Nikola Jokić najbolji je igrač aktuelnih NBA prvaka, MVP finalne serije, koji često ruši i postavlja rekorde, ali i antizvezda, atipična pojava u šoubiz okruženju najjače svetske košarkaške lige. Otvorio se do kraja zbog, kako je rekao, najboljih pitanja koja je dobio otkako je došao u NBA ligu. Postavio mu ih je suigrač Majkl Porter Džunior u svom podkastu.
Šta te motiviše posle svih uspeha koje si ostvario?
– Motivacija je to što postanete opsednuti uspehom, kao i pobedama, posebno što mi sada činimo kao ekipa. Želimo da pobedimo svaku utakmicu. Pobeđivanje je životni stil za nas i postali smo opsednuti time. Zabavno nam je kada pobeđujemo, a kada izgubimo, ne osećamo se dobro. To je moja motivacija, opsednutost pobedama.
Kako se nosiš s pritiskom?
– Kada sam bio ruki plašio sam se pritiska, ali naučio sam da ga prihvatim. Mislim da ako niste uplašeni, ako niste nervozni, ako ne osećate pritisak, onda niste izabrali pravi sport. Mislim da je to normalno i moraš imati to. Najvažnije je da se pripremiš za taj trenutak. Ok, misliš u glavi, ovaj igrač, publika, igraš u gostima… Zamišljao sam scenarije u glavi šta može biti u toj dvorani, s tim igračem, već sam to proživeo u glavi. Ponekad je drugačije, ali to te pripremi za sve što se može dogoditi. Od početka pritisak i strah, ma i sada se bojim i osećam pritisak svaku utakmicu da će me protivnički igrač prebiti, pobediti… Moraš imati to.
Opiši svoju rutinu u NBA ligi.
– Utakmica počinje večeras i završava kada se istegnem, ne onda kada sat otkuca nulu. Kada idem kući završava se utakmica, to je moja rutina. Nisam opsednut svojom rutinom. Ne mislim da ako ne dižem tegove, da će biti nešto drugačije, ali tako sam navikao, nisam praznoveran. Nekada ako promašim na zagrevanju, idem dalje. Ne opterećujem se. To mi pomaže da skinem pritisak. Moja utakmica uvek počinje i pre samog početka. Odmah razmišljam o sledećem protivniku, šta će uraditi i s tim se nosim. Ti ne moraš razmišljati tako, ali ja razmišljam tako. Volim da budem spreman, to mi skida pritisak jer znam i šta će protivnici uraditi i to mi pomaže. Dobro čitam akcije, znam šta će se dogoditi i to mi pomaže. Sećaš se protiv Klipersa kada sam ti rekao – Mik stani ovde, hahaha!
Sigurno nije bilo tako i kada si tek došao u Ameriku?
– Došao sam ovde kao treća, četvrta, peta opcija, bilo je drugačije, bio sam mlad, ništa nisam znao. Misliš da je to samo košarka, ali to je samo 20 posto svega. Sada mogu reći da je košarka najlakši deo svega. Umoriš se, promašiš… Sve je to deo toga. Kada naučiš da imaš svoju rutinu, evo ja sam u prve tri godine naučio nešto i onda učio sve više. Posle toga sam promenio ishranu da bolje šutiram, smršavim, razvijem se…
Ti si skroman tip. Žudiš za normalnim životom i ne želiš da budeš poznat.
– Ne volim ovaj život. Mi smo samo košarkaši i dobri smo samo u onome što radimo. Ali mediji su oko nas i plaćeni smo zbog svega toga, medija i popularnosti. Ali biti poznat… Neko to voli, neko ne voli. Kada završim karijeru, voleo bih da me niko ne zna. Voleo bih da se moja deca sećaju mene kao oca, ne kao košarkaša. To je moj cilj. Da nemam telefon, to mi je isto cilj. Samo da budem normalan i da živim u trenutku. Da budem normalna osoba, da pijem s prijateljima, da se igram s decom, da jašem konje… Tužan sam jer kada odem u bar, restoran ili na utakmicu, svi vade telefone i snimaju me. To je ružno. Samo želim da živim svoj život.
Photo: YouTube
(Izvor: indexhr https://www.index.hr/sport/clanak/sto-god-da-napravim-vade-mobitele-i-snimaju-me-ne-volim-ovaj-zivot/2524832.aspx)