Početna DOMAĆA KOŠARKADule – Ruža koja je procvetala

Dule – Ruža koja je procvetala

od Božidar Manojlović
69 pregleda

Neko napisa da su ga svi navijači Zvezde mrzeli ali da ostavlja mogućnost da ga je neki od njih i cenio ali da ne zna takvog. Pa, nije baš tako sve crno-belo u tom odnosu. Evo, samo u ova dva nepuna dana od užasne vesti javili su se i jako biranim rečima govorili i aktuelni trener Zvezde Saša Obradović i Moka Slavnić i Milan Dozet iz današnje uprave Zvezde i strastveni navijač, slikar Uroš Đurić, anđeo iz filma….a ima i nas novinara koji dugo pratimo košarku i koji smo intenzivno pratili i Duletov Partizan, a bogami išli i na F4 u Pariz kada je, kako vole da kažu, „jedno loše zagrađivanje“ sprečilo finale Partizan-Barselona sa ko zna kakvim ishodom. Mnogo je toga osvojio, mada mu se ceni više ono što je stvorio, od igrača do celih timova ali da je još bio i zvanično prvak Evrope, a dva puta je vodio svoje crno-bele na F4, bio bi totalno besmrtan. Mada, ruku na srce, mislim da je besmrtan i ovako.

Dakle, da se vratim na početak i nas Zvezdaše…ima nas, naravno, koji volimo Zvezdu koliko i on Partizan ali koji ga iskreno cenimo. Napisah na svojoj mreži da smo bili žestoko na dve strane navijačkog brda i da se tu nikako nismo slagali ali da smo po poreklu, čojstvu, ljubavi ka umetnosti, pogledu na stvarnost koja nas trenutno okružuje…imali slične poglede i slično mislili. Pa, kako da ga ne cenim.

„Danas je najveći problem to što su ljudi spremni da prodaju sopstvena uverenja za komfor. Solidarnost je postala arhaičan pojam, a bez nje nijedna zajednica ne može da opstane, dok borba ima smisla čak i kada su šanse za pobedu male, jer sam čin otpora definiše čoveka. Strah od protivnika je početak mudrosti, onaj ko se ne plaši nije normalan ali hrabrost je raditi uprkos strahu“.

Kako ne ceniti nekoga ko izgovori recimo ovo. I još dosta takvih mudrosti. Jer Dule nije pričao samo o košarci. On je pričao o svemu što nas okružuje. On je pričao o životu. Odgajan na starinskim osnovama, sačuvao je i starinske vrednosti i poglede na život kada se ipak znalo ko je ko i ko je čiji. Od kojih je, kako se to kaže u njegovoj i mojoj Crnoj Gori. Možda je život pregazio te ideje kojima se rukovodio, možda nije bitna ni ta ideja jugoslovenstva koju je zastupao, možda je malo danas takvih. Ali, znate…nije svaka promena nabolje. Nije sve moderno i novo ujedno i bolje. Tako da i principi života i to što nećeš da daš obraz dušmanima, do kraja, do zadnje mrvice truda, što neki od nas i dalje poštuju, žive i živeće i dalje, kao plamen koji samo tinja, dok se ponovo jednom ne upali i postane veliki i dominantan.

Čovek koji je bio slab košarkaš, kako sam reče, postaje veliki trener. Uzor i putokaz mnogim trenerima u Evropi. Od pionira do seniora i reprezentacije. Istrajan do kraja, fanatik, koji uđe u salu, zaboravi gde je ključ od nje i ne izlazi dok ne ostvari ono što je planirao. Inteligentan, obrazovan, brzo misleći. Kao takav je dovodio do ludila sve nas koji smo navijali za druge. Nismo voleli da ga vidimo preko puta, a često je i sam nekim potezima i izjavama doprinosio tome. Daleko da je bio bezgrešan ali je bio neko prema kome nisi mogao biti ravnodušan. Ili ga voliš ili ga „mrziš“. Ali ta „mržnja“ nije ona iskonska, bar kod mene i ljudi koji su učeni na starim principima košarke. Ali, da je stvarao negativnu reakciju, jeste. A vremenom se i to menjalo. Kada vidiš kako razmišlja i postavlja stvari o događajima koji nas okružuju i koji su bukvalno suština našeg života, onda je košarka ipak u nekom drugom planu. Život je veći od svega pa i od košarke. Hrabrost, doslednost, pamet i čojstvo takvog čoveka, moraš da ceniš. Bez obzira sa koje strane navijačkog brda si.

A ako hoćeš da gledaš samu košarku, uspehe koje je pravio, budžete koje je imao, u odnosu na današnje i pre svega igrače koje je napravio, onda je respekt prirodna stvar. Nije ih učio samo košarci. Pokušavao je da im ukaže na neku dobru knjigu, vodio ih na pozorišne predstave, pokazivao slike koje je obožavao i skupljao kao istinski kolekcionar. „Ako su ruže, procvetaće“. Jedna divna rečenica koju je uzeo od Italijana gde je radio i voleo tu zemlju. Rečenica koja je rečena za igrače ali može da se primeni na svakog umetnika, na svakog čoveka. Ako si pravi, znaš i radiš…uspećeš. Ni naopako vreme koje je oko nas i koje je obezvredilo sve, mislim da nije obezvredilo ovu divnu misao. Ako ne uspeš sada, uspećeš sutra kada se sve promeni. A promeniće se jer kako reče Dule i kako zaista kažu stari ljudi u Crnoj Gori…„i ovo će se jednom lane zvati“.

Sve će se, poštovani Dule, promeniti jednom, nadamo se nabolje i sve će se jednom lane zvati…samo….biće jedna velika praznina tada kada to dođe jer neće biti tebe. Neće biti u fizičkom smislu ali duhovno svakako hoće. I ne da će biti nego će mnoge tvoje mudrosti govorene poslednjih godina dobiti svoj smisao. I pamtićemo samo lepo vezano za tebe. Kao što i ti reče stihove velikog hita.. „Pamtim samo lepe dane“. Pamtimo i učimo od nekoga ko je znao da vidi pre, dalje i bolje od mnogih od nas.

Odmori se, kada si ovde već toliko radio. Neka te anđeli čuvaju. Vidimo se svakako opet negde tamo….daleko.

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar