Bezbroj puta sam vam napisao da u francuskom basketu nikada ništa nije onako kako mnogi predvidjaju. Nakon što su ostvarili pobjedu u drugoj utrakmici u Kneževini Monaco, pa onda uspjeh potvrdili na svom terenu u trećoj utakmici finala play offa, skoro svi su očekivali da će Le Mans da osvoji petu titulu prvaka Francuske. Tako nije mislio Zvezdan Mitrović, “Coach Z” kako ga ovdje zovu novinari i pristalice tima koji je suvereno vladao ligaškim dijelom JEEP Elite takmičenja.

Prije utakmice, na kojoj sam bio komesar (oprostite na neskromnosti i korištenju prilike da budem ličan – KOŠ MAGAZIN je još jednom bio prisutan), crnogorski stručnjak Mitrović na pitanje “kakvi ste?”, decidno odgovorio:

– Igrači su spremni da ostave srce na terenu. Svi su željni da potvrde ono što su gradili u ovoj godini, a to neće da bude lako jer Le Mans sada ima veliku prednost domaćeg terena i 6.000 navijača. Imaju oni sada i psihološki pritisak…

Mitrović je imao zagonetni osmijeh na licu koji je značio puno, ali niti jednog trenurtka nije bio zabrinut. Kada sam njegovom nezvaničnom pomoćniku skrenuo pažnju da moraju da poštuju sudijske odluke bez prigovora, Mirko Ocokoljić (dobro znano košarkaško lice, a nekada je bio i sekretar Trenerske organizacije u Srbiji) mi je odao da nema razloga za brigu jer je “njegov šef” skoncentrisan samo na to kako će da nadigraju protivnika. Upravo je tako i bilo.

U odlučujućoj utakmici Monacoa za izjednačenje svi u Roca Teamu su bili okrenuti prema zbivanjima na terenu, a to je donijelo i ogromnu pobjedu (69 – 78), i priliku da u posljednjoj utakmici prvenstva na svom terenu osvoje ono što nikada nisu – titulu prvaka.

Utakmica je započela sa velikih 2 – 11, što je dalo dodatno samopouzdanje igračima u crvenim dresovima i Monaco je brzo umirio uzavrelu atmosferu u Antares Areni. Još jednom je 6.035 gledalaca (u Francuskoj ne postoji mogućnost da bude veći broj gledalaca od broja sjedišta) dalo maksimalnu podršku, pa se činilo kao da je buka navijača jaka poput motora kada na čuvenom trkalištu 24 sata Le Mansa bruje automobili, ili najbrži motori svijeta (da iskoristim priliku da kažem kako je dvorana Antares unutar staze auto i moto trka – čak se na putu prema dvorani i vozite jednim dijelom staze kuda jure mašine nevjerovatnih brzina).

Prvi zadatak je bio obavljen u prvih pet minuta, jer je Monaco pokazao da nisu izašli na teren kako bi ponovili blijedu igru iz prethodne utakmice. Na drugoj i trećoj utakmici nisu bili zadovoljni sudjenjem, ali ovaj put nisu ni obratili pažnju na sudije. Velika koncentracija na odbranu je učinila da je Le Mans uspio da pogodi samo 69 poena, a uz to ono na čemu je insistirao trener crnogorske reprezentacije – skok je bio daleko bolji nego na svim prethodnim utakmicama. Ovaj put je Monaco imao 5 skokova vise (Monaco 34 – Le Mans 29).

Igrači domaćina su daleko slabije šutirali. Mykal Riley (junak druge utakmice sa 21 poenom) ovaj put je sveden na 5 koševa, dok je “čudo” iz druge finalne pobjede Le Mansa – Cris Lofton (u trećoj utakmici finala play offa je daleko nadmašio lični rekord sa 34 poena) – uspio samo da šutira 8 – 2, i tako zabiljezi ukupno 7 poena. Kako su dobro igrali odbranu Mitrovićevi izabranici pokazuje i podatak da je najviši igrač francuskoj prvenstva Youssoupha Fall (221 cm) samo jednom pogodio iz igre (ukupno 8 poena i 13 skokova). Kapiten Le Mansa, Romeo Travis je bio odlično čuvan i njegov šut od 11 – 3 najbolje ilustruje koliko su pažnje gostujući igrači obratili na odbrambene zadatke. DJ Stephens (14 i 5 skokova) i Antoine Eito (14 poena) su bili najbolji u svom timu.

“Kneževi” su ovaj put igrali kraljevski, i pored odlične odbrane su šutirali veoma dobro. Pogodili su 32 lopte od 64 pokušaja (50% uspješnosti), ali su naročito dobro gađali iz  reketa. Čak 50 lopti su uputili iz reketa, i ubacili 27 puta (54%), a što je bilo daleko više od domaćina (32 pokušaja i samo 11 puta su pogodili). Le Mans je samo jednom vodio 2 poena razlike ( 25 – 23), a sve ostalo vrijeme su dominirali igrači gostujućeg tima (najveća prednost je više puta bila i 13 poena, 45 – 58), što je dalo jos veće povjerenje u sve ono što su uradili na terenu.

Jedan igrač posebno zaslužuje pažnju. Aaron Craft je bio na terenu 27 minuta, i on je držao konce u svojim rukama. Igrao je odlično odbranu na Loftonu, ali je i postigao 15 poena, imao 6 skokova i 4 dodavanja. I svih ostalih 9 igrača (klupa Monaco tima je duža, jer Mitrović može da računa na svih 12 odličnih igrača – Le Mans u svojim redovima ima samo 8 na koje može da računa trener Eric Bartecheky) je igralo veoma dobro. Paul Lacombe (12 poena 6 skokova i 4 dodavanja) je podsjetio zašto je bio najbolji francuski igrač u regularnoj sezoni. Bosanski reprezentativac Elmedin Kikanović se junački rvao sa visokim protivnicima  i postigao 10 poena, uz po 2 skoka i 2 asistencije (ali su na njemu napravili 6 faulova). DJ Cooper je postigao 8 poena i uspješno skočio 4 puta, a 6 puta je uspješno dodao lopte svojim suigračima, posebno nekadašnjem kandidatu za Zvezdin crveno–beli dres Aliju Traoreu (10 poena bez promašenog šuta).

Kada se utakmica završila svi su odali priznanje za igru pobjedničkog tima, publika nije više zviždala treneru Mitroviću. Gledaoci su bili tužni, ali su pozdravili svoje igrače nakon utakmice u kojoj nije bila niti jedna tehnička greška, niti nesportski faul. Sve je proteklo bez ikakvih primjedbi, a pobjeda gostiju je bila čista kao suza.

Utakmica odigrana u srijedu je već skoro zaboravljena, i svi su okrenuli misli prema nedelji. Sigurno je da će još jednom mala dvorana Gaston Medecin imati 2.840 gledalaca, i da će medju njima da bude princ Alber II (usput da kažem kako je u jednoj od prve dvije finalne utakmice nagovijestio da su počeli da razmišljaju o gradnji veće dvorane). Jasno je da su sada igrači odličnog trenera Zvezdana Mitrovića u prednosti, i da im je četvrta utakmica pokazala da je najvažnije da se skoncentrišu na svoju igru i da prestanu da misle o sudijama. Ukoliko ponove približnu igru kao što su igrali odbranu u Le Mansu, šanse da budu prvaci su im ogromne.

Mitrović je odlazeći s terena propustio priliku da se pozdravi, ali je rukom pokazao na srce što je vjerovatno značilo kako “boj ne bije svijetlo oružje nego srce junačko”, i nagovijestio da će još jednom u posljednjih (vjerovatno) 40 minuta igre njegova ekipa pokazati iste vrijednosti i domoći se prelijepog trofeja koji dobija prvak Francuske.

Peta odlučujuća utakmica finala play offa planirana je za 24. juni na terenu najboljeg iz regularnog dijela takmičenja – Monacoa.

Photo: LNB