužio? To je kao da se ignoriše neko ko je u školi imao sve petice, a pušta se onaj koji je dobio dvojku. Takvih slučajeva je sve više u evropskim ligama. Rejer Venecija je bio prvak Italije, a nije mogao nastupiti u Evroligi. Odluka da se klubovi preko licenci i wild carda plasiraju u Evroligu uništava samu bit sporta da se kroz takmičenje i rezultat izbori nastup u eliti. Dobar je model Lige šampiona u fudbalu. U redu, u tom takmičenju ne igraju samo prvaci svojih zemalja, ali se daje šansa i jednom Lesteru, koji je kroz svoje prvenstvo izborio Ligu šampiona. Dinamo ili Partizan imaju šansu nastupiti u Ligi šampiona na temelju rezultata u domaćem prvenstvu, dok je u košarci sad to nemoguće. Naravno da su danas druga vremena, da je sve postalo biznis, ali mora se pronaći rešenje da se pomire posao i sportska strana priče. Fudbal je napravio vrlo dobar balans i svako ima šansu. U sportu bi trebali biti prioritet takmičenje i dobri rezultati, a ne da se nekome daje licenca i garantuje mesto. Zbog čega? Samo zato što su bogati i jer imaju novca. Evropskoj košarci treba jedinstvo više nego ikad i nužan je dogovor između FIBA i Evrolige. Da se razumemo, nije problem samo u Evroligi. FIBA je takođe napravila niz grešaka, od kalendara do ukidanja nekih takmičenja. Evroliga je i dalje najbolje evropsko košarkaško takmičenje i jednostavno mora biti bolje organizovana.
Mnogi će reći da je Evroliga jako nazadovala što se tiče kvaliteta u poslednjih nekoliko godina, a kao jedan od glavnih razloga tu se nameće NBA koji danas uzima k sebi praktično sve što vredi u Evropi, čak i nedokazane klince. Šta mislite o tome?
– Slažem se. U jednom trenutku je u NBA bila čak jedna trećina neameričkih igrača. Amerikanci najpre pokupe sve što je vredno i talentovano iz Evrope, a ogroman je problem i što mnogi u NBA odlaze prečicom, bez dokazivanja u Evropi i bez ostavljanja traga. Mnogo njih ode tamo, a onda se vrlo brzo vrate jer nikad ne dobiju pravu šansu. Mogu razumeti te klince, dobiju bogate ponude, kakve nikad ne bi dobili u Evropi, ali činjenica je da je takva politika ozbiljno osiromašila evropsku košarku jer u obrnutom smeru u Evropu stižu nekvalitetni američki igrači koji ne prave razliku kakvu bi trebali praviti. Mnogi od njih igraju nauštrb domaćih igrača od kojih čak nisu ni bolji, ali sve je manje strpljenja i trenerima je jednostavnije u igru staviti nekog iskusnijeg polovnog stranca nego istrpeti mladog igrača i verovati mu. Svi jure rezultat, svi bi preko noći napravili nešto, a vrlo malo klubova ima politiku stvaranja domaćih igrača. Danas su neka druga vremena, mnogo drugačija od onih kad smo igrali ja i neke generacije pre mene. Sve je teže zadržati domaćeg igrača, klubovi ne mogu pratiti ulaganja bogatih, a onda poput domino-efekta jedno vuče drugo i dolazimo do situacije o kojoj sad pričamo. Preskaču se stepenice i evropska košarka, nažalost, gubi interes navijača, drastično opada kvalitet i sve zajedno ide u smeru koji nije dobar. Kad se setim nekih ne tako davnih Final fourova, razlika je neverojatna u odnosu na danas. Đinobili, Parker, Rigodo, o Kukoču mi je glupo i pričati, zatim Skola, pa svi genijalni igrači s naših prostora… Meni se mnogo više sviđalo kako je bilo nekad, ali svako vreme nosi nešto svoje i teško je upoređivati epohe – rekao je, između ostalog, Dejan Bodiroga u intervjuu koji je za portal Index uradio novinar Saša Čobanov.
Photo: Twitter