Početna NBADoba Supermena

Doba Supermena

od admin
27 pregleda

Vreme kada je magija vladala Floridom i NBA ligom vraća nas u drugu polovinu prve decenije XXI veka. Uspon Orlanda poklapa se sa dolaskom trenera Stena van Gandija, ali i fenomelanim izborom franšize na draftu 2004. kada na Floridu sleće  Dvajt Hauard.

Ako pogledamo rezultate od 2007. do 2012. vidimo da je Orlando bio jedna od konstantijih i boljih ekipa Istoka, sa jednim velikim finalom 2009. godine, i finalom Istoka sezonu kasnije:

Gandi impakt ili temelji moćnog Orlanda

Na leto 2007. na klupu Orlanda, umesto Brajana Hila, dolazi Sten Van Gandi, te se udaraju temelji novog i jakog Orlanda. Usput su iz Sijetla doveli Rašarda Luisa, i šou je mogao da počne. Već u prvoj sezoni van Gandi sa Orlandom dolazi do 52 pobede u prvenstvu. Taj podatak ne bi bio spektakularan i ne bi bio relevantan za ovu priču trenutno, osim što je to bio treći najbolji rezultat u Istočnoj konferenciji te godine, i što je posle dvanaest sezona prvi put ekipa Orlanda ušla u polufinale konferencije. Ekipa je igrala odlično, po odbrambenom učinku i dalje top 10 ekipa, ali su napadački doživeli strašan porast uz skok od čak 7 poena po meču više – sa 104 na 111, što je bilo dovoljno da skoče s 22. na 7. mesto po ofanzivnom učinku.

Sezonu kasnije, Gandijev Orlando dolazi do svog drugog najboljeg rezultata u istoriji franšize – 59 pobeda, uz 23 poraza. U to vreme za Orlando su nastupali Džamer Nelson, Rašard Luis, Dvajt Hauard, Mikael Pjetrus, Hido Turkoglu, od onih zvučnijih. Te godine ekipa Orlanda je prošla u Veliko finale, nakon što je u finalu konferencije eliminisala ekipu iz Klivlenda u šest utakmica. Orlando od 1995. godine do te 2008-09 nije igrao finala, nažalost izgubili su od Los Anđeles Lejkersa u finalu. Iako su po ofanzivnom učinku bili slabiji u odnosu na prethodnu sezonu – i pali na 11. mesto, defanzivno su briljirali – te sezone bili su najbolja defanzivna ekipa lige. No, sve to ipak nije bilo dovoljno da se Lejkersi na čelu s Brajantom pobede, te da se osvoji prsten. I dok su svi očekivali da ova ekipa može samo napredovati, ovo je bio njihov vrhunac.

U sezoni 2011-12, koja je zbog lokauta počela tek krajem decembra i odigrano je 66 susreta, napetost između Hauarda i trenera Van Gandija je rasla, pa je u javnost izašla priča da je najbolji igrač Medžika tražio da klub otpusti trenera. To je čak i Gandi potvrdio u intervjuu pred meč sa Niksima, ali i rekao da ga to ne dotiče, dok Hauard to u toku istog intervjua demantuje. Zbunjeni Van Gandi ga je čudno pogledao te samo napustio intervju. U tom trenutku je svima bilo jasno da je odnos nepopravljivo narušen, i da se rastanak bliži:

Velika je bila dilema – otpustiti trenera ili trejdovati najboljeg igrača i krenuti u rebilding. Prvo je pao trener. Nedugo zatim otišao je i Hauard. A franšiza je duboko zaglibila u ispodprosečnost.

Uspon u zvezde… 

Dvajt Dejvid Hauard rođen je 1985. u Atlanti. Njegovi roditelji su pre njega pokušavali čak sedam puta da dobiju decu, ali njegova majka je svaki put gubila bebu u trudnoći, pa je iz tog razloga za Gvajta uvek govorila da je “Dete čuda”.

Njega na draftu 2004. kao prvog pika bira Orlando Medžik, kojima je preko potrebno bilo pojačanje pod obručima. Kad je došao u ligu, susreo se s ekipom koja je sezonu ranije imala samo 21 pobedu, a to leto ju je napustila glavna zvezda – Trejsi Mekgrejdi. Glavne zvezde tima u tom momentu bile su Stiv Frensis, kao i sve češće povređeni Grant Hil. Bili su tu i Hido Turkoglu, Toni Betl i Kelvin Kato, dok su bekovske pozicije u saradnji s Frensisom držali Džamer Nelson Dag Kristi, nama svima poznat iz ere Divčevih i Peđinih Kingsa.

Dolaskom u Orlando, Hauard je momentalno zaludeo ligu i navijače, uticao na tim i rezultate. Nakon što je ekipu napustio Šakil O’Nil, Dvajt je vrlo brzo učinio da zaborave velikog Šaka. Predstavljao je novu silu pod obručima. Silu u usponu, igrača kojeg je teško čuvati. Sa dolaskom Hauarda, iz sezone u sezonu, rastao je i broj pobeda. Već u prvoj sezoni, 2004-05 Orlando ima 36 pobeda, 15 više u odnosu na prethodnu, a Hauard u proseku beleži 12 poena, 10 skokova. Sledeće sezone Hauard je osetno fizički jači i dominantniji, dobija 9 kilograma mišića. U domaćoj utakmici protiv Šrlota on je postigao 21 poen i imao 20 skokova, pa je sa tim ostvarenjem postao najmlađi igrač u istoriji NBA lige koji je u jednoj utakmici ostvario minimalno 20 poena i 20 skokova.

Posle odlaska Stiva Frensisa u Njujork, Hauard postaje lider tima. On postaje sinonim za dabl-dabl igrača, beležeći u proseku dvocifrene statistike. Orlando je bio u odličnoj poziciji: imali su franšiznog igrača i mesta na seleri kepu da dovedu pojačanja. Već sledeće 2006–07 Orlando stiže i do plej-ofa. Međutim, Detroit je bio jači i metlom ih je izbacio već na prvom koraku. Hauard je kao starter odigrao sve 82 utakmice, sa prosekom od 17.6 poena, 12.3 skoka, 1.9 ukradenih i blokada te 0.9 asistencija po meču. Te sezone je ubeležio i svoj prvi poziv za Ol star utakmicu i mjesto u trećpj Ol-NBA postavi.

…i status Supermana

A Dvajt Hauard je 2007-08 sezone iskoristio za neverovatan napredak u svim segmentima igre. Uticaj Van Gandija je bio osetan. Prosečno je imao 20.7 poena, 14.2 skokova, 2.1 blokade, 1.3 asistencije i 0.9 ukradenih lopti po meču. Završio je u Ol-NBA ekipi, i u drugoj odbrambenoj petorci, dobio je drugi poziv za Ol-star nastup, a sa reprezentacijom je osvojio zlato na Olimpijskim igrama u Pekingu.

No, ono što je svakako obeležilo tu sezonu bio je Hauardov nastup na takmičenju u zakucavanjima na Ol staru te sezone. Takmičenje i ceo događaj organizovan je u Orlandu, i Dvajt je bio apsolutni favorit. U jednom od zakucavanja je na teren došao njegov suigrač Džamer Nelson, koji mu je dao plašt Supermena, dok je Dvajt već na sebi imao majicu koju je nosio ispod dresa. Označio je deo s kojeg se mora odraziti, uhvatio zalet s centra, skočio, uhvatio loptu koju mu je bacio Nelson, i usledilo je neverovatno i legendarno zakucavanje…

Publika je bila u euforiji, a alterego Supermena je i službeno rođen. Hauard je tada imao tek 22 godine.

U naredne četiri sezone, koliko je još Hauard proveo u ekipi Orlanda, ekipa je još jednom stigla do finala Istoka, gde ih je izbacio Boston, a sezonu kasnije su iznenađujuće ispali u prvoj rundi od Atlante. Postalo je jasno da u ekipi nešto ne funkcioniše i da su nužne promene.

Kolege sa sajta Aktualac uvrstile su ga najbolji tim decenije. Petostruki Ol star je prvi deo decenije proveo kao četvorostruki najbolji skakač Lige, jednom najbolji bloker i dva puta kao najbolji defanzivac. Tri puta je bio u najboljem defanzivnom i jednom u drugom odbrambenom timu Lige. Pored toga, ima i tri najbolje Ol NBA selekcije, kao i po jednu u drugu i treću petorku. Predvodio je Orlando do finala NBA lige, ali prelaskom kakav je i Šakil O’Nil izveo svojevremeno (iz Orlanda u Lejkerse) učinio da mu karijera ubrzano krene na dole. Nije mu odgovarala ni promena načina igre i nikad joj se nije prilagodio. Ostao je centar starog kova i time je sebi sigurno uskratio još nekoliko odličnih sezona.

Photo: Twitter

(Izvor: ostataksveta)

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar