Kad čovek hoće da kupi auto, opšte je poznato da je najbolji – nov auto. I za brak važi pravilo „Bolje živeti sam, nego u lošem braku.“ Slična pravila važe i u svetu sporta, a naročito je to došlo do izražaja poslednjih godina – igrači više ne ostaju u klubovima „doživotno“, već se vezuju kratkoročnim ugovorima, a čak i ti kratki ugovori bivaju još kraći ako nešto ne ide onako kako bi obe strane želele.
Ima igrača koji su igrali u više od deset klubova, čak i do 15, ali ako pogledamo samo igranje u domaćim klubovima, i to samo u Prvoj ligi, onda su najveće „ptice selice“ sledeći igrači:
9 klubova – Damir Pokrajac (1987-2002): Zadar, Vojvodina, Šibenka, Budućnost, IvaZorka,Spartak, Borac-Banja Luka, Borovica, Primorka;
9 klubova – Nenad Stefanović (na slici) – (2002-2013): OKK, Borac, Metalac, Sloga, Radnički Kragujevac, Železnik, Tamiš, Smederevo, Partizan;
8 klubova – Milan Bjegović (1999-2012): Partizan, Proleter, Metalac, Sloga, Mašinac, Novi Sad, Radnički N. Sad, Superfund;
8 klubova – Srđan Đurić (1992-2006): IvaZorka, Vojvodina, Radnički Beograd, Borac-Čačak, Spartak, Lovćen, Napredak, Lavovi;
8 klubova – Miroslav Marković (1992-2009): Kosovo Polje, Iva Zorka, Železnik, Zdravlje, Lavovi, Svislions, Mega, Vojvodina;
8 klubova – Luka Pavićević (1983-1999): Crvena zvezda, Budućnost, Cibona, Split, Proleter, Radnički Beograd, Beobanka, Železnik;
7 klubova: Saša Bratić, Uroš Duvnjak, Igor Đaletić, Marko Ivanović, Uroš Lučić, Bojan Ljubojević, Ivan Mičeta, Mladen Pantić, Marko Peković, Milan Preković, Milan Radovanović, Sava Rajković, Luka Sjekloća, Aleksandar Smiljanić, Žarko Stanković, Slavko Stefanović, Slađan Stojković, Vukašin Aleksić;
6 klubova: Aleksandar Atanacković, Aleksandar Avlijaš, Vojkan Benčić, Zlatko Bolić, Milivoje Božović, Nenad Bukumirović, Goran Ćakić, Nenad Čanak, Marko Cvetković, Vladimir Đokić,
Vladimir Dragutinović, Aleksandar Glintić, Bojan Gnjato, Mijajlo Grušanović, Marko Janjušević, Branko Jereminov, Nenad Kasabašić, Bojan Kusmuk, Dragoslav Marković, Radomir Marojević, Ivica Mavrenski, Aleksej Nešović, Nikola Otašević, Dejan Parežanin, Stevan Peković, Perović Igor, Vladimir Popović, Miroslav Radenković, Dragiša Šarić, Saša Savić, Dejan Tomašević, Trunić Nenad, Dragoljub Vidačić, Vladimir Vlašković, Božidar Vukazić i Vladimir Vuksanović.
Koliko su ovi igrači bili traženi zbog svojih vrhunskih kvaliteta, a koliko zbog uslova koji su stvoreni i mimo njih samih, pokazuje sastav najboljeg tima od ovoih igrača koji su nastupali u bar 6 domaćih klubova u prvoligaškoj konkurenciji:
Luka Pavićević, Zlatko Bolić, Slađan Stojković, Marko Ivanović, Mijajlo Grušanović (prva petorka), Vojkan Benčić, Stevan Peković, Milan Preković, Ivica Mavrenski, Nenad Čanak, Damir Pokrajac, Saša Bratić.
Kad neko nema svoj dom, možemo ga zvati i beskućnikom, i kosmopolitom – takva dilema postoji i kod naših „ptica selica“. Ili, kada se običan čovek svakodnevno opija u kafani, on je pijanica, a kada to isto radi poznati pesnik ili slikar, on je boem. Tako su i naši gore pomenuti košarkaši, negde između boema i onog drugog – a gde je tačno mesto svakom od njih nije na nama da sudimo.
Photo: MN press