Ekskluzivno – Lazar Spasić: Šegrtovanje kod Igora Kokoškova
- September 16, 2017
- 0 comments
- Lazar Spasić
- Posted in EVROPA/SVET
Koš magazine je u prilici da objavi eksluzivnu “insajdersku” priču iz tabora slovenačke reprezentacije, senzacije prvenstva. Naš mladi trener Lazar Spasić, prošle sezone na klupi zemunske Mladosti, proveo je deo priprema sa slovenačkim timom. Otišao je sa željom da posmatra i uči, ali ga je Igor Kokoškov dočekao kao mladog kolegu i odmah mu dao radne zadatke. Ovo je Lazarova priča o danima u Zrečama i onome što je video i doživeo.
Kao neko ko je ovoga leta imao čast da upozna Igora Kokoškova, da uči od njega i sarađuje sa njim, u startu priznajem da veća privilegija nije mogla da mi se ukaže! Hvala još jednom uredniku ovog sajta Vladi Stankoviću koji me je preporučio Igoru, i hvala Igoru koji me je prihvatio kao svog od prvog sekunda boravka u Zrečama, u Sloveniji, na pripremama reprezentacije. Hvala i sjajnim ljudima iz Igorovog okruženja, njegovim saradnicima koji mu stoprocentno veruju i koji su spremni da urade sve što traži. Oni su legenda slovenačke košarke Jaka Lakovič, zatim Rade Trifunović, Saša Sekulić i profesor Miljan Grbović, zadužen za kondicionu pripremu.
Lazar Spasić (treći sleva) na pripremama u Sloveniji
Odlazak u Sloveniju bio je, pre svega, moja želja da učim, da steknem još malo iskustva i poznanstva. Nikakvog govora o radu nije bilo, ali… Od prvog dana sam bio uključen u trenažni proces, postao deo tima i brzo shvatio koliko mi je taj period proveden u Zrečama pomogao da shvatim šta znači ozbiljna košarka, ozbiljan sistem. Za malo dana mnogo sam naučio! Da budem iskren, nisam imao puno informacija o Igoru Kokoškovu, ali već posle prvog kontakta uverio sam se u sve njegove ljudske i stručne vrline. On je neko ko je, sada sam siguran, ubedljivo najzaslužniji za najveći uspeh u istoriji slovenačke reprezentacije, za finale Evropskog prvenstva. Lepo zvuči, zar ne? Ali još je bitnije na koji način se došlo do toga.
Naravno, bilo bi nepošteno ne reći kakve sjajne igrače i ličnosti Kokoškov ima u timu. Goran Dragić je prva zvezda tima, ali Gogi je momak koji svojim skromnim ponašanjem nikome ne stavlja do znanja da je NBA igrač i zvezda evropske košarke. U svakom trenutku veoma je veliki autoritet svima. Saradnja Gogi-Igor datira još iz vremena kada je Goran došao u NBA, a Igor bio pomoćni trener Finiks Sansa, pa je to još jedan razlog njihog sjajnog odnosa.
E sad, Luka Dončić… Kad neko ko ima 18 godina, igra u Real Madridu i već je zvezda evropske košarke, jasno je o kakvom se igraču radi i tu se nema šta dodati. Ali, verujte, da je Luka još bolji momak nego igrač! Što se košarke tiče, za mene partije koje je pružio nisu neočekivane. On je dečak koji se igra košarke u bukvalnom smislu, a pritom je veliki takmičar, sa ogromnom željom za pobedom da takvog igrača u mojoj, doduše kratkoj, trenerskoj karijeri nisam video. Lider u svakom pogledu, po talentu, radu, ponašanju, odnosu, vaspitanju… I momak koji pokazuje veliko poštovanje prema svim ljudima koji ga okružuju. Moje skromno mišljenje je da će Luka Dončić biti najmlađi MVP Evrolige sledeće sezone.
Moj posao sa reprezentacijom Slovenije se svodio na individualni rad sa svim igračima, plus sa Zoranom Dragićem koji je imao tešku povredu pa, na žalost, nije mogao da bude sa ekipom za Evropsko prvenstvo. Sastanci su bili veoma bitan deo, na njima je svako od trenera (uključujići i mene) imao slobodu da iznese zapažanja i predloži ideje. Sastanci su uvek bili pre treninga, a skauting je posle. Skauting je isto veoma bitan deo jednog ozbiljnog sistema. Dok sam ja bio na pripremama, mnogo više pažnje se posvećivalo sopstvenom timu i težilo da se podignu nivo i kvalitet napada i odbrane.
Lazar Spasić, Miljan Grbović Šile i Igor Kokoškov
Što se tiče rada na treninzima, mene je najviše fascinirao intenzitet treninga i komunikacija igrača sa trenerom. Jedini problem bila je unutrašnja igra u odnosu na spoljašnju. Radilo se na smanjenju razlike jer je disbalans kvaliteta bio vidljiv. Ideja je bila da se ubrza tempo, postigne veliki broj poena i nametne ritam koji Slovencima odgovara. Za takvu igru imali su veliki adut u Goranu Dragiću, mozda fizički najdominantnijem plejmejkeru na prvenstvu. Tandem Goran-Luka je od samog starta sjajno funkcionisao, a jasno je i da nisu slučajno njih dvojica cimeri. Još jedna šmekerska, vizionarska odluka Igora Kokoškova.
Igor je verovao u svakog igrača, bukvalno svakog. Mislim i na one koji nisu sa timom, koji su otpali, ali pričam i o ulogama Žige Dimeca ili Saleta Zagorca, igrača koji su napravili razliku na terenu protiv braće Gasol i Ernangomeza! Tu dolazimo do zaključka kakav trener je Igor Kokoškov. Ništa nije slučajno! Ni odličan šut Slovenaca, ni slab Španaca, ni izjenačenost u skoku, ni odnos osvojenih i izgubljenih lopti… Neću biti skroman, mada mi možda neko neće verovati, ali zaista sam mislio da Slovenija može do medalje. Ono što me, priznajem, iznenadilo jeste podatak da je Slovenija do finala stigla bez poraza, sa 6 pobeda u kvalifikacijama i 8 na Evropskom prvenstvu. Kakav bilans, 14 od 14!
Još par dana je ostalo do kraja jedne prelepe priče a da li će biti sa potpunim happyend-om i nije bitno jer kako god da bude ovo je, za slovenačku košarku, već priča sa srećnim krajem.
S tim što može da bude još srećniji.
Photo: Privatni album