
Goran Radonjić: Prvi raport iz Minska
- July 27, 2018
- 0 comments
- Goran Radonjić
- Posted in EVROPA/SVET
U glavnom gradu Belorusije započelo je Svjetsko prvenstvo košarkašica do 17 godina, i na žalost na njemu nema niti jedne od reprezentacija iz regiona. To nije smetalo da KOŠ MAGAZIN još jednom pokaže kako je odavno raširio svoje košarkaške korijene i kao po pravilu tamo gdje se igra košarka i ovaj popularni portal je prisutan.
Minsk, glavni grad Belorusije, nove države koja je nastala raspadom bivšeg Sovjetskog Saveza početkom devedestih godina prošlog vijeka, je izuzetno zanimljiv i neobičan. Više od 2 miliona stanovnika je smješteno u prostoru koje obiluje zelenilom. Ogromni bulevari (kazali bismo još više od “sovjetskog tipa”) presjecaju grad koji je širok preko 40 kilometara, a nove zgrade su napravljene u nekadašnjem stilu. Nakon Drugog svjetskog rata Minsk je bio veoma razrušen (oko 85% zgrada je bilo sravnjeno sa zemljiom), pa i danas svuda možete da vidite oznake ovog grada – heroja i velike spomenike pobjedi u tom ratu.
Danas je Minsk veoma ugodan za život, jer se svuda protežu zelenila parkova, a na bulevarima i ulicama ima mnogo drveća. Stiče se utisak da ste u posebnoj životnoj oazi, a mnogi kažu da je poslije Singapura, Minsk najčistiji grad na svijetu. Državna teritorija je pokrivena sa oko 40% šuma. Mir i tišina, bez obzira na veliki broj vozila, su svuda oko vas. Na ulici ne možete da vidite papirić, a u restoranima hrana je napravljena na uobičajeni tradicionalni način. Ni u Minsku nisu izostali veliki komercijalni centri evorpskog tima. Standard ljudi je sličan onom iz naših prostora, ali je sigurnost daleko veća. Kažu da je diktatura Aleksandra Lukašenka donijela veliku stabilnost ovoj zemlji uz nastavljene veoma bliske odnose sa Rusijom. Poljoprivreda i industrija su učinile ovu zemlju prilično bogatom.
Jedini predsjednik Belorusije je ujedno i predsjednik Olimpijskog komiteta, pa nije čudo što se u ovoj zemlji puno ulaže u sport. I sam Lukašenko je još uvijek aktivni hokejaš, makar ima 64 godine. Kada je Patrick Baumann (generalni sekretar FIBA) posjetio predsjednika države, svi su konstatovali da ima povrijedjenu ruku od posljednjeg hokejaškog iskustva. Odličnom organizacijom Svjetskog prvenstva u hokeju na ledu 2014. ovaj sport je potvrdio primat u Belorusiji. Fudbal je takodje popularan, a dvojica najeminetnijih fudbalera su igrali u velikim evropskim klubovima: Vitali Kutuzov (Milan, Sampdorija, Parma) i Aleksandr Hleb (Stutgart, Arsenal i Barcelona). Najbolji fudbalski klub Bate Borisov je poznat i našim pristalicama fudbala jer su nekoliko puta igrali protiv beogradskih klubova.
Medju teniserima Belorusije su najomiljeniji olimpijski pobjednici u miks dublu Max Mirnij (nekada 18. na svijetu) i posebno Viktorija Azarenka (nekadašnji broj 1 u ženskom tenisu i dvostruki osvajač Melburna 2012. i 2013.). Vladimir Samsonov je bio višestruki prvak Evrope u stonom tenisu, a bio je i finalista Svjetskog prvenstva. Danas je bijatlonka – olimpijski šampion, Daria Domarčeva ponos nacije.
Kosarkaska federacija organizatora ovog Prvenstva svijeta spada u red srednje razvijenih evropskih federacija sa oko 6.400 aktivnih košarkaša svrstanih u 20-ak klubova. U federaciji radi samo 15 zaposlenih, a budžet je skroman i iznosi oko pola miliona eura godišnje. Košarkaški rezultati u prošlosti nisu bili veliki i samo su košarkašice osvojile bronzanu medalju na EuroBasketu 2007 godine. Ženska reprezentacija je igrala dva puta na Olimpijskim igrama, ali svi u Belorusiji ističu da su Irina Sumnikova, Tatjana Belosharko i Elena Shvajbovich bile osvajačice medalja na svjetskim prvenstvima i olimpijskim igrama u ekipama nekadašnjeg SSSR.
U Belorusiji su posebno ponosni što je jedan od najvećih košarkaških asova Sovjetskog Saveza, Ivan Edeško (svi su ga upoznali jer je bio član čuvene sovjetske reprezentacije koja je na Olimpijadi 1972. godine prekinula dominacija Amerikanaca) ponikao na ovim prostorima. Organizator prvenstva najboljih mladih igračica svijeta je pozvao kao specijalne goste nekadašnje košarkašice i čovjeka koji je odlučio finalnu utakmicu Kupa šampiona u Sarajevu 1971. godine, kada je njegov CSKA pobjedio IGNIS Varese sa Acom Nikolićem.
Nakon početnih utakmica na ovom prvenstvu, favoriti Australija, Madjarska, Francuska i USA su pokazale snagu i sve protivnike su nadigrali. Plasman nakon takmičenja po grupama je bio logičan:
Grupa A: Francuska 6, Japan 5, Belorusija 4, Kolumija 3,
Grupa B: USA 6, Italija 5, Kina 4, Mali 3,
Grupa C: Madjarska 6, Argentina 5, Španija 4, Novi Zeland 3,
Grupa D: Australija 6, Kanada, 5, Letonija 4, Angola 3.
I utakmice šesnaestine finala su donijele očekivane rezultate. Samo je Letonija napravila iznenadjenje pobjedivši Argentinu: Madjarska – Angola 88 – 48, Argentina – Letonija 58 – 72, Španija – Kanada 72 – 50, Novi Zeland – Australija 37 – 77, Japan – Kina 82 – 73, Francuska – Mali 78 – 57, Kolumbija – USA 42 – 98 i Belorusija – Italija 50 – 65.
Parovi četvrtfinalnih susreta će biti: Italija – Australija, Francuska – Letonija, USA – Španija i Japan – Madjarska, dok će se za plasman od 9. do 16. mjesta boriti: Kina – Angola, Mali – Argentina, Kolumbija – Kanada i Belorusija – Novi Zeland.
Toliko za prvo javljanje iz Minska sa Svjetskog prvenstva košarkašica mladjih od 17 godina.
Photo: FIBA