Cesta duga dvije godine konačno je dovela najbolje evropske ekipe u Keln. CSKA je na Fajnal foru sedamnaesti put u 18 godina, a ako dodamo i plasmane na F4 u organizaciji FIBE – dvadeseti! Zvuči nevjerovatno, ali je istina. U prethodnih 16 nastupa “Armejci” su četiri puta slavili. Mnogo ili malo? Zavisi od ugla posmatranja… procentualno to je mršavih 25 odsto, u prosjeku trofej je osvajan tek iz četvrtog pokušaja. Ako, međutim, poredimo Moskovljane s rivalima, slika je sasvim drugačija – samo je Panatinaikos osvojio isti broj titula u proteklih 20 godina koliko se takmičenje igra pod okriljem ULEB/ECA. Zatim slijedi Makabi sa tri naslova evropskog prvaka, Real, Barselona i Olimpijakos (2), te Fenerbahče i Kinder iz Bolonje sa po jednom titulom.
Ovogodišnji proboj Moskovljana na završni turnir bio je jako težak, možda i najteži u dosadašnjoj istoriji njihovih nastupa u Evroligi, a naizgled glatkih 3-0 protiv Fenerbahčea u četvrtfinalu mogu da zavaraju samo one koji nisu pratili put branioca titule do Kelna. Iza CSKA je najturbulentnija sezona u novijoj istoriji jer je maltene sve što je moglo da krene krivo – krenulo. Pa ipak, uprkos mnoštvu problema i izazova Dimitris Itudis nije ispustio kormilo, a njegovi puleni su još jednom dokazali da je u pitanju šampionska ekipa nesalomivog karaktera.
U prošloj sezoni CSKA je u VTB ligi gledao u leđa Himkiju, a u trenutku prekida Evrolige sa skromnim učinkom od 19-9 zauzimao tek četvrto mjesto na tabeli, iza Anadolu Efesa, Reala i Barselone. Pred početak nove sezone budžet je smanjen i mada su dovedena jaka pojačanja poput Milutinova i Šengelije, tanji novčanik je iznudio rastanak s Voroncevičem i Sant-Rosom, dok je naročito bolan bio iznenadni odlazak kapitena Hajnsa. Uz sve to, nosilac igre Vil Klajbern se tek krajem avgusta 2020. vratio na teren nakon kidanja ligamenata koljena i desetomjesečnog oporavka.
Već početkom oktobra ekipu je “prodrmao” i koronavirus, počeli su da se ređaju porazi, nakon pet evroligaških kola CSKA je imao skor 2-3, a posrtao je i u VTB ligi. U januaru klub je zadesila još jedna nevolja – tešku povredu ramena zadobio je Nikola Milutinov, bio je to kraj sezone za srpskog centra. Ogroman gubitak za CSKA obzirom da se Milutinov sjajno uklopio u novu ekipu i u tom trenutku bio najbolji skakač u Evroligi, a u decembru je proglašen za igrača mjeseca.
Dodatan problem bila je “tempirana bomba” pod nazivom Majk Džejms. Godinu dana ranije Etore Mesina je preuzeo Armani i mada je Amerikanac imao važeći ugovor, iskusni stručnjak ga nije želio u timu “ni pod razno”. Stigla je ponuda iz Moskve, Milanezi su je prihvatili i “utrapili” skandal-majstora velikom rivalu. U komunikaciji Džejmsa s novim šefom struke nije sve uvijek išlo glatko, ali je svojim umijećem na terenu pridobio simpatije publike i nametnuo se kao lider tima, pa je nagrađen trogodišnjim produženjem ugovora.
Mesina je ipak bio u pravu. Jogunast, svojeglav i isključiv, Džejms je par puta u toku ove sezone “pukao” van terena, pa je samo bilo pitanje vremena kad će dara prevršiti mjeru. Uoči F4 u Kelnu Evroliga je snimila kratke video spotove pod nazivom “How We Got Here” u kojima se četvorica trenera osvrću na protekli dio sezone i sjećaju prelomnih trenutaka u borbi za plasman na završni turnir. Između ostalog, Itudis izdvaja pobjedu na gostovanju berlinskoj Albi krajem januara. Čudan izbor, reći će neko – rival koji ne spada u rang evropske elite, a na kraju sezone je imao negativan skor i završio na 15. mjestu.
“Tad smo dali do znanja da možemo da pobjeđujemo kao ekipa”, kaže Itudis. Drugim riječima – “Možemo bez Džejmsa!” Za neupućene – uoči duela s Albom CSKA je suspendovao Amerikanca, a Itudis u Berlinu bacio u vatru rezerviste Homenka i Uhova, koji su odlično odigrali svoje uloge. Nijemci, koji su početkom sezone šokirali ruskog diva usred Moskve, poraženi su na svom parketu nakon velike borbe, 68-71. Tako je ovaj, naoko rutinski trijumf, ustvari postao simbol zajedništva Moskovljana, koji – kako i dolikuje šampionu – umiju da zbije redove kad je najteže i iščupaju pobjedu.
Malo kasnije, Džejms je vraćen u ekipu, ali je sam sebi zapečatio sudbinu nakon što se krajem marta sporječkao s Itudisom u tajm-autu utakmice protiv UNIKS-a u VTB ligi. Njegov samovoljni odlazak u svlačionicu bio je ustvari “put bez povratka”. Grk je decidirano dao do znanja da više ne računa na Džejmsa, ali zamjena istog kalibra nije nađena – iz Poljske je doveden tipični bek šuter Ife Lundberg, koji uz adekvatnu minutažu može da nadoknadi Džejmsov poenterski učinak, ali ne rješava goruće pitanje organizacije igre. Uz sve to, učešće Lundberga u Kelnu je pod upitnikom – zbog bolesti je propustio kompletnu seriju polufinala VTB lige protiv Zenita i mada je doputovao u Njemačku, ostaje da se vidi da li će izaći na parket.
Bez obzira na mnogobrojne nedaće, CSKA stiže na F4 u dobrom trenutku. Ligaški dio VTB lige ekipa je završila na četvrtom mjestu, što je njen najslabiji plasman u istoriji ovog takmičenja, ali se zatim podigla u plej-ofu. Nakon teške serije protiv Nižnjeg Novgoroda koji je savladan tek u majstorici, Moskovljani su u polufinalu izašli na crtu prvaku regularnog dijela sezone Zenitu. Puleni Ćavija Paskvala su imali prednost domaćeg terena, ali je CSKA ekspresno došao do brejka i sve završio u četiri utakmice, pa će na kraju sezone pokušati da odbrani i drugu titulu.
Navijače “Armije” posebno raduje trenutna forma “probuđenog” Klajberna koji je fantastičnim partijama protiv Peterburžana najavio da će u Kelnu biti onaj pravi. Itudisovi momci su u takmičarskom tonusu, samopouzdanje raste, a uloga favorita iz sjenke (Efes i Barselona se na kladionicama kotiraju bolje od “Armejaca”) im sigurno ide na ruku.
Slabe tačke su i dalje “kec” i “petica”. Nakon što je godinama imao sjajne organizatore igre kao što su Holden, Teodosić, De Kolo i Rodrigez, CSKA nakon odlaska Džejmsa krpi rupu na jedinici kako zna i može. Heket daje veliki doprinos, ali pitanje je koliki teret može da iznese večeras protiv sjajne bekovske linije Turaka i u eventualnom finalu.
Sličan problem Rusi imaju i pod košem – Milutinov je unikat, igrač koji se rijetko sreće, a adekvatnu zamjenu u jeku sezone ne bi mu našao ni Rob Pelinka (Majkl Erik je, uz dužno poštovanje, tipičan role player). Zbog toga “Armejci” moraju još jednom zgusnuti redove, zaboraviti na klasičnu podjelu uloga i ispoljiti svoj prepoznatljivi šampionski karakter. Ako trijumfuju, Dimitris Itudis će postati najtrofejniji trener u istoriji kluba s tri evropske titule. Trenutno je u istom rangu s Mesinom (Prag 2006. i Madrid 2008.) i pokojnim Jevgenijem Aleksejevim koji je vodio CSKA na krov Evrope 1961. i 1963. u tadašnjem Kupu šampiona. Legendarni Aleksandar Gomeljski je četiri puta bio prvak kontinenta, ali samo jednom s CSKA (1971.) i u tri navrata s ASK-om iz Rige.
Photo: Euroleague