Danas vam neću puno toga napisati o svečanom otvaranju Olimpijskih igara, jer sam siguran da ste ili gledali direktno, ili u ponovljenom snimku, ili ste imali prilike da na internetu vidite najznačajnije dijelove svega što se dešavalo na čuvenom stadionu Marakana. Sada ovaj istorijski monument izgleda potpuno drugačije, nekada je ovdje bilo mjesta za rekordnih 200.000 gledalaca na fudbalskim utakmicama, a sada na modernom zdanju može da stane oko 130.000 ljudi, dok je na otvaranju bilo mjesta samo za 75.000 najsretnijih, a među njima smo bili i mi – sve sudije ili drugi zvaničnici.
Bio je to pravi festival čuvenih plesova, a zvuci bosa nove su dominirali jednim, i sambe drugim dijelom programa. Istorija Brazila je čudnovata (a o tome ću vam napisati ono što sam saznao ovdje, a da ni sam nisam znao) a onda kroz otvaranje je dotaknuto ono najvažnije i najinteresantnije, a počelo je od dolaska crnog stanovništva do izgradnje modernog Brazila. Muzika i šarenilo su dominirali u noći otvaranja.
Nekoliko interesantnih događaja je bilo ove noći, a to hje pre svega pitanje vezano za osobu koja će da upali vatru. Svi su imali svog kandidata, mnogima je to bio Pele, a onda su kazali da je bio bolestan i izabrali su čuvenog maratonca. Nama su dvije osobe bile najintersantnije u tom ceremonijalu, a to su “brat Guga”, a čuveni pobjednik pariskog Rolan Garosa, koji nije skrivao svoju radost što je bio posljednji nosilac baklje kroz Olimpijski stadion. Radovao se, plesao kao da je bio na teniskom terenu, okretao se, gledao u nebo i jednostavno je bio sretan i veliki. Druga osoba koja je
nama košarkašima bila posebno značajna je Oskar Šmit, koji je (iako je narušenog zdravlja) dominirao među nosiocima Olimpijske zastave kao i u vremenu kada je bio najbolji strijelac u svim FIBA takmičenjima.
Defile je bio takođe spektakl boja, muzike i radosti. Svaka je zemlja izabrala svoje boje kao dominantne: dok su Afrikanci i druge egzotične zemlje nosile svoje karakteristične narodne nošnje, drugi su bili izuzetno elegantni. Italijani su bili u Armani kombinaciji sa cipelama – patikama (takođe Armani) u boji italijanske zastave, Španci, Kinezi, Francuzi (sa Lacosta uniformom), Brazilci, Rusi… su bili izuzetno elegantni. Jedan je utisak nepodjeljiv, a to je da su djevojke Srbije bile najelegantnije od svih učesnica, a njihove široke haljine ili suknje u tri boje su pokazale punu eleganciju i ljepotu djevojaka (bravo za kreatora).
Najpoznatiji sportisti su bili mrzs posebne pažnje, a Novak i Rafa su bili među onim najdominantnijima. Koliko je defile značajan za sve najbolje su pokazali NBA asovi u francuskoj selekciji, koji su tražili od svog rukovodstva da budu prisutni u ovoj (za Tonija Parkera i vjerovatno Borisa Dijaoa) vanserijskoj šetnji.
Dosta za danas – nema više pisanja, ali ima bezbroj fotografija a vidite i sami koliko je šarenila bilo. Na taj način ću podijelitu radost i izuzetnu sreću otvaranja Olimpijade sa vama.
Photo: Privatna arhiva
















