Početna ISTORIJAF4 MVP: Od Boba MakAdua do Vase Micića

F4 MVP: Od Boba MakAdua do Vase Micića

od Vladimir Stanković
14 pregleda

Našu košarku na F4 u Kelnu predstavljali su Vasa Micić (Efes), Vlada Micov (Armani), povređeni Nikola Milutinov (CSKA), Nikola Mirotić kao predstavnik regiona i sudija Uroš Nikolić. Malo ljudi, bar u odnosu na neke prethodne završne turnire, ali dovoljno da jedan od njih bude šampion Evrope i još ponese titulu najboljeg igrača, Ta počast pripala je Vasiliju-Vasi Miciću koji je bio najbolji i u regularnom delu sezone. Nisam proveravao, ali mi se čini da je ovo prvi slučaj da isti igrač bude MVP u oba dela sezone. Vasa se tako pridružio velikanima, među kojima je i dosta naših asova, sadašnjih i bivših (vidi listu) a ovo je prilika da se podsetimo istorije izbora najboljeg igrača.

Kao i sve drugo u košarci, i ovu titulu dugujemo Amerikancima. NBA je 1956. uvela ovu nagradu a prvi osvajač bio je Bob Petiti iz St. Luisa. Naredne godine najbolji je bio Bob Kuzi iz Bostona, sledeće Bil Rasel pa dalje preko Džabara, Džulijusa Irvinga, Birda i Medžika  do Lebrona Džejmsa, Kevina Duranta, Stefa Karija, Kobi Brajanta i Džejmsa Hardena. Rekorder je Karim Abdul Džabar sa 6 titula. Džordan i Bil Rasel birani su po 5 puta, po 4 titule imaju Vilt Čemberlen i Lebron Džejms, po 3 Leri Bird, Medžik Džonson i Mozis Melon itd. Trofej zvanično nosi naziv “Moris Podolof”, u čast komesara NBA lige u periodu 1949-1963. Glasa 125 sportskih novinara koji prave svoju listu. prvi na njoj dobija 10 bodova, drugi 7, treći 5m četvrti 3 i peti 1. Jedini Evropljanin, ne računajući Adetokumba koji je Grk ali je poreklom iz Afrike, osvajač ove nagrad je Dirk Novicki (Dalas) 2006/07.

FIBA je oklevala sa kopiranjem ideje o izboru najboljeg igrača, mada je na šampionatima kontinenta bilo biranja najbolje petorke i najboljeg košarkaša. Kada se 1988. definitivno vratila formatu “F4” za Kup šampiona počeo je izbor MVP završnog turnira.

Bob Makadu

Evo liste svih igrača koji su bili MVP i pod FIBA i pod Euroligom:

1988: Bob MakAdu (Trejser Milano)

1989: Dino Rađa (Jugoplastika)

1990: Toni Kukoč (Jugoplastika)

1992: Predrag Danilović (Partizan)

1993: Toni Kukoč (Beneton)

1994: Žarko Paspalj (Olimpijakos)

1995: Arvidas Sabonis (Real Madrid)

1996: Dominik Vilkins (Panatinaikos)

1997: Dejvid Rivers (Olimpijakos)

1998: Zoran Savić (Kinder Bolonja)

1999: Tajus Edni (Žalgiris)

2000: Željko Rebrača (Panatinaikos)

2001: Ariel MekDonald )Makabi)_FIBA

2001- Manu Đinobili (Kinder)_Evroliga

2002: Dejan Bodiroga (Panatinaikos)

2003: Dejan Bodiroga (Barselona)

2004: Entoni Parker (Makabi)

2005: Šarunas Jasikevičius )Makabi)

2006: Teo Papalukas (CSKA)

2007: Dimitris Diamantidis (Panatinaikos)

2008: Trajan Langdon (CSKA)

2009: Vasilis Spanulis )Panatinaikos)

2010: Huan Karlos Navaro (Barselona)

2011: Dimitris Diamantidis (Panatinaikos)

2012: Vasilis Spanulis )Olimpijakos)

2013: Vasilis Spanulis (Olimpijakos)

2014: Tajris Rajs (Makabi)

2015: Andres Noćioni (Real Madrid)

2016: Nando de Kolo (CSKA)

2017: Ekpe Judo (Fenerbahče)

2018: Luka Dončić (Real Madrid)

2019: Vil Klajburn (CSKA)

2020: Nije bilo izbora

2021: Vasilije Micić (Efes)

Lista (po)kazuje da su titulu 10 puta osvajali američki igrači. Na drugom mestu su Grčka i Jugoslavija sa po 6, ako u Jugoslovene računamo Rađu i Kukoča koji su do 1991. to formalno i bili dok je bilo Jugoslavije.

Evroliga je od sezone 2004/05. birala i najboljeg igrača regularnog dela. Ni ta lista nije bez naših igrača. Miloš Teodosić je bio najbolji 2009/10. dok je nosio dres Olimpijakosa, Nemanja Bjelica je bio izabran 2014/15. dok je igrao u Fenerbahčeu, od predstavnika regiona imamo još Luku Dončića  u dresu Real Madrida (2017/18) i sada Vasu Micića koji je dupli MVP jer je bio najbolji i na “Final For” turniru.

Evropska košarkaška štampa puna je naslova o “Super-staru Miciću” koji je pre dve godine odbio mogućniost odlaska u NBA iako je bilo ozbiljnih ponuda. Sada je stigla nagrada, sigurno ne poslednja jer Vasa ima tek 27 godina. Samo da podsetimo na put do vrha: počeo je u FMP-u, igrao za Megu, Bajern, Crvenu zvezdu, Tofaš iz Burse, Žalgiris a od 2018. nosi dres Efesa.

Jedino što mu u karijeri nedostaje jeste olimpijska medalja. Put do Tokija vodi preko kvalifikacionog turnira u Beogradu…

Photo: Euroleague

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar