Jubilarni 10. festival sportskog i dokumentarnog filma na Zlatiboru protekao je u znaku košarke. Ne samo zato što su među dobitnicima nagrade za “Životno delo” bili Željko Obradović i Dino Rađa, već i zbog nekoliko zapaženih filmova sa košarkaškim temama što je privuklo i pažnju tročlanog žirija, u kome su bili poznati hrvatski TV komentator Božo Sušec, filmski i televizijski stvaralac Anita Panić, i moja malenkost. Žiri je jednoglasno odlučio da se glavna nagrada Grand prix dodeli filmu “Igra mog života”, koji je po scenariju novinara Aleksandra Miletića režirao Ivica Vidanović. U obrazloženju odluke žiri je konstatovao:
“Upečatljiva filmska priča o Borislavu- Bori Stankoviću jednom od najznačajnijih srpskih sportskih radnika i funkcionera na najvišim dužnostima u svetskoj federaciji. Uzbudljivim filmskim jezikom prikazana je sudbina čoveka od mladog entuzijaste, reprezentativca, trenera do lidera svetske košarke. Film svedoči o visokim moralnim vrednostima koje su ga dovele i do najvišeg priznanja – bio je član Međunarodnog olimpijskog komiteta. Filmsko delo koje ostaje neizbrisivo svedočanstvo vremena i otima zaboravu brojna događanja”.

Rađa, Jokić i čačanski majstori
Još jedna košarkaška nagrada pripala je, uslovno rečeno, košarci. U kategoriji “Najbolji dugometražni dokumentarni film” za najbolji je proglašen film “Rađa” reditelja Vojana Koceića. Film je sniman tokom tri godine u Bostonu, Njujorku, Atini, Zagrebu, Beogradu i naravno Splitu. Glavni protagonista, slavni hrvatski košarkaš, bio je gost festivala i otišao oduševljen prijemom i onim što je video.

Nije bez nagrade prošao ni film iz TV serije “Čovek koji pravi razliku” pod nazivom “Džoker-Nikola Jokić” rediteljke Nataše Šević, u produkciji “Videostroja”. U obrazloženju odluke žiri je konstatovao:
“Životni put dečaka iz malenog srpskog grada Sombora do vrha svetske košarke. Golemi novac i svetska slava nisu promenili netaknutu ljudskost momka koji je do kraja ostao veran svojim korenima. Postao je Nikola Jokić, najvredniji igrač NBA lige, i ostao Nikola Jokić veran svojim prijateljima i velikoj ljubavi prema košarci i – konjima.”
U neposrednoj vezi sa ovim filmom je i ostvarenje “Šesti igrač” o Miodragu-Mišku Ražnatoviću, jednom od vodećih agenata u svetu košarke. Scenarista reditelj je Nataša Šević.
Zapažen je bio i film Marka Ljubomirovića u produkciji RTS o legendama čačanske košarke Obradoviću, Kićanoviću i Mišoviću. Pod nazivom “ŽOC, Kića i maršal sa Morave” viđena je priča o istoriji čačanske košarke čija su najznačajniji predstavnici Željko Obradović, Dragan Kićanović i Radmilo Mišović. U filmu se citira legendarni Krešo Ćosić:
“Kad ti treba visok igrač odeš u Dalmaciju, kad ti treba plej ili šuter tražiš ga u Čačku”.
Među 11 ovogodišnjih dobitnika nagrada za “Životno delo” bili su i Radmilo Mišović, Željko Obradović, Razija Mujanović i Dino Rađa. Ostali dobitnici bili su bivša odbojkašica Vesna Čitaković-Đurišić, nekadašnji golman fudbalske reprezentacije Jugoslavije i niškog Radničkog Dragan Pantelić, njegov kolega Ivan Gudelj, bivši igrač Hajduka i reprezentacije, nekadašnji veslači Milorad Stanulov i Zoran Pančić, bivši fudbaler i istaknuti trener Ivan Golac i glumac i reditelj Lazar Ristovski.

Prvo izdanje festivala bilo je od 21. do 24. avgusta 2012. a prvi su nagrade za „Životno delo” primili Emir Kusturica za film o Maradoni, Goran Matić za film “Žućko” o Radivoju Koraću i ekipa filma “Montevideo, Bog te video” što mene kao autora knjige čini posebno zadovoljnim i ponosnim. Uzgred, festival je ove godine uveo novinu u sadržaju: predstavljanje knjige o sportu, a prva o kojoj je bilo reči je moja “100 nezaboravnih utakmica” povodom 100 godina FSJ/FSS. Ne pitajte gde može da se kupi jer nije u prodaji, FSS je kao izdavač ceo tiraž zadržao za poklon.
„Hall of fame“ nagrađenih
Godinu dana kasnije, 2013. među nagrađenima bio je i proslavljeni kapiten reprezentacije Jugoslavije i ljubljanske Olimpije Ivo Daneu. Na festivalu 2014. nagrađen je proslavljeni trener Ranko Žeravica, 2015. među nagrađenima nije bilo košarkaša a 2016. nagradu je dobio Dražen Dalipagić. Naredne 2017. isto priznanje dobio je posthumno Mirza Delibašić, a 2018. listi dobitnika pridružili su se i slavni selektor reprezentacije Jugoslavije i Srbije Dušan Duda Ivković, i takođe slavni bivši as Dragan Kićanović.
Košarka je bila i među dobitnicima nagrada 2019, dobili su je Borislav Bora Stanković, koga ne treba predstavljati, i poznati trener Bogdan Boša Tanjević. Ekipa dobitnika ovog priznanja kompletirana je 2020. kada se pridružio nekadašnji reprezentativac i as Crvene zvezde, legendarni Vladimir Cvetković.
U ovom pregledu dobitnika priznanja za “Životno delo” pomenuo sam, zbog karaktera sajta, samo ličnosti iz sveta košarke, ali spisak asova, bivših i sadašnjih, iz drugih sportova i drugih oblasti stvaralaštva prilično je dug: Franjo Mihalić, Miroslav Cerar, Radomir Antić, Goran Marković, Novak Đoković, Nikola Pilić, Mima Jaušovec, Svetlana Kitić, Dane Korica, Bojan Križaj, Dragoslav Šekularac, Janica Kostelić, Dragan Džajić, Sreten Damjanović, Branislav Simić, Ivica Osim, Vera Nikolić, Perica Radenković… Na spisku su i uspešni ljudi iz raznih profesija: Zdravko Šotra, Milena Dravić i Dragan Nikolić, Miloš Biković. Vojkan Borisavljević, Den Tana, a meni je posebna čast što sam i ja na tom spisku velikana srpskog sporta i naše kulture.

Gosti festivala uživali su u kvalitetnom programu, ali i u šetnji padinama Zlatibora i naravno hrani. Neizostavni deo menija bila je čuvena lepinja sa zlatiborskim kajmakom i pršutom, a za “sportske gurmane” serviran je i novi zlatiborski specijalitet: “Košarka na kajmaku”…
Photo: Privatni album