Pošto sve ima prvi put, u nedelju 15. maja u Berlinu ćemo u finalu Evrolige gledati „kumovski obračun“, Željko Obradović protiv Dimtrisa Itudisa, Fenerbahče protiv CSKA. Pre sedam godina, 3. maja 2009. u ovoj istoj dvorani, bili su zajedno na klupi Panatinaikosa u pobedi nad CSKA (93-91). Pre tri godine putevi su im se razišli. Kada je Željko Obradović posle 13 godina napustio Panatinaikos otišao je i Itudis. Prvo u turski Banvit, odatle u CSKA sa kojim je drugu godinu za redom na F4, sada i u finalu.
Prognoze su ispunjene, ali na bitno drugačiji način od očekivanog, bar kada je Fener u pitanju. Kuća Laboral je rivalu dala „foru“ od 13 poena (0-13 posle nepuna 3 minuta) ali se hrabro vratila u meč i od 29. do 40. minuta „bila u finalu“ ali je iz njega ispala na neki volšeban način. Posle serije pogodaka Janisa Burusisa imala je i 7 poena viška (62-55), u poslednji minut ušla sa +4 (71-67) ali nije bilo gotovo. Obradović se dugo mučio sa traženjem petorke, tek je sa Slukasom na pleju uspeo da malo poveže redove i serije pogodaka sa šutem bliže košu, jer trojke nikako nisu išle. Ipak, baš je jedna trojka Datomea vratila turski tim u život, 70-71 na 48 sekundi pre kraja. Adams je sa penala pogodio jedno bacanje, Slukas izjednačio a Kuća je imala 25 sekundi za poslednji napad. Čini se da je ključna bila Obradovićeva odluka da se ne pravi faul. Teorija nalaže suprotno, većina trenera želi da njihov tim ima poslednji napad, ali Željko nije običan trener. Računao je na dobru odbranu i psihološku prednost ako se uđe u produžetak, i tako je i bilo jer je Adams, uz Burusisa prvi čovek tima iz Vitorije (19 poena, ali 4/13 trojke) želeo da bude heroj. Čekao je, šutirao i promašio.
U nastavku se probudio Bogdan Bogdanović. Trojka za 75-72, pa dva pogođena penala, pa još jedna dvojka i očas posla bilo je 81-74, prednost koja se nije mogla stići. Na kraju je bilo ubedljivih 88-77 (Bogdanović 18 poena, 6 skokova, 3 asistencije, Kalinić se nije upisao za 11 minuta) ali ko gleda samo rezultat a nije video utakmicu neće znati šta se zbilo, odnosno da je Kuća Laboral bila u finalu do 25 sekundi pre kraja regularnog dela. Da je ušla u finale, ne bi bilo nezasluženo. U najavi sam rekao da brojke ne favorizuju Fenerbahče a na terenu se to pokazalo kao tačno. Burusis je odigrao još jednu fantatsičnu partiju (22 poena, 10 skokova) ali za finale je nedostajao samo malo veći doprinos još nekog igrača, recimo Bertansa (2), Blažiča (5) ili Džejmsa (6). U svakom slučaju, Kuća Laboral zaslužuje čestitke za sjajnu sezonu. Naravno, čestitke i Feneru koji se kao prvi turski tim plasirao u finale Evrolige, računajući i Kup šampiona koji je organizovala FIBA.
Ovo je tek treći put u istoriji Evrolige (od 2000.) da se u polufinalu igra produžetak. Skiper iz Bolonje je 2004. u Tel Avivu pobedio Montepaski Sijenu 103-102 (90-90) a 2010, u Parizu, Partizan nije imao sreće protiv Olimpijakosa – izgubio je 80-83 posle 67-67 na kraju 40. minuta.
Prva utakmica je bila manje neizvesna, ali ne i nezanimljiva. CSKA je vodio od početnih 7-0 do konačnih 88-81, ali se Lokomotiva ni jednog časa nije predavala. Ključni čovek meča bio je Nando de Kolo koji je sa 30 poena u potpunosti opravdao titulu MVP sezone i najboljeg strelca što se, ako se ne varam, dogodilo prvi put. Miloš Teodosić je dao 8 poena i podelio 6 asistencija, Fridzon je ubacio 13, Voroncevič 9… CSKA je igrao dovoljno dobro da pobedi, ali moraće bolje ako želi uspeh i u finalu. Lokomotiva takođe zaslužuje čestitke za sezonu, ali dogodine je nećemo gledati jer je ispala iz plejofa VTB lige a samo će finalist, ako CSKA bude prvi, u Evroligu.
Jedan od kumova, posle zajedničke radosti 2009, u nedelju će se radovati sam. Obradović deveti put ili Itudis prvi?
Šta vi mislite?
Photo: Euroleague

