Zar već godinu dana? To mi je rekao Aca Ostojić pre neki dan kada smo se podsetili našeg Boška, a siguran sam da su mnogi od vas to isto ili pomislili, ili izrekli. E, pa, prođe 12 meseci, vreme leti, ali ima nas Srba, kod kojih se nije baš primila (u potpunosti) naša nacionalna osobina – zaborav, pa se ovim kratkim tekstom podsećamo na Gospodina Đokića.
Unapred se izvinjavam što pišem o čoveku kojeg sam sreo samo nekoliko puta, i sa kojim sam razmenio svega nekoliko rečenica. Kao, recimo, pred finale tada Gudjer lige izmedju Cibone i Refleksa u Zagrebu, 2004, koje je sadašnji FMP, tada pod njegovim vođstvom, dobio u neizvesnoj završnici osvojivši titulu (prvu za neki srpski klub u novoj ligi) u dvorani “Dražen Petrović”. Izvinjenje je upućeno onima koji su ga lično poznavali, poštovali, voleli. Ali ovaj tužni datum podstakao me je da napišem nekoliko redova, kao pasionirani čitalac njegove kolumne, objavljivane u dnevnom listu “ Danas” , a koju je naš magazin uvek i sa velikom radošću prenosio.
I pomislio sam šta se sve desilo od prošlog do današnjeg 26. januara na košarkaškim terenima, širom zemlje, regiona, sveta, i koliko bi Boško Đokić imao “materijala” za (usuđujem se da kažem) našu rubriku. Lanjsko finale Kupa Koraća u Nišu, završetak kvalifikacija za Svetski kup, pa finale doigravanja ABA lige, i serija utakmica u Beogradu i Podgorici, pa prvenstvo Srbije, Svetsku kup u Kini, odlazak jednog selektora i dolazak novog…
Svi ti dogadjaji, a ima ih još (umalo da zaboravim bronza devojaka na EP), kroz “analizu” B.Đ. dobili bi i anamnezu, a sve bi začinio i njegov alter ego Njofra Paviljonski .
I pitam se šta bi Njofra kazao? Mogu da nagađam. U stilu g-dina Paviljonskog kažem: Jebem ti košarku bez Boška!
Na kraju, verujem da govorim u ime mnogih – Gospodine Đokiću, mnogo nam nedostaješ!
Photo: Arhiva Koš magazina