Sve se dogodilo iznanada – ili je tako predstavljeno javnosti. U prošli utorak je Budućnost Voli poražena u Bolonji od Virtusa. U srijedu se ekspedicija vratila iz Italije, kad je prvi trener Petar – Peko Mijović podnio ostavku, a Uprava to objelodanila u 23:03h!? U četvrtak u 18h promovisan je novi šef struke – Dejan Milojević.

Dogovor s popularnim Milojem postignut je prije slanja mejla redakcijama crnogorskih medija jer je jedan dnevni list to već imao u štampanom izdanju. 

Kad se analizira ovako složena hronologija, a pogotovo sadržaji izjava Mijovića i kluba o uzrocima razlaza, iskusni posmatrač ima mnogo nedoumica, da ne napišem sumnji. Upućeni novinar imao je makar jednu više, pripremajući se sa za inauguraciju novog trenera. U pripremi klikne mnogo škakljivih pitanja. Da li je Mijović zaista svojevoljno podnio ostavku, ili je pritisak učinio svoje? Može li Budućnost Voli obezbijediti kontinuitet stručnog rada nakon odlaska Dejana Radonjića? Hoće li Miloje biti samo „još jedan u nizu“?

Dragan Bokan je za deceniju na čelu KK Budućnost Volija pokazao koliko je i košarkaški evoluirao. Od uspješnog privrednika to se dalo očekivati. Na promociji Dejana Milojevića u prošli četvrtak veče imao je najbolji „nastup u košarkaškoj karijeri“.

Prvo, više vremena posvetio je „pozdravljajući“ se s bivšim trenerom, nego što je govorio o novom. Ostala je dilema da li je to uradio da bi se zaista zahvalio Mijoviću za sve što je od 2017. uradio za podgorički klub, ili da bi novom treneru poslao jasnu poruku?

Drugo, navodima da pritisak trpi predsjednik, Uprava, zaposleni u klubu, igrači, pa i šef stručnog štaba, izbio mi je drugo pripremljno pitanje. Objasnio je da je pritisak prisutan kad se tim nosi s jadranskim konkurentima koji imaju tri puta veće budžete, te onima iz Eurokupa, koji su pravili timove s pet puta više novca…

A onda je na red došao i glavni akter zakazanog viđenja s predstavnicima medija. I njega je najavio biranim riječima.

Za deset godina koliko vodi košarkaški klub, Bokan je naglasio da je prvi put u prilici da predstavi trenera koji je kao igrač pisao istoriju kluba (zaboravio je Vlada Šćepanovića). Drugo što je posebno potencirao su problemi koje im je Milojević kao trener pravio. Priznao je od kad je u Budućnosti, najteži poraz bio mu je od Dejanove Mege, kad ih je kao favorita s 2:0 u seriji eliminisala iz plej-ofa, u martu 2016.   

Predsjednik „plavih“ priznao je da je posljednjih pet-šest godina više puta bezuspješno zvao Dejana da preuzme podgorički klub. Tek sad su se stvorili uslovi. Ugovor je potpisan na dvije i po godine, uz klauzulu po kojoj Milojević može ići u NBA ligu na kraju svake sezone.

Čemu se nada KK Budućnost Voli s Dejanom Milojevićem kao šefom struke?

Čekanju njihovog trenutka (slave, prim.M.K) – ponavljanju sezone 2017/ 18. Osim toga, da uradi ono što je tako dobro radio u Megi – lansiranje mladih igrača. Predsjednik priznade da u njihovoj filijali  – Studenskom centru, „imaju 4-5 mladih igrača koji će na ljeto konkurisati za prvi tim“. I to prvi put u posljednjoj dekadi. Toliko o pritisku…

Karusel trenera

Uprkos ovako briljantnom nastupu, nikako se ne može zaboraviti ono što mu je prethodilo – karusel trenera KK Budućnost Voli od maja 2013. godine.

Od odlaska Dejana Radonjića u maju 2013. samo je Aleksandar Džikić završio kao trener sezonu koju je počeo. Radonjićevog nasljednika – Igora Jovovića, oduvali su „pobočni vjetrovi“. Platio je danak želji nekih ljudi iz Uprave da veću minutažu dobijaju igrači koji ni na treningu nijesu mogli održati nivo!? Koliko je Jovović bio u pravu pokazuje fakat da ni pet godina kasnije tih „favorita“ Uprave nema na košarkaškom nebu.

Igora je naslijedio Luka Pavićević. Nekadašnji crnogorski selektor, u martu 2016. prokockao je priliku da preko Mege uđe u ABA finale.  To je bio njegov kraj. CG titulu uzeo je Igor Đaletić.

Epizodu s Vladom Šćepanovićem, Bokan je vjerovatno zaboravio kad je pričao o Milojeviću kao prvom igraču kojeg promoviše u trenera, a koji je pravio velike rezultate u Budućnosti. „Japanac“ je ostavio u Budućnosti dublji trag od Miloja, samim tim što je duže igrao i što je postao prvi igrač Budućnosti koji je osvojio evropsko i svjetsko zlato s državnom reprezentacijom. Čitaoci portala mogu se podsjetiti te epizode na https://kosmagazin.com/milivoje-kovacevic-sunovrat-buducnosti-posle-kvote-sedam/.

Učinak njegovog sukcesora Ilijasa Zurosa teško da bi bio vrijedan pomena. 

Kad je predsjednik Budućnost Volija predstavljao Aleksandra Džikića, saglasili su se da je cilj „opstanak u ABA ligi i šansa mladim igračima“. Epilog je poznat. Ne samo šampionske sezone, nego i raskida s Džikićem, pa sitkoma s Jasminom Repešom.

Na spisku trenera koji su počeli sezonu najkraće je trajao Slobodan Subotić. Sedam zvaničnih utakmica, raskid saradnje sredinom oktobra mjeseca… I o tome na ovom portalu ima pisani trag.  

Petar Mijović je prvu šansa da vodi Budućnost Voli dobio u Crnogorskoj ligi, nakon odlaska Repeše. Uspješno je odradio posao. Onda su mu nametnuli Subotića za šefa, ali to je kratko trajalo.

Na početku ove sezone njegova je Budućnost Voli fanatastično krenula sa sedam vezanih pobjeda. Ne samo to. Nikola Ivanović je igrao najbolju košarku u karijeri, pogađao je Danilo Nikolić, Edžam i Rid dokazali da su prava pojačanja… Onda je nastupila prva kovid pauza. Poslije nje ništa nije bilo isto. Mnogo utakmica za malo dana, mnogo putovanja bez dovoljno vremena za ispravljanje grešaka. Ni to nije izgledalo loše, do druge kovid pauze. Poslije je uslijedila serija poraza: Split, Mega, Cedevita dva puta, Virtus…

Tradicionalno najjače oružje Budućnost Volija – šut, potpuno je zakazao. Igrači su izgubili samopouzdanje. Većina njih je to jasno pokazala i na drugoj strani terena. Znalo se da samo „šok terapija“ može pomoći.

Nema sumnje da je Dejan Milojević jedan od košarkaša koji je obilježio 21. vijek kad je u pitanju KK Budućnost. Dok je nosio plavi dres njegove su cifre bile impresivne. Dominirao je u Jadranskoj ligi gdje sigurno još ima rekorda koji njemu pripadaju. Srcem većim od osmjeha osvojio je sve ljubitelje kraljice igara u Podgorici. Izbor da se vrati na mjesto uspjeha objasnio je postojanjem igračkog kadra koji mu je izazovan, s kojima voli da radi, te da živi u gradu u kojem ima mnogo prijatelja, što ga lično ispunjava. Ima ambiciju da svake godine (znači da planira da prekine Bokanov karusel trenera) promoviše makar jednog igrača. Za ovu je zacrtao ABA plej of uz objašnjenje „u 2-3 utakmice sve je moguće“…        

Igrom sudbine prvu utakmicu kao trener Budućnost Volija, Milojević je imao protiv kluba iz kojeg je 2000. došao u Podgoricu. Za dan i po uspio je da: vrati sigurnost Danilu Nikoliću koja ga je krasila dok ga je vodio u Megi, da promoviše Fedora Žugića u startera, da ubrza igru Podgoričana i obori klupski i ABA rekord od 63 postignuta koša u prvom poluvremenu (38 u prvoj četvrtini). „Malo li je“, kazali bi Podgoričani.

Golemac napokon smijenio Mijovića

Smjenu Peka Mijovića „potpisao“ je Jurica Golemac. Prema nezvaničnim informacijama, Golemac je bio kandidat za klupu Budućnost Volija i poslije smjene Subotića u oktobru 2019. Tada je Primorska dobro gurala (čak pobijedila „plave“) pa hrvatski stručnjak nije imao motiva da mijenja klub. Oporavila se i Budućnost Voli, vezala osam pobjeda sa Mijovićem… A onda obrt.

Podgoričani zapali u krizu i tri utakmice za redom izgubili (do januara 2020), a Primorska se raspadala. Podgoricom se kao gotova stvar pripremalo ustoličenje Golemca, cijelu sedmicu nakon poraza od Krke u Novom Mestu. I to nijesu bile glasine nego nezvanične informacije date pojedinim medijima od ljudi iz Uprave kluba. Mijović je dobio sljedeću utakmicu, a predsjednik Bokan potvrdio mu status, optuživši „dežurne krivce“ za pokušaj destabilizacije kluba.

Opet nezvanično, uzrok ostanka Mijovića i propasti pregovora s Golemcem bile su par hiljada eura plate i garantovani ugovor. Deset dana kasnije Jurica je preuzeo Cedevita Olimpiju. Godinu dana nakon preuzimanja tima iz Ljubljane, s dvije pobjede nad Budućnost Volijem za tri dana, definitivno je smijenio Mijovića.

Photo: ABA