Generalni menadžer filadelfijskih Siksersa Deril Mori je u posljednjih nekoliko dana pun riječi hvale za Filipa Petruševa. Dobre prekookeanske vijesti koje stižu do njega o Filipovoj euroligaškoj eksploziji možda i ne znače da Zvezdinog igrača Mori stvarno i želi u timu Siksersa, iako ga je izabrao na draftu ‘21 u drugoj rundi. Ali, osjetio sam iz Morijevih riječi da ovakvo naglo podizanje rejtinga njegovom “stash” igraču, koji bi se lako mogao prilagoditi za kakav pogodan trejd već u februaru ili narednog ljeta, Morija nije ostavilo ravnodušnim.

Kad je Mori još spomenuo da Petrušev “možda nikada neće zaigrati za nas (Sikserse, prim. aut.) naredne sezone, možda hoće, a možda će, što je malo vjerovatno, za nas zaigrati i ove sezone” – ta njegova rečenica mi je probudila maštu. Ne toliko da bi Petrušev zamijenio starog ćoškaša Pi Džej Takera, nego kao nešto što bi se stvarno moglo i desiti prije završetka sezone zbog bahatosti dioničara Eurolige.
Petrušev vjerovatno ne bi imao ništa protiv da se njegov brz transfer u NBA desi što prije, a ako se podmukli dinoničari Eurolige ne budu obazirali na legitimnu “Free Facu” akciju i ako njihova nepravedna hajka usmjerena protiv Zvezde stvarno potraje do marta Filipov prijevremen otkup ugovora bi Zvezdi mogao pomoći u pokrivanju minusa zbog pozamašne svote koju mora isplatiti Kampasu, ili kako ga kod nas po žabarski zovu Kampacu (što me redovno podsjeti na riječ ‘kepec’).

Proteklog vikenda, pa onda opet i sinoć, pogledao sam Sikserse uživo po prvi put nakon 16. decembra kad su dobili Milojevićeve Voriorse. U petak su bez Embida očekivano izgubili protiv Čikaga, a Nikola Vučević je odigrao jednu od najboljih partija svoje karijere. Nakon svog petog tripl-dabla karijere skromno mi je rekao da to nije ništa u poređenju s njegovim imenjakom Jokićem. A ja sam pomislio da i nije mala stvar imati više karijernih tripl-dablova nego jedan Karl Meloun. A Vučević bi, ako bude na parketu dugovječan kao njegov otac Boro, mogao igrati još barem desetak godina i skupiti još koji.
Sinoć sam na utakmicu Siksersa došao maksuz da bih gledao zemljaka mog oca, Bojana Bogdanovića-Babu, ali on na moju žalost nije ni doputovao s Pistonsima. Povratkom Embida Siksersi su već do poluvremena potpuno uništili Pistonse koji su očigledno u Wembylendu i do kraja večeri im natrpali skoro 150 poena. Nije bilo zanimljivo gledati, pa se dvorana prijevremeno počela prazniti jer starteri Siksersa nisu ni ulazili u posljednjih 18 minuta utakmice. Džoel Embid je za samo 23 minuta i 56 sekundi provedenih u igri postao prvi igrač još od vremena Vilta Čembrlena koji je imao više od 35 poena i 10 skokova u manje od efektivno pola utakmice – izašao je sredinom treće četvrtine sa 36 poena i 11 skokova.
Konačno zdravi Siksersi u petak odlaze na zapadnu turneju, a kad se vrate, 28. januara u goste im stižu Nagetsi. Kao i prošle sezone – direktan duel Jokića i Embida mogao bi nagovijestiti ovogodišnjeg osvajača MVP nagrade, mada i Dončić a i Janis imaju opravdanu nadu da bi mogli odnijeti trofej, koji od nedavno nosi ime Majkl Džordan, u Sloveniju ili opet u Grčku.
Nagradu ni ove godine gotovo sigurno neće osvojiti neki Amerikanac. Kevin Durent je preksinoćnjim neizmicanjem njegove mršave noge nakon pada Džimija Batlera i pauzom od mjesec dana najvjerovatnije eliminisan iz MVP trke. Slično kao i prošle godine kada mu je medvjeđu uslugu učinio tadašnji saigrač, a ovosezonski Jokićev pomagač Brus Braun.

Photo: Twitter, privatni album