

Samo nekoliko sati prije prelaska u novu 2018. godinu Limoges i francusku košarkašku javnost je obavila tuga. Od posljedica srčanog udara umro je Frederick Forte, nekadašnji reprezentativac Francuske. Imao je samo 47 godina a obavljao je funkciju predsjednika CSP Limoges.
Veoma specifična ličnost zaslužuje nekoliko riječi oproštaja i sa naše strane. Već kao klinac (192 cm) pokazao je talenat i bio je član INSEP-a u ranom periodu i raznih reprezentativnih selekcija. Igrao je u više francuskih klubova (Caen, Limoges, Gravelines, PSG Racing i Strasbourg), u grčkom Irakliu iz Soluna i u italijanskim klubovima Avelino i Scafati. Bio je reprezentativac Francuske 75 puta i igrao na tri Eurobasketa: 1991. (Italja), 1993. (Njemačka) i 1995. (Grčka). Ovaj nekadašnji bek je postao predjsednik kluba Limoges 2004. nakon što je klub zbog finansijskih problema prebačen u treću ligu (NM-1) i tu funckiju je obavljao čak 13 godina, sve do iznenandne smrti. U kratkom periodu je bio istovremeno trener – predsjednik kada je ovaj tim igrao u drugoligaškoj konkurenciji (Pro B). Tri puta je bio prvak Francuske (1989, 1993 i 1994) i dva puta osvajač Kupa Francuske (1994 i 1995) kada je nosio dres Limogesa sa brojem 4, a dva puta je predvodio svoj tim do šampionske titule (2014 i 2015) kao predsjednik kluba.
Često je Forte igrao protiv klupskih i reprezentatrivnih selekcija sa ovih prostora i izuzetno je cijenio našu kočarku. Oni stariji ljubitelji košarke se sjećaju da je Limoges bio najuspješniji francuski tim na medjunarodnoj sceni. Bio je jedini tim koji je osvojio titulu prvaka Evrope (u grčkoj prijestonici 1993). Tada je francuski tim igrao protiv čuvenog italijanskog tima Benetton iz Trevisa, kojeg je predvodio jedan od najboljih hrvatskih košarkaša Toni Kukoč. Upravo je Frederick Forte ukrao loptu od Tonju Kukoču i postigao ogromnih 57 – 55 što je donijelo najveći trijumf francuske klupske košarke.
Frederic Forte je na prvom Open Mcdonald’s turniru odlično igrao odbranu protiv jednog od najboljih igrača svijeta svih vremena Magica Johnsona, a u posljednje vrijeme je bio posebno ponosan što je njegov Limoges ponovo došao na sami vrh francuskog prvoligaškog takmičenja i što se trenutno nalazi na drugoj poziciji nakon 15 odigranih kola.
Predsjednik Forte nije bio uvijek fleksibilan za saradnju, a to je najbolje osjetio i legendarni trener crno-belih Duško Vujošević, koji je radio jednu sezonu kao trener u ovom klubu, ali ovo nije trenutak za takvu vrstu prisjećanja. Mnogi se sjećaju kada trener Strasbourga Vincent Collet nije želio da prihvati ruku pozdrava predsjednika Fortea nakon što je Limoges osvojio titulu prvaka, a da je prije toga Forte rekao kako Strasbourg igra košarku kao “klub sa ulice”. Stalni sukobi sa predsjednikom francuskih prvoligaša Alainom Beralom su jasno govorili da je Forte bio čovjek od specifičnih principa i da je uvijek imao svoje progresivne stavove koji se nisu podudarali sa drugima.
U trenutku kada svi iskazuju želje za dobro zdravlje i uspjeh u novoj godini svojim najbližima, nama je ostalo da najbližim članovima porodice prerano umrlog Fredericka Fortea, i posebno njegovim dvijema kćerkama, iskažemo izraze saučešća. Žal zbog preranog odlaska mladog čovjeka, izuzetnog sportiste i košarkaškog predanika je ogorman, a posebno žal za gubitkom prijatelja i izuzetne košarkaške ličnosti je nenadoknadiv za sve nas, i posebno za francusku košarku.
Photo: Printscreen