Početna NBAFeljton Bred Stivens (1): Čovek za osamnaestu zastavu

Feljton Bred Stivens (1): Čovek za osamnaestu zastavu

od Bojan Šoć
8 pregleda

Svoj najjači, treći pik na ovogodišnjem NBA draftu Boston Seltiksi su potrošili na eksplozivnog 19-godišnjaka Džejlena Brauna, a prije desetak dana četvorogodišnji ugovor vrijedan 113 miliona dolara potpisao je bivši centar Atlante Al Horford. Sigurno je da nas ovog ljeta očekuje još poneka “transfer bomba” u režiji prvog operativca Bostona Denija Ejndža, ali armija navijača “zelenih” dobro zna da je glavni posao obavljen još prije mjesec i po dana.

Vlasnici “Kelta” 1. juna su produžili ugovore Ejndžu i treneru Bredu Stivensu, čime je stavljena tačka na spekulacije da bi najperspektivniji strateg NBA mogao da “digne sidro” i vrati se studentskoj košarci. Ponuda za nastavak saradnje na duge staze najbolje ilustruje visok nivo povjerenja koji gazde Seltiksa gaje prema 39-godišnjem treneru. Produžetak ugovora istovremeno je i jak podsticaj mladom stručnjaku da s još većim entuzijazmom nastavi put ka zacrtanom cilju – osvajanju 18. titule u istoriji najtrofejnijeg kluba NBA.

U protekle tri sezone Stivens je dokazao da ima viziju, želju i znanje, a autoritet je sticao na najubjedljiviji način – rezultatima. Po prirodi trener-graditelj, bez pompe i velikih riječi već prvog dana je zasukao rukave i prionuo na posao. U svojoj debitantskoj sezoni na klupi “Kelta” (2013/14) preuzeo je podmlađen tim, bez trejdovanih Pirsa, Garneta i Terija, s hirovitim genijem Radžonom Rondom u fazi oporavka nakon teške povrede (pokidani ligamenti koljena odvojili su ga od terena do januara 2014.) i hrpom novajlija iz Bruklina koje je trebalo uklopiti u novu ekipu. Mršav učinak iz debitantske sezone (25-57, 31% dobijenih utakmica i tek 12. pozicija u Istočnoj konferenciji) mogao je da zavara, ali gazde Bostona nisu sumnjale da su povukle pravi potez. Već naredne sezone Stivens je vodio Seltikse do 40 pobjeda (49%) što je bilo dovoljno za ulazak u plejof. Ove godine ekipa je po prvi put imala pozitivan skor (48-34, 59% pobjeda) i s pete pozicije na Istoku bez većih napora ušetala u doigravanje. Za razliku od prošle sezone kad su Kavalirsi na čelu s Džejmsom već u prvoj rundi “pomeli” Seltikse, ove godine Stivensovi puleni su bili bliži plasmanu u polufinale konferencije, ali je Atlanta nakon dva vezana poraza u Bostonu “dodala gas” i privela seriju kraju u šestom meču na parketu TD Gardena.

To, međutim, nije pokolebalo uporne hedhantere iz NCAA da nastave potjeru za Stivensom, a mediji su ga svakodnevno “selili” u Kaliforniju, Oregon, Sjevernu Karolinu… Posebnu vrstu pritiska stvarale su glasine da je Stivens – rodom iz Indijane, stekao trenersku afirmaciju na Batler univerzitetu iz Indijanapolisa – maltene već jednom nogom opet u zavičaju gdje ga čeka neodoljiva ponuda Univerziteta Indijana.

Klupa na kojoj je nekada sjedio legendarni Bobi Najt sigurno bi bila dosta jak magnet za “momka iz komšiluka”, ali teško da ćemo ikada saznati koliko je bio realan Stivensov povratak kući – nakon lošeg starta Indijane, sadašnjem šefu struke Tomu Krinu je pošlo za rukom da vrati ekipu na pravi kolosijek, osvoji prvo mjesto u regularnom dijelu sezone u Big Ten konferenciji i plasmanom u najboljih 16 u NCAA sačuva posao.

Vlasnici Seltiksa, međutim, nisu ništa htjeli da prepuste slučaju. Za tri godine Stivens je definitivno stekao reputaciju jednog od desetorice najboljih NBA trenera, i “prerastao” platu od 3,6 miliona dolara po sezoni (ukupno 22 miliona šest godina vjernosti na koje se obavezao 2013.). Ako Luk Volton kao debitant na klupi Lejkersa dobija ugovor “težak” 5 miliona po sezoni, a Vašington plaća 7 miliona Skotu Bruksu kojem je Tander prethodno uručio otkaz, onda je revizija Stivensovog ugovora naprosto neizbježna, tvrdile su američke kolege.

“Treba iskazati više poštovanja prema Stivensu koji je tek za nijansu bolje plaćen od Alvina Džentrija”, apelovao je kolumnista Boston Glouba Gari Vošbern, aludirajući na sličan nivo zarada dvojice stručnjaka i dijametralno suprotan učinak njihovih ekipa (Džentrijevi “Pelikani” su protekle sezone nakon katastrofalnih 30-52 ostali bez plejofa).

Boston je odriješio kesu, ali u skladu s klupskom politikom visina Stivensove plate i rok trajanja ugovora ostali su tajna potpisnika.

“Bred je ispoljio umijeće da izvuče maksimum iz svojih igrača. Pod njegovim vođstvom čitav niz pulena je odigrao svoje najbolje sezone u karijeri, kao, recimo, Ajzeja Tomas i Džej Krauder. Istovremeno, naši mladi igrači zaista lijepo napreduju. On je vođa po prirodi, veoma talentovan trener, strateg i pravi čovjek da predvodi Seltikse“, nije štedio komplimente suvlasnik kluba Vik Grousbek.

“Hvala, ali ne, hvala!”

Indijanapolis, 5. april 2010. Za koji trenutak treba da počne finale šampionata NCAA. U okršaju kojim kulminira “Martovsko ludilo” sreću se trostruki šampioni, Djuk Blu Devilsi, i autori najveće senzacije tog proljeća, Batler Buldogsi. Među viđenijim posmatračima spektakla su i Deni Ejndž i suvlasnik Seltiksa Stiven Paljuka, inače diplomac Djuka i vatreni navijač “Plavih đavola”.

“Najbolji trener u koledž košarci je pored aut linije”, skreće Ejndž pažnju Paljuki.
Ovaj potvrdno klima glavom, imajući u vidu trenersku legendu na klupi Djuka, Majka Kšiševskog.

“Potajno sam navijao za Batler da osvoji titulu. Dijelom sam i vjerovao da je Bred najbolji trener, a dijelom želio da malo uđem Stivu ‘pod kožu’”, priznaće Ejndž šeretski na Stivensovoj promociji u Bostonu tri godine kasnije.

Te aprilske noći pod svodovima krcatog Lukas Oil Stejdijuma u prisustvu skoro 71 hiljade gledalaca Stivens umalo nije ispisao još jednu blistavu stranicu u istoriji NCAA – kod dva poena zaostatka Batler je imao zadnji napad i šut za titulu, ali je trojka Gordona Hejvorda s pola terena završila na obruču (naučno je dokazano da je lopta otišla samo tri inča, tj. nešto manje od 8 centimetara ulijevo, “Buldozi” bi slavili). Bez obzira na izgubljeno finale, Ejndž nije bio daleko od istine – nakon što je naredne sezone još jednom šokirao košarkašku Ameriku i poklekao s Batlerom tek u borbi za trofej, Stivens je postao ako ne najbolji, onda sigurno najtraženiji univerzitetski trener. Počele su da pljušte ponude eminentnih “udvarača”, ali je zelenooki šarmer dječačkog lica svaki put učtivo odgovarao: “Thanks, but no thanks!” Prema sopstvenom priznanju, od same pomisli da bi jednog dana morao da okupi pulene i saopšti im da napušta Batler zbog angažmana na drugom univerzitetu, zastajala mu je knedla u grlu. “Jednostavno ne bih mogao to da uradim mojim igračima”, rekao je jednom prilikom. Riječ nije pogazio, ali rastanak je, izgleda, bio neizbježan.

Put Bredlija Kenta Stivensa do klupe Bostona trajao je 36 godina, a njegovi počeci nas vode u Zajonsvil, gradić nadomak Indijanapolisa s nešto više od 14 hiljada duša, u koјеm je 22. oktobra 1976. rođen junak naše priče. Prve košarkaške uspomene datiraju iz ranog djetinjstva – jednog dana nakon povratka iz škole osmogodišnji dječačić u dvorištu zatiče koš koji je njegov otac okačio dok je Bred bio na nastavi. Mališan neumorno vježba šut, a ljeti s drugarima igra i noću, pod snopovima dvorišnog svjetla. Kao tinejdžer Stivens blista u školskoj ekipi Zajonsvil Komjuniti Haj Skul i s 32,3 postignuta poena po utakmici postaje najbolji strijelac među gimnazijalcima u čitavoj Indijani. Uzor mu je Stiv Alford – lokalni momak koji je prošao surovi dril Bobija Najta, osvojio s Indijanom titulu šampiona NCAA i rame uz rame s Džordanom, Juingom i društvom 1984. donio Amerikancima zlato na Olimpijadi u Los Anđelesu. Uoči upisa na fakultet Stivens ima reputaciju šutera sigurne ruke koji ne bježi od odgovornosti u “klaču”, ali na kraju dobija samo jednu ponudu koledža iz prve divizije NCAA. U svoje redove želi da ga dovede Merser na čelu s Bilom Hodžisom, nekadašnjim trenerom skromnog Indijana Stejt univerziteta koji je 1979. zahvaljujući najvećim dijelom fenomenalnom Lariju Birdu ostvario epohalni plasman u finale NCAA. Mamac očigledno nije bio dovoljno jak –Stivens odbija ponudu iz Džordžije i umjesto Mersera bira trećeligaški univerzitet Depau, udaljen svega 80 kilometara od Indijanapolisa. Nakon sasvim solidnog početka koledž karijere, u trećoj sezoni ne upisuje ni jedan “start”, prikovan je za klupu, a njegova minutaža opada. Teško se miri s ulogom rezerviste, ali kako sam kaže, to neprijatno iskustvo će mu kasnije dosta koristiti u trenerskom poslu.

“Na koledžu moraš da odrasteš. Moje studentsko iskustvo je jedno od najboljih koje sam stekao. Mnogo puta sam vrtio u glavi tu situaciju. Zahvaljujući onome kroz šta sam prošao lično, danas znam kroz šta prolaze moji momci koji su 9-13. igrači u timu”, kaže Stivens.

Uz promjenjiv uspjeh na terenu, novopečeni rezervista je istovremeno blistao na predavanjima. Bio je toliko dobar da mu je već na pretposljednjoj godini fakulteta farmaceutski gigant, kompanija Ilaj Lili iz Indijanapolisa, ponudila posao nakon završetka studija. Tako je sredinom 1999. 23-godišnji diplomirani ekonomista Bred Stivens počeo da radi kao marketinški analitičar. Ubrzo je, međutim, zaključio da “tašna i mašna” nisu za njega – nedostajala mu je košarka, druženje, atmosfera iz svlačionice, huk tribina… Nakon devet mjeseci dao je otkaz i pronašao volonterski angažman u stručnom štabu Batlera. Napustivši dobro plaćen posao, na koledžu je trebalo da radi besplatno, ali ga to nije uplašilo – imao je ušteđevinu i usputno našao posao kelnera u lokalnom restoranu. Neočekivani obrt desio se u zadnjem trenutku: uoči prvog radnog dana u restoranu čelnici Batlera su mu ponudili posao koordinatora i skromnu platu od 18 hiljada dolara godišnje. Stivens je objeručke prihvatio ponudu i već sutradan s ogromnim entuzijazmom kročio na parket dvorane Hinkl Fildhaus koja će mu u narednih 13 godina postati druga kuća.

Već nakon završetka prve sezone promovisan je u pomoćnog trenera i taj posao je obavljao do 2007. godine kad je na čelu stručnog štaba naslijedio Toda Liklitera. Pod Stivensovim vođstvom Batler je u narednih šest sezona je ostvario najveće uspjehe u svojoj istoriji, a mladi trener je postao najtraženija “roba” u NCAA. Dva uzastopna plasmana u finale šampionata, tri titule prvaka Horajzon konferencije, pet učešća na završnom turniru NCAA, prelazak iz osrednje u jednu od najprestižnijih konferencija – Big Ist, i mnogobrojna individualna priznanja donijela su Stivensu punu afirmaciju u studentskoj košarci. U aprilu 2010. Batler mu je produžio ugovor do 2022. godine (!), ali to nije zaustavilo velikane da produže „lov“ na njegov autogram. Oregon, Vejk Forest, Klemson, Ilinoj, UCLA – ponude su se ređale kao na traci, a „najteža“ je bila ona iz Kalifornije – koledž čiji su dres nekada nosili Karim Abdul-Džabar i Bil Volton, a kasnije Redži Miler, Kevin Lav i Rasel Vestbruk, navodno je Stivensu nudio 3 miliona dolara po sezoni, ali je mladi stručnjak ostao dosljedan sebi – dok trenira studente, za njega postoji samo jedna adresa.

(Nastaviće se)

Photo: NBA, NCAA, YouTube

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar