U petak sam svedočio drugom gradskom derbiju izmedju Petrol Olimpije i Ilirije, utakmice koju je dobio tim Saše Dončića, oca Luke Dončića, sa 81:86. U prvom susretu istih rivala punom nervoze i tehničkih grešaka (trener Olimpije Gašper Okorn bio je čak isključen) slavili su zmajčeki. Ako ništa drugo, nestankom Slovana sa scene dobili smo u Ljubljani Iliriju, koja je bila skoro tri godine bez poraza u zvaničnim tekmama, i taj njihov niz prva je prekinula Rogaška pošto je novu pobedu sa promašena dva slobodna bacanja na kraju ispustio inače nepogrešivi strijelac i veteran, Jasmin Hukić sa nadimkom “Huka zlatna ruka”.
Inače u Stožicama se igrala zaostala utakmica 1. kola, dok su drugi klubovi taj dug odradili sledeći dan, pa imamo sad tablicu od deset timova, gde kao i na tabeli ABA 2 lige, vodi Sixt Primorska iz Kopra. Primorcima, koji su lani potpuno podbacili i koje ove godine sa klupe uspešno vodi Jurica Golemac, važnija je Druga ABA liga jer bi se njenim osvajanjem plasirali u prvu, a slično žele i ostala dva slovenska ligaša, Krka i Rogaška. A dotle na Jadranu jedini muku muči nekadašnji klupski ponos Slovenije – Petrol Olimpija. Ali hajde prvo o svetlijim temama.
Medjunarodno udruženje sportskih novinara sveta (AIPS) je slovenačku košarkašku reprezentanciju u izboru za najbolje ekipe u protekloj godini smestilo na visoko 4. mesto, iza fudbalera Reala, fudbalske reprezentrancije Nemačke i košarkaša Golden Stejt Voriorsa. Čak 517 novinara iz 112 država tako je iskazalo čast velikom rezultatu izabranika Igora Kokoškova koji su u septembru postali prvaci Evrope bez poraza, sa devet velikih pobjeda. Pre toga, tačnije 12. decembra, Udruženje slovenačkih sportskih novinara (DŠNS) košarkašima je, naravno, podijelilo sličan trofej za najbolju ekipu godine, najboljim pojedincem proglašen je Goran Dragić, a najboljim mladim sportašem Luka Dončić. To je bio bio inače jubilarni 50. izbor najboljih sportaša Slovenije, a od osamostaljenja nikad to nijednom košarkašu, posle legendarnog Ive Daneua u bivšoj državi, nije pošlo za rukom.
Na žalost, ispod slovenačkih koševa, kao i svuda na sportski talentiranom Balkanu, ne ide bez finansijskih problema. Ove sezone je sve počelo baš sa tim nesretnim odloženim 1. kolom zbog štrajka sudija koji su na kraju izborili 0,14 centi više troškova na kilometar po utakmici, i tek onda sa zakašnjenjem počeli suditi u prvenstvu (mladjima U-9 i U-11 sude treneri). Ali zbog zabrane Saveza, ne sude oni euroligaški suci, takmičenje je bez najboljih arbitara. Tako u našoj najboljoj ligi, u kojoj se igra 5 utakmica po kolu, sudi samo 16, odnosno 17 sa prve liste, pa je tako sve skupa svakim kolom sve neizvesnije (čitaj smešnije) jer se nikad ne zna kad će neko faliti bilo zbog bolesti, sprečenosti ili nečeg trećeg. Sa liste 2. lige po pravilima ne smiju se prebacivati sudije tokom sezone, ali to ćemo tek videti. Najbolji suci su zapaženi u Evroligi, Evrokupu i ABA ligi, ali slovenačku ligu – ne mogu da sude. Bilo bi presmiješno da nije žalosno, ali siguran sam da tim najboljm sudijama, na čelu sa Sašom Puklom, to i odgovara jer su honorari kući smešno niski u usporedni sa sudjenjem u inostranstvi, pa bar vikendom malo mogu odmoriti kod kuće sa familijom. No, to sigurno ne mogu igrači aktuelnog šampiona – Petrol Olimpije.
Zmajčeki već drugu sezonu zaredom, zbog nerazumne odluke Saveza da moraju igrati domaće prvenstvo od početka (jer kao FIBA, tobože, ne priznaju ABA ligu), praktično su bez treninga. U osakaćenom sastavu samo putuju od Šentjura do Šenčura, Evropom i Balkanom! Nije lako ovih blagdanskih dana slaviti simpatično neurotičnom treneru Gašperu Okornu, koji već dve godine zbog toga na zvaničnom sajtu Prve lige pred utakmicama ponavlja istu rečenicu. Pa kaže: ”Igraćemo po najboljim mogućnostima!” Naime, treneri svih ekipa su dužni dati izjavu po naredbi KZS (Košarkaškog saveza Slovenije). Čemu služi takva “komanda” i takve izjave iznudjene na silu, kao što je i igranje (pre)umornih Ljubljančana na tri fronta? Ništa lakše neće biti Okornovom nasledniku koga bi direktor Roman Lisac uskoro mogao “instalirati” ako se posle Nove godine nastave očekivani porazi (četiri su u nizu). A najglasnije se govori o Zoranu Martiču, kome bi savetnik mogao postati najveće slovensko trenersko ime, “zimzeleni” Zmago Sagadin. A da on kolo vodi u slovenskoj košarci i da se on za nešto pita Olimpija, zasigurno slovenačku ligu ne bi igrala od početka već bi se priključila samo u završnici. Samo u ovom mesecu je to ispalo statistički 0,45 utakmica na dan! Več u utorak zeleno-beli nastavlju nesmanjenim tempom i u 2018. kada gostuju u Beogradu, kod šampiona Jadrana, pa onda (na)ravno odmah dva dana kasnije sledi revanš sa Heliosom u kupu, i tako dalje. Svašta! U decembru su igrači Petrol Olimpije odigrali 13 utakmica, što znači, da igraju tekme skoro svaki drugi dan, a bukvalno gore je bilo sada: u četvrtak, pa petak, kada su prvo odigrali kup utakmicu četvrtfinala sa Heliosom te izgubili za pola koša u Domžalama, a sledeći dan u Stožicama još gradski derbi sa Ilirijom. Kojeg su, za razliku od prethodnog dana, u ionako kratkom rosteru morali odigrati još bez dvojice igrača, Domena Lorbeka i Igora Tratnika (potonji je došao pre mesec dana kao “pojačanje”) pošto nisu bili na spisku za 1. kolo Lige kada su štrajkali suci. Kako, uz sve to, da se posvete radu (čitaj treningu) sa mladim igračima?
Pred utakmicu sa Cibonom u timu se nije pojavio mladi Žiga Jurček koji je putem fejsbuka objavio da mu je svega dosta. A momak nema dvadeset godina. To je samo zadnja kap u lavini odlazaka mladih igrača iz gnezda zmajeva, pa kritičari s pravom kažu da, sem Jake Daneva, niko od domaćih mladića nikada nije stigao odigrati zapaženiju ulogu u prvom timu. Pa naravno kad svi odlaze i pre nego što počinju karijeru u seniorima. Ne samo Luka Dončić u 13. godini života već i mnogi drugi pre, a naročito u poslednje vreme.
U gradskom derbiju pred 300 gledalaca u sablasno praznim Stožicama za rivala Iliriju pobednički udio odigrala su Olimpijina deca: Žan Mark Šiško, Luka Vončina, Tevž Ružić i Haris Čučović. Možda samčak još koga zaboravio. OK, sada i nema neke veze što oni prelaze u redove gradskog rivala pošto, na žalost, nemamo tradiciju komšijskog rivalstva kakvu imaju ostali košarkaški gradovi, a koja treba i nama. Problem je što je Olimpiji pobegao jedan Aleksandar Lazić koga su strašno zapostavljali i nisu mu dali prilike u Ljubljani, a priliku je dobio kod Miška (Ražnjatovića), prvo u Dinamiku, odnosno sada Mega Bemaxu. Tu je slučaj i Lazićevog saigrača, zlatnog reprezentativca Vlatka Čančara, koga su rukovodioci na čelu sa bivšim predsednikom Mederndorferejem takodje prejeftino prodali. Da ne navodim vršnjake Luke Dončića – Blaža Mesičeka i Jurija Macuru, koji su svaki ponaosob posebna priča. Slovenačka liga morala bi biti odskočna daska mladima i njihov poligon za igranje, a ne da imamo sad igre bez granica tih deset klubova od kojih će njih osam igrati u završnici. Da igraju ABA ligaši samo Jadransku ligu imali bi više i medjunarodnih klupskih uspeha kojih je, barem na razini muške A ali i ženske mlade reprezentacije, ove godine bilo jer je Savez bar na tom polju odradio odličan posao.
Na kraju, čitaocima Koš magazina ponosno šaljem pozdrave iz zemlje evropskih prvaka. Puno zdravlja i (košarkaških) uspeha.
Photo: Printscreen