

Da nastavim meditacije o poslednjim zbivanjima u evropskoj košarci. Sve izvesniji (novi) i sve žešći sukob na relaciji FIBA-Evroliga liči na partiju šaha u kojoj FIBA ima prednost prvog poteza jer igra kao „beli“. Inicijativa je, dakle, na njenoj strani ali je Evroliga uspela da iz otvaranje u „španskoj partiji“ izađe sa solidnom pozicijom i sada smišlja kako da pređe u kontranapad. Kao u svakoj partiji, moguće se žrtve, videćemo ko će biti Talj ili Fišer, poznati napadači, uvek spremni na žrtve da bi efektno matirali protivnika, a ko Petrojsan ili Keres, dokazani defanzivci.
FIBA ima prednost jer „sudija“ (ona sama) navija za nju, Evroliga , posle 15 godina slobode, ne pomišlja da se vrati „u zarobljeništvo“ ma koliko to koštalo. U rukama FIBA su pravilnici, uticaj na nacionalne federacije, tradicija, ugled itd. Evroliga sa 15 godina istorije nema te adute (mada računa na zakone EU) , jedino zna da „neće sa FIBA“.
Pogledajmo neke od mogućih scenarija, odnosno poteza:
Ima još mogućih scenarija. Moguće je da Evroliga privuče još određeni broj klubova, dovoljno za kvalitetno takmičenje koje bi, u slučaju isključenja učesnika iz nacionalnih liga, moglo da se igra i vikendom. Može se doći u situaciju da FIBA ima uticaj na te klubove i to takmičenje koliko i USA Basketball na NBA. U prevodu: nikakakav.
U najtežoj situaciji biće klubovi. Naći će se između dve vatre, između straha od FIBA i pritiska nacionalnih federacija sa jedne strane, i (legitimne) želje da sami odlučuju s kim će i gde će igrati iako pripadnost nekoj organizaciji podrazumeva i poštovanje njenih pravila.
FIBA ima svoje pravilnike i Statut, Evroliga – Evropsku uniju i njene sudove koji su rigorozni prema onima koji sprečavaju slobodnu konkurenciju. Već je, početkom veka, dobila neke sporove, ali ako dođe do sudovanja dok se dokaže ko je u pravu a ko je u krivu biće mnogo žrtvi, od pešaka do kraljice a biće matirana – košarka.
Photo: Euroleague