![]({"full":{"0":"2016\/10\/ljulj.jpg","1":672,"2":372,"3":false,"file":"https:\/\/kosmagazin.com\/wp-content\/uploads\/2016\/10\/ljulj.jpg"}})
Evroliga: Novi format, stara očekivanja
- October 12, 2016
- 1 comments
- Vladimir Stanković
- Posted in EUROLEAGUE
Pre 16. godina, 16. oktorbra 2000, počela je nova era u klupskoj košarci Evrope. Tog dana u Madridu utakmicom Real-Olimpijakos startovala je nova Evroliga, takmičenje koje su organizovali sami klubovi, van međunarodne košarkaške federacije što je bio – i još uvek je – presedan u međunarodnom sportu.
Prvi koš u novom takmičenju dao je Dino Rađa, tada u dresu Olimpijakosa. Probio se između Marka Milića i Alberta Angula i pogodio. Naš današnji selektor Saša Đorđević bio je takođe akter te utakmice ali je bio nešto rovit i na terenu je proveo samo 3 minuta, dovoljno da se “upiše”. Na drugoj strani igrali su naši “Grci” Milan Tomić i Dušan Vukčević. Sudije su, pred 4.300 gledalaca (rekao bih da ih je bilo manje) bile Danko Radić (Hrvatska), Ričard Stoks (Engleska – danas šef sudija Evrolige umesto Kostasa Rigasa) i Antonio Kolelji (Portugal). Igralo se u odavno „pokojnoj“ dvorani „Rajmundo Saporta“ koja je bila u okviru tadašnjeg (u međuvremenu srušenog) Realovog sportskog centra. Evo i sastava sa strelcima:
Real Madrid-Olimpijakos 75-73 (37-39)
REAL MADRID: A. Angulo 14, Strulens 13, Đorđević 2, L. Angulo 9, Nunjez 2, Mik 9, Ereros 2, Milic 10, Zidek 7, Raul Lopez 7. Trener: Serđo Skariolo
OLIMPIJAKOS: Buduris, Vukčević 12, Ikonomu 15, Rizašer 18, Sulis, Tomić 3, De Migel 3, Femerling 4, Rađa 13, Rivers 5. Trener: Ilijas Zuros.
Prva utakmica Evrolige između Reala i Olimpijakosa u dvorani “Rajmundo Saporta” u Madridu
Početak je bio u jeku sukoba na relaciji ULEB-FIBA, baš kao i ove sezone. Slučajno ili ne, nova sezona Evrolige otvara se mečom istih aktera kao pre 16 godina. U međuvremenu je bilo zatišja i primirja i, kao i uvek kada se ne dogovore i potpišu trajni mir, rat opet bukne. Evroliga je u novom sukobu sačuvala svoje elitno takmičenje, u onom drugom – Evrokupu – izgubila je po neki tim na koji je računala ali, sve u svemu, nema razloga za nezadoivoljstvo sa 36 klubova koje je okupila u dva takmičenja. Ipak, računi će se svoditi na kraju sezone pa da ne žurimo sa ocenama.
Ono što je novo jeste promena sistema takmičenja. Umesto po grupama u dve faze, timovi će igrati po sistemu svako sa svakim, čak 30 kola u regularnom delu pa onda plejof (osam prvih), i na kraju F4 (Istanbul). Format je totalno nov i pošto nema prethodnih iskustva neću ga ni braniti ni napadati. Čitam da su neki treneri, poput Pabla Lasa, zadovoljni jer je „kvalitet koncetrisan“ a publika će moći da vidi sve timove. Za prve ocene biće potrebno bar pet kola, a do tada moramo da se strpimo.
Osim novog formata Evroliga nudi i bolje nagrade. Klubovi će za pobedu u regularnom delu dobijati po 40.000 evra (umesto 7.000 do sada) a u plejofu će svaki uspeh donositi po 70.000 evra. Šampion će dobiti milion evra, finalist pola od toga, treći 300.000 a četvrti 200.000. Povećanje nagradnog fonda duguje se ugovoru sa IMG koja ulaže novac u nadi da će Evroliga jednog dana postati evropska NBA, što je san mnogih u Evropi i što se, na kraju, od Evrolige očekuje.
Klubovi su letos doveli 81 igrača, najviše Galatasaraj (10) i Baskonija (8), najmanje Barselona, Bamberg i CSKA (po 3). Crvena zvezda je u sredini sa 5 novih igrača, ali malo ko je sasvim zatvorio „roster“. Kad se završi predsezona u NBA neki od igrača koji se sada bore za ugovor u najjačoj ligi sveta završiće u Evropi.
Sezonu će obeležiti i treneri, neki – poput Dušana Ivkovića – zato što nisu više deo karavana, neki – kao Dejvid Blat – zato što se vraćaju u evropsku košarku (Darušafaka). Biće i debitanata, poput Sita Alonsa (Baskonija), Ereza Edelštajna (Makabi) ili polu-debitanata (Šarunas Jasikevičijus). Neki su promenili klub (Perasović, Barcokas) ali je većina ostrala na svojim mestima.
Favoriti su, kao i svake godine, isti. Najveći, najbogatiji, sa najboljim trenerima. Nije merodavno, ali je indikativno – kladionice tipuju na CSKA (kvota 2,5-3,0), Fenerbahče (3,5-5,00), Real Madrid (4,0-6,00), Barselonu (10,0-11,0), Olimpijakos (10,0-11,00)… Objektivno, teško je tražiti budućeg šampiona van ovih 5 ekipa koje su u 21 veku osvojile 11 od 17 titula: Makabi i CSKA po 3, Barselona i Olimpijakos po 2, Real jednu. Preostale su otišle u vitrine Panatinaikosa (5) i Virtus Bolonje (1).
Baskonija je bez Burusisa, Ertela i Adamsa slabija, uprkos dolasku Barnjanija, Real je slabiji za Serhija Rodrigeza, ali zato Luka Dončić dobija minute i protagonizam, Barselona kuburi sa povredama plejmejkera (Rajs je rovit, Koponen i Ribas van stroja)… Ostali će gledati da se domognu bar plejofa i da svakom pobedom popune kasu, desetak pobeda doneće bar 400.000 evra, suma koja nije za potcenjivanje.
Osim u Zvezdi, koja ima za nijansu slabiji tim nego prošle sezone ali ako dovede bar jednog kvalitetnog igrača imaće čemu da se nada, naših igrača će biti još u Fenerbahčeu (Bogdanović, Kalinić), CSKA (Teodosić), Armaniju (Mačvan, Raduljica), Galatasaraju (Micov), Olimpijakosu (Milutinov) i Barseloni (Stefan Peno). Od trenera samo je Željko Obradović i dalje u eliti a „balkansku školu“ zastupaju još i Jasmin Repeša (Armani) i Velimir Perasović (Efes Pilsen).
Dakle, svi protiv svih pa kome kako bude.
Photo: Rodolfo Molina (Euroleague)
Da prokomentarisem promenu sistemu ,koja je blago izrazavajuci se bljutava .Ja ne vidim beneficije i od povecanja top 16 sa 6 na 14 ,toliko dugo igrati,tri meseca,a 6 klubova od 8 prodju 3 od 4 godine ,a neki i sve 4 godne .Ja sam za 24 ekipe,top 16 4×4 ,smatram da sistemom ici ka nba je imbecilno,a jos je u nba sistem los .Smatram da se odrzi kult znacaja utakmica evrolige,ne vidim smisao prenatrpavanja utakmica ,odigrati 40 u jednoj sezoni,to navodno po trenerima,povecava kvaltiet igraca ,toliko vleikih utakmica,zapravo broj velikih utakmica je nesto iznad ,nego da se igra po sistemu ,koji sam naveo.U poplavi utakmica,nije moguce videti svake druge nedelje vrhunsku ekipu da odigra vrhunski .Naravno da se kalkulise,pogotovo to ce sada biti slucaj 30 kola ,16 klubova,8 idu u plej of ,6 kao sto rekoh znamo koji ce biti ,4 od tih 6 ce biti prilicno rezervisani ili polu-rezervisani u 20 od 30 utakmica,bice prilicno zivesnih duela,kao i rezultatski nevaznih u celom takmicenju i dobijamo da to sto pricaju treneri ,to u zivotu ne izgleda kao u prici .Zapravo,njima donekle i odgovara ,veca mogucnost poraza,sto ima za posledicu ,da se ne igra naporom i posvecenoscu kao da je dozvoljeno manje poraza .