Da li Efes ne leži Zvezdi, jer je već drugi put prilično lako pobeđuje, ili je nešto drugo u pitanju, tek – fantastična serija crveno-belih od sedam uzastopnih pobeda prekinuta je. Po mnogima neočekivano, svakako da je u hali “Aleksandar Nikolić” bilo 99,9 odsto onih koji su verovali u novi trijumf, ali svako iskusniji će reći: pa moralo je jednom da se desi. Toga je svestan i Dejan Radonjić, koji je posle utakmice nagovestio da će možda biti još poraza u nedeljama koje slede.
Beogradski tim je očigledno umoran od svega što je preturio preko glave, a na to su se nadovezale povrede ključnih igrača Jovića i Kuzmića, za koje praktično nema adekvatne zamene. Istina, umoran je i Efes, i oni imaju istovetan raspored kao Crvena zvezda, ali čini se da su, kao što to rade iskusniji timovi, tempirali dizanje forme za februar i mart, da bi april i maj dočekali tip-top naoštreni i spremni. U kakvom stanju će Zvezda dočekati te ključne mesece u sezoni teško je u ovom trenutku prognozirati, jer ekipa je fizički izuzetno pripremljena i dokazala je da igra sjajnu košarku u kontinuitetu. Međutim, najpre je iz stroja ispao Dangubić, pa pomenuta dvojica, a Tompson nikako da postane deo tima u meri kako se to očekuje od njega.
Početak beogradske utakmice nije nagoveštavao poraz, naprotiv. Domaćin je kontrolisao igru u prvoj četvrtini, ali onda u drugoj dolazi do potpunog sloma. Zvezdina odbrana, ta o kojoj priča Evropa, praktično nije postojala, mislim da nijedan napad Efesa nije odbranjen i tim iz Istanbula je nekako suviše lako i “iz potaje” došao do prednosti od 11 poena (drugu četvrtinu je dobio 31-16). Kad su Derik Braun i kompanija početkom drugog poluvremena stekli prednost od 18 poena izgledalo je da je sve gotovo, bar što se domaćeg tima tiče. Ali Zvezda nije tako lak zalogaj za bilo koga u Evropi, vratila se na krilima hrabrog Čarlsa Dženkinsa na minus 6. I imala čak tri napada za potpuni preokret, ali ih nije iskoristila. Šteta, jer je Efes u tim minutima delovao obezglavljeno.
Navijači su po završetku utakmice uradili pravu stvar: pevali su svojim ljubimcima i bodrili ih. Zaslužili su oni to apsolutno, ove sezone su toliko radosti doneli ne samo navijačima crveno-belih, nego svima koji vole košarku. Zamislimo samo na šta bi ličila ova zima da je ostao stari format Evrolige, i da je naš šampion ispao u prvoj fazi. Januar, februar i kasnije celo proleće bili bi bez najjače evropske košarke, bili bi svi okrenuti sami sebi, počeli bi da se međusobno ujedamo i vređamo – kao u prošlosti – i na kraju bi se pitali: kuda ode naša košarka? Ovako je ipak bolje, mnogo bolje, a zasluga za to pripada momcima Crvene zvezde i njihovom treneru. Protiv Efesa su pali, ali u sportu to uopšte nije važno. Najbitnije je koliko se brzo posle pada dižeš. Luka Mitrović i njegova ekipa upravo prolaze taj test. Sa moralnom i igračkom čvrstinom, kakvu su pokazali dosad, nema sumnje da će se dići, i na kraju završiti u društvu čije ime ni najveći optimisti nisu jesenas smeli glasno da izgovore: u četvrtfinalu Evrolige.
Photo: Euroleague