Zakasnih skoro celu četvrtinu na meč Barselona-Fenerbahče. “Kriva” je Crvena zvezda, odnosno njen dramatični meč u Istanbulu koji me je držao ispred TV ekrana do poslednje sekunde, ali i ostale dve utakmice koje su igrane u isto vreme koje su takodje bile izjednačene, uzbudljive. Naravno, duele CSKA-Panaitikos i Žalgiris-Baskonija pratio sam samo na rezultatskom nivou, pažnju mi je držala Zvezda koja je padala i dizala se da bi se na kraju izdigla do važne pobede. Optimisti će ostati sa njenom najboljom trećom četvrtinom, pesimiste će zabrinuti očajna prva deonica sa 17 datih i 30 primljenih poena dok će realisti konstatovati visok moral tima i poteze trenera koji je posle zaista obeshrabrujućih prvih 10 minuta našao i način i postavu koja je mogla da preokrene tok meča. Vidim da je Evroliga izabrala Dejana Radonjica za trenera nedelje a petorku kola čine Vesterman, Spanulis (MVP druge runde), Voroncevič, Meli i Milan Mačvan. Lepo…
Ako je pobeda na strani plus a poraz kod kuće minus, Zvezda je trenutno na “nuli”, ali tek je počelo. Ritam je ubitačan, ko izdrži pričaće…Razgovarao sam posle meča u Barseloni sa Željkom Obradovićem, kao i našim reprezentativcima Bogdanom Bogdanovićem i Nikolom Kalinićem. Bili su (pre)zadovoljni važnom pobedom, ali i zabrinuti zbog napora koji ih čekaju. Dok ja ovo pišem oni su već na Crnom moru, u nedelju ih čeka meč u turskoj ligi sa Jesilgiresunom, onda tokom nedelje čak dva kola Evrolige pa u nedelju opet turska liga…Bar u nečemu ličimo na NBA!
Kao i prvo kolo, i drugo je obeležila neizvesnost u većini duela. Od 8 utakmice dve su završene sa poenom razlike, jedna sa 2, po jedna sa 3 i 4, jedna sa 5 a jedna sa 7 dok je samo jedan meč doneo siguran trijumf domaćina, Olimpijakos je savladao Efes sa 90-66. Čini mi se da će izjednačenost biti glavna karakteristika takmičenja jer je 16 učesnika prava mera. Evropa nema kvalitet za (mnogo) više, što ne znači da se ubuduće Evroliga neće širiti. Ako pokušam da budem objektivan teško da ću naći neki ozbiljan tim koji nije u Evroligi. OK, neke će reći Unikaha, neko će smatrati da neodostaje Himki, možda bi se našao još neki klub iz kategorije “solidnih”, ali nema ih baš mnogo.
Ono što mi privlači pažnju i čemu se iskreno radujem jeste odnos pobeda domaćina i gostiju. U prvom kolu bilo je 5-3 za one koji su igrali kod kuće, u drugom je bilo “nerešeno”, 4-4. Dakle, od 16 utakmica 7 su dobili gosti što daje 43,75%. To znači da faktor “domaći teren” nema uticaj na rezultat kao nekad a to je posledica korektnog suđenja. Neću reći da sudije ne greše i nije nemoguće da u nastavku takmičenja nekome pomognu da pobedi ili izgubi, ali generalno u Evroligi se sudi dobro, pošteno, onako kako treba i to je velika pobeda. Mi koji dugo pamtiumo znamo da nije uvek bilo tako.
Pogled na tabelu kazuje da imamo 4 tima sa 2-0 i isto toliko sa 0-2. Među prvom četvorkom jedini “uljez” je, možda, Armani koji u startu nije bio među favoritima, ali je odigrao dva dobra meča i najavio kandidaturu za plejof. Među onima koji su sa 0-2 možda nismo očekivali Makabi i Efes, klubove koji mnogo ulažu ali nekako, bar u poslednje vreme, nemaju sreće sa izborom igrača i sklapanjem tima koji funkcioniše. Rano je za priču o favoritima i autsajderima, ali ko se bude kladio da će Fenerbahče, Real Madrid, CSKA, Barselona i Olimpijakos ući u plerjof neće zaraditi ništa. Možda će neki sitni dobitak doneti tipovanje na Armani, Panatinaikos, Baskoniju ili Darušafaku. Opcija Zvezdinog ulaska u prvih 8 donela bi lepe pare, ali ona (opcija) i dalje nije realna ali nije ni nemoguća misija. Ukoliko “crveno-beli” u narednim danima nađu samo jedno pravo pojačanje, kao što su prošle sezone našli Kvinsi Milera, eto njih u ozbiljnoj trci za plejof. Naredni meč sa Barselonom biće veliki test a puna “Arena” još jedan dokaz za Đordija Bertomeua da je odabrao pravo mesto za “Final Four” 2018.
Koliko je tačna cinična fraza da je “statistika tačan zbir pogrešnih činjenica” može, bar delimično, da pokaže indeks vrednosti igrača. Lider je Andre Goudlok (Makabi) sa impresivnim prosekom od 27,50 a sledi ga Tajus Edni (Galatasaraj) sa 22,50. Nevolja je što njihovi timovi imaju 0-2. Treći Ante Tomić (Barselona) ima 21,50, četvrti Andrea Barnjani (Baskonija) 21,00 a njihovi timovi su na 1-1 dok je peti Ostin Dej (Galatasaraj) sa 20,50 ali i njegova ekipa je na 0-2. Pitanje glasi: treba li vašem timu individualna zvezda koja blista dok vam ekipa gubi, ili preferirate tim u kome se niko posebno ne ističe ali koji funkcioniše i pobeđuje ? Neće biti slučajno da su na čelu liste sa ukupnim brojem indeks poena baš timovi koji su bez poraza-CSKA 220, Armani 215, Real Madrid 205…Zvezda je u sredini, na 12. mestu sa ukupno 161 indeks poenom. Slična je situacija sa prosekom datih poena, lider je CSKA sa 95 po meču, drugi Armani sa 90. Istinma, treći je Makabi sa 89,50 što znači da tim iz Tel Aviva treba da popravi odbranu a ne napad. Zvezda je u gornjoj polovini, deli 8. mesto sa Broze Bambergom i Olimpijakosom sa 77,5 poena. Naš prvak je solidan, 12. i u skokovima, ima prosek od 31,5 po utakmici, još bolja je u asistencijama, 7. sa 17,5 dodavanja (lider je Armani sa 23,5 a medju igračima Teodosić sa prosekom 10 dok je Stefan Jović treći sa 8) a najbolje stoji, na visokom 4. mestu, u trojkama. Pogodila je 14 od 33 šutirane što je odličan procenat od 42,42% (prvi je Fenerbahče sa 18/35, odnosno 51,43%). “Crveno-beli” nisu loši ni u procentu šuta za 2 poena, na 6. su mestu sa 54,55% (lider je CSKA sa 64,38%).
Dakle, brojke-za sada- potvrđuju stabilnost Crvene zvezde, ali maraton je tek počeo. Preostaje još 28 kola, to je kao da su maratonci pretrčali prve kilometre od onih 42.195 metera. Dug je put do cilja ali i ova Evroliga i ova Zvezda obećavaju.
Foto: Euroliga