U nedelju 26. novembra jedan od najboljih košarkaša svih vremena – Krešimir Ćosić – napunio bi 75 godina. Nažalost, preminuo je, ali ovo je prilika da se podsetimo detalja iz Krešinog života.
Iako je rođen u Zagrebu, Krešo je svoje detinjstvo proveo na ostrvu Pašmanu i u Zadru, u kojem je i počeo svoju košarkašku karijeru. A prve seniorske korake napravio je u sezoni 1964/65, baš ono mitskoj u kojoj je Zadar osvojio svoju prvu titulu prvaka Jugoslavije. Tada je osnovan i Tornado, navijačka grupa, a mršavi i visoki momak se predstavio zadarskoj i jugoslovenskoj publici.
Do odlaska na studije u SAD Krešo je sa Zadrom osvojio još dve titule, i izrastao je u jednog od najboljih evropskih košarkaša. Već je u vitrinama imao i reprezentativna srebra s OI u Meksiku, SP u Urugvaju i Evrobasketa u Italiji.
Na univerzitetu Brigam Jang je proveo četiri godine. Tamo je postao najveći igrač u istoriji tog univerziteta (u državi Juti), a 1972. je postao prvi neamerički igrač koji je izabran u Ol-Amerikan petorku najboljih univerzitetskih igrača.
Izabran je na NBA draftu dva puta. Najpre 1972. ga je birao Portland, ali je odlučio da ostane na univerzitetu, a 1973. birali su ga LA Lejkersi, ali tada nastaje ona mitska izreka: “Zovu Lejkersi, ali zove i Zadar!” Naime, KK Zadar je tokom četiri godine od Krešinog odlaska potonuo do samog dna jugoslovenske lige i trebala je pomoć.
Ćosić se vratio 1973. i mnogi evropski košarkaški hroničari baš taj trenutak uzimaju kao početak nove ere u evropskoj košarci. Ćosić je u Zadru preuzeo gotovo sve – delovao je kao igrač, sportski direktor, šef omladinskog pogona, a bio je zadužen i za žensku ekipu. Doneo je nove dresove i nove ideje iz SAD, i Zadar je postao avangarda.
Igrajući neku novu košarku bez strogih pozicija i šablona, Krešo i Zadar udarili su temelje razvoja moderne košarke, a Ćosić je bio jedan od prvih koji je igrao i branio svih pet pozicija. Bio je prototip onoga što će kasnije biti Medžik Džonson, Toni Kukoč, Lebron Džejms. Doveo je Daga Ričardsa u Zadar sa svog Univerziteta Brigam Jang, pa je tako Zadar postao prvi klub s američkim igračem u istoriji Jugoslavije.
Zadar i Krešo, uz nezaobilaznog Pina Đerđu, su pokorili Jugoslaviju još dva puta, 1974. i 1975, a u Kupu evropskih šampiona je stigao do polufinala gde je ispao od Real Madrida. Ćosić 1976. odlazi iz Zadra u ljubljansku Olimpiju gde je bio i glavni trener, pa u Bolonju, u Sinudine, gde je osvojio dve italijanske lige i pomogao u stvaranju evropskog velikana koji će kasnije biti poznat pod imenom Virtus.
Mirko Novosel ga je video kao kariku koja nedostaje za evropski uzlet, pa je jesen svoje igračke karijere Krešo proveo u Ciboni s kojom je osvojio tri jugoslovenska kupa u nizu (1980-83) kao i Saporta kup i prvenstvo Jugoslavije 1982. Bio je to temelj za ekipu Cibone koja će kasnije postati evropski šampion.
Za sve to vreme je sa reprezentacijom Jugoslavije nizao uspehe i osvojio sve što se osvojiti moglo. Potpisuje olimpijsko zlato iz Moskve, pa još dva srebra, dva svetska zlata i dva srebra, tri evropska zlata, tri srebra i bronzu. Ukupno je to nestvarnih 14 reprezentativnih medalja sa tri najveća takmičenja.
Kao trener je po završetka karijere vodio u sezoni 1984/85 Jugoplastiku, gde je krenuo s građenjem ekipe koja će samo nekoliko godina kasnije osvojiti tri evropske titule. Iz Jugoplastike je otišao kako bi preuzeo jugoslovensku reprezentaciju i udario temelje mladoj ekipi koja će kasnije sa Dudom Ivkovićem osvojiti sve.
Radio je kao trener u svom Virtusu, i u AEK-u iz Atine, a kao funkcioner u Zadru je krenuo u stvaranje mlade ekipe koja je predvođena Arijanom Komazecom i Dejanom Bodirogom trebala napasti najveće ciljeve. Međutim, sve je prekinuo rat, Bodiroga je otišao i postao jedan od evropskih velikana, a uskoro je isto učinio i Komazec.
Umro je 25. maja 1995. od limfoma, prerano, sa samo 47 godina, u Baltimoru. Dobio je sve najveće počasti u košarci, FIBA i Evroliga su ga izabrale među 50 najvećih igrača i 50 onih koji su najviše doprinosili košarci u Evropu. Bio je košarkaški genije, jedan od onih koji su ni iz čega stvarali vrednost. Gde god bi došao nizao je uspehe i dizao sve na viši nivo, i tako je oblikovao evropsku košarku. Po izboru hrvatskih sportskih novinara je proglašen najvećih hrvatskim sportistom ikad.
Zadrani su svoju dvoranu na Višnjiku nazvali po njemu, a Ćosićeva fotografija dan danas obeležava severni zid zadarskih Jazina. Po njemu se zove i trg ispred zagrebačkog Doma sportova, hrvatski košarkaški Kup nosi njegovo ime, a “penzionisani” su mu dresovi u Zadru i na Brigam Jang Univerzitetu, u dvorani u Provu koja je sedamdesetih godina sagrađena samo da bi primila sve zainteresirane koji su želeli da gledaju genija na delu.
Uspesi sa Zadrom i reprezentacijom:
Prvak Jugoslavije 1965., 1967., 1968., 1974. i 1975.
Kup Jugoslavije 1970.
Olimpijske igre:
Zlato 1980.
Srebro 1968. i 1976.
Svetsko prvenstvo:
Zlato 1970. i 1978.
Srebro 1967. i 1974.
Evrobasket:
Zlato 1973., 1975. i 1977.
Srebro 1969., 1971. i 1981.
Bronza 1979.
Photo: X
(Izvor: bhbasket)
1 komentar
[…] KOŠ MAGAZIN | SPORTKLUB | SPORTSKA SEĆANJA […]