Početna ISTORIJAFinale pred 80.000 gledalaca!

Finale pred 80.000 gledalaca!

od Vladimir Stanković
10 pregleda

 

Ako mislite da se naslov odnosi  na neki završni turnir NCAA koji se igra prvih dana aprila – varate se. Reč je o najposećenijem finalu u istoriji evropske košarke! Naravno, utakmica o kojoj je reč nije igrana u nekoj sali, jer Evropa nema dvoranu ni za 30.000 ljudi, već na stadionu. Doduše, ne bilo kom… Ali, krenimo redom.

Reč je o finalu Kupa pobednika kupova, igranom 4. aprila 1968. u Atini, na starom olimpijskom “Panathinaiko” stadionu, poznatom tako]e i pod imenom “Kalimarmaro”. U finalu su bili atinski AEK i praška Slavija, sudili su Jugosloven  Janko Kavčič i Rumun Dan Čirijak. Bilo je 89-82 (47-38) za grčki tim, što je bila prva evro-titula za bilo koji grčki klub.

Tačan broj gledalaca koji su prisustvovali ovom spektaklu nikada nije utvrđen! Procene u grčkoj štampi kreću se od 65.000 do 80.000, koliko stoji i na zvaničnom sajtu AEK-a. Zvanično, prodato je 52.880 karata jer je toliki bio kapacitet stadiona, ali konfuzija traje i oko broja prisutnih  gledalaca, kao i onih koji su ostali pred kapijama drevnog zdanja, Najčešće se spominje cifra od oko 20.000 ljudi. Možda kombinacija onih na tribinama i onih ispred daje tu fantastičnu cifru. Ono što se pouzdano zna jeste da je AEK za tri utakmice kod kuće, od januara do marta, preodao – 108.600 ulaznica!

Prvi grčki velikan

Današnja grčka klupska košarka vezuje se za Olimpijakos i Panatinaikos, oni koji duže pamte sećaju se velikog Arisa sa kraja 80-tih godina prošlog veka, pamte se i neki dobri rezultati PAOK-a ali pre svih njih najbolji grčki tim bio je – AEK.

Skraćenica dolazi od punog imena “Atletic Union of Constantimople” s tim što se u transkripciji početno C iz treće reči pretvporilo u K.  Klub su 13. aprila 1924. osnovali Grci koji su zbog rata između Grčke i Turske 1919-1922 morali da napuste Konstantinopolis, staro ime za današnji Istanbul. U Atini su se naselili u delu grada koji se zove Nea (Nova) Filadelfija. U pradomovini predaka hteli su da sačuvaju sećanje na svoj boravak u Turskoj, i klubu dali ime po gradu u kome su živeli do rata. Vremenom, klub je prerastao u sportsko društvo sa nekih 12 sekcija od kojih su najpoznatije fudbalska i košarkaška. Prva titula košarkaša stigla je već 1925, ali nije dobila zvanični karakter. Kasnije je AEK bio prvak Grčke 9 puta, poslednji 2002. sa našim trenerom Draganom Šakotom. Osvojio je tri Kupa, zatim Kup pobednika kupova 1968. i Saporta kup 2000. sa Dušanom Ivkovićem na klupi. U elitnom klupskom takmičenju Evrope bio je učesnik F4 u Barseloni 1998. ali je poražen u finalu od Kindera iz Bolonje.

AEK je bio prvak Grčke 1963,1964,1965. i 1966. U sezoni 1965/66. bio je učesnik prvog F4 u istoriji takmičenja. Igralo se u Bolonji, Slavija iz Praga bila je bolja u polufinalu 103-73.

 

Sledeće sezone AEK nije bio prvak Grčke pa je morao da igra tek osnovano drugo klupsko takmičenje, Kup pobednika kupova. Prvo je eliiminisao SD Kas iz Vitorije (budući Taugres, današnja Kuća Laboral), potom belgijski Rojal Anderleht, i u polufinalu Injis Vareze i to posle -18 u prvom meču (60-78). U revanšu, pred 35.000 gledalaca, AEK je pobedio sa 72-52.

Finalisti bez stranaca

Protivnik u finalu bila je Slavija, stari poznanik sa polufinala Kupa šampiona dve godine ranije u Bolonji. Utakmica je protekla u stalnom vođstvu grčkog tima, ali je čehoslovačka ekipa u drugom poluvremenu uspela da povede 60-58 u 29. minutu. Iako su završili meč bez Zupasa, Amerikanosa i Tronzosa, Grci su uspeli da steknu nedostižnu prednost (80-72) i osvoje titulu.

AEK-Slavija 89-82 (47-38)

AEK: Hristos Zupas 10, Eas Larencakis 4, Jorgos Amerikanos 31, Stelios Vasilijadis 13, Jorgos Tronzos 22 – startna petorka – Antonis Kristeas 4, Lakis Cavas 5. U timu su tokom sezone još bili Petros Petrakis, Jorgos Moskos, Andreas Dimitrijadis i Nikos Nesijadis Trener: Nikos Milas.

SLAVIJA: Karel Baroh 12, Robert Mifka 16, Jirži Amer, Jirži Ružička 21, Jirži Zidek 31 – startnih pet – Jaroslav Krivi, Bohumil Tomašek 2, Jirži Konopasek. Članovi ekipi bili su još i Vladimir Knop, Jaroslav Kovar, Jirži Zedniček, Jirži Stasni i Jirži Lizalek. Trener: Jirži Baumruk.

Primetno je nešto danas nezamislivo: oba tima su igrala samo sa domaćim igračima!

Kažu da je titula proslavljena kao ni jedan sportski rezultat u istoriji Grčke. Neverovatnu anegdotu ispričao je mnogo godina kasnije Jorgos Amerikanos, junak finala.

– Seo sam u kola sa tri saigrača i trofejom, nisam imao pojma da je napolju haos. Ljudi su zaustavili moj auto, podigli ga na ruke sa nama unutra i nosili ga od Trga Omonija do skvera Viktorija, oko 2 kilometra!

AEK, tim “Grka iz Turske”, nastavio je da živi i ređa uspehe. Mnogi veliki igrači i treneri, među njima i naši, radili su tu. Dušan Šakota je ovogodišnju sezonu počeo kao trener, a sada je generalni menadžer. Mnogo je velikih imena, igračkih i trenerskih prošlo kroz AEK. Evo samo nekih: Rolando Blekmen, Riki Pirs, Mihalis Kakjuzis, Nikos Hadžis, Minas Gekos, Toni Kembel, Ruben Paterson, Kurt Rembis, J.R. Holden, Vili Anderson, Džo Arlaukas, Entoni Bouvi, Klaudio Koldebela, Džejk Cakalidis, Nikos Zisis… Na klupi su sedeli Krešimir Ćosic, Janis Joanidis, Vlade Đurović, Focis Kacikaris, Kostas Politis, Dušan Ivković, Dušan Šakota…

Photo: YouTube

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar