Početna NBAIstočna konferencija: Janis i Lilard vs. supertrojke Bostona

Istočna konferencija: Janis i Lilard vs. supertrojke Bostona

od Predrag Ćorić
11 pregleda

I dok će se na Zapadu voditi neizvesna borba u kojoj gotovo cela konferencija ima bar neku šansu da duhvati postsezonu, Istočna konferencija nam u narednoj sezoni donosi drugačiju vrstu intenziteta. Naime, utisak je da će o samom vrhu odlučivati svega dva tima, Boston i Milvoki, kao i da ne vidimo nekoga drugog ko bi se mogao umešati u borbu za sam vrh.

Što se tiče direktnog plasmana u plej-of, dakle za četiri preostala mesta, očekujemo da vode ravnopravnu borbu sedam timova dok šansu za plej-in jedino ne dajemo dvema ekipama na začelju tabele. Krenimo onda sa pregledom od samog dna konferencije:

15. ŠARLOT HORNETS

Došli: Brendon Miler (2. pik drafta), Nik Smit Jr. (27. pik drafta), Frenk Nilikina, Majls Bridžis (povratak nakon suspenzije)

Otišli: Keli Ubre, Denis Smit Jr., Svi Mihaljuk

Majkl Džordan nije više većinski vlasnik Hornetsa. Tokom leta svoj udeo prodao je dvojcu mladih tehno milijardera, Gejbu Plotkinu i Riku Šnalu, pa se u Šarlotu svi nadaju da bi ovo ujedno mogao biti znak i novog početka stvaranja respektabilne košarkaške franšize. Za početak, jedan plasman u doigravanje bio bi sasvim dovoljan jer, nakon što su Kingsi prošle godine konačno „dohvatili“ postsezonu, Hornetsi trenutno drže neslavni rekord odsustva iz plej-ofa koji datira još od 2016. godine.

Istina, dve poslednje godine jesu igrali plej-in utakmice, ali dalje od toga nije se moglo.

Kako stoje stvari za narednu sezonu? Kao što smo već nekoliko puta naglasili, svaka prognoza ovaj put je i više nego nezahvalna za bilo koji od 30 timova, pa tako je i sa Hornetsima. Okosnica rostera je ostala ista, kao i trener Stiv Kliford, i to bi trebao možda biti odredjeni signal da su, na neki način, u klubu zadovoljni sa onim što imaju, i da veruju da poseduju dovoljno kvaliteta da se uključe u borbu za… šta?

Naime, novi vlasnici su odmah na prvoj konferenciji za štampu istakli da su daleko od vrha, i da tek imaju nameru da grade osnovu koja bi trebala za neku godinu dati prave rezultate.

Za početak su, tako, letos dali Lamelo Bolu novi petogodišnji ugovor „težak“ 260 mil. i ujedno na draftu „preskočili“ Skuta Hendersona, jasno pokazavši da će novo lice franšize biti Lamelo. To je imalo za posledicu da je sa pozicije br. 2 biran Brendon Miler, sasvim drugačiji profil igrača: krilo, dobar šuter, solidan skakač ali tek treba da se vidi koliko je spreman da odmah igra NBA košarku. Koliko su ova dva poteza rizična može pokazati samo vreme, ali već sada se može zaključiti da je u pitanju bila svojevrsna kocka: odustajanje od izvrsnog Hendersona i poverenje u Bola, igrača koji poslednje dve godine ima velikih problema sa povredama a prošle godine je, kao 21-godišnjak, već iza sebe ostavio ozbiljiniju operaciju zgloba ruke, odigravši svega 36 utakmica. Takodje, bez obzira na vrlo dobrih 23 poena, 8 asist. i 6 sk. proseka, utisak je da je Lamelo još uvek veoma daleko od igrača koji je sposoban kvalitetno preuzeti ulogu prvog pleja tima. Očekivanja su da bi u narednoj sezoni trebao napraviti veliki iskorak upravo na tom polju, mada nam se čini da bi njegov prioritet prevashodno trebao biti da ostane zdrav i da pokuša da odigra što više utakmica, a „plejmejking“ na visokom nivou eventualno bi mogao doći tek za neku godinu.

Skut Henderson

Rekosmo već, ostatak rostera gotovo da nije menjan. Teri Rozijer, P. Dž. Vošington, mladi centar Mark Vilijams (21 god.) i veteran Gordon Hejvord zatvaraju startnu petorku zajedno sa Bolom. Klupa? Ruki Miler, povratnik Majls Bridžis, koji je početkom oktobra ponovo priveden u policiju (zbog tužbe i presude radi porodičnog nasilja nije igrao celu prošlu sezonu, a neće ga biti niti na prvih 10 utakmica ovaj put iz istog razloga, dakle u pitanju je još jedna kocka novog rukovodstva),

Kodi Martin, ruki Nik Smit… Prosto, nedostatak kvaliteta je evidentan pa bi jedan loš start vrlo brzo mogao značiti da bi se tamo oko ol-star vikenda krenulo sa rasprodajom igrača i sa potpunom rekonstrukcijom tima.  Postoji li kontraargument svemu ovome? Može ovako: Bol odigra sezonu na MVP nivou, Hejvord ostvari partije kao nekada u Juti, Bridžis bude najbolje krilo lige, Rozijer završi na ol-staru… Čak da se i sve ovo desi, kratak roster bi ih opet onemogućio da odu dalje od plej-in utakmica. Zbog svega toga, ionako loš prošlogodišnji skor od 27-55 bi mogao ostati nedostižan pa ih ovaj put vidimo na samom dnu Istoka.

Prognoza: (21-63)

14. VAŠINGTON VIZARDS

Došli: Džordan Pul, Tajus Džons, Bilal Kulibali (7. pik drafta), Danilo Galinari, Lendri Šemet, Džarid Batler, Majk Muskala, Tristan Vukčević (42. pik drafta)

Otišli: Bredli Bil, Kristap Porzingis, Monte Moris, Kris Pol

Vizardsi su jedna od onih ekipa koja je već „vidjena“ za potpunu rekonstrukciju, i kojoj se ne predvidja više 20-ak ukupnih sezonskih pobeda. Sasvim ćemo se složiti i ostaviti ih i u našoj prognozi na takvom učinku. Ima li se nešto posebno zanimljivo reći o ovoj posrnuloj franšizi osim činjenice da Bredli Bil više nije njen član?

Konačan razlaz se desio ovog leta pa je to ujedno i označilo na neki način otvaranje novog poglavlja u košarkaškom Vašingtonu. Putem njega krenuli su i Porzingis i Monte Moris, kao i Kris Pol, koji je istina samo prosledjen dalje na letošnjoj igračkoj pijaci. Nova lica tima su Džordan Pul, Tajus Džons, Galinari, ruki Kulibali…

Deni Avdija

Uz Kuzmu, Danijel Gaforda, Korija Kisperta i Denija Avdiju stižemo do zaista preslabe igračke ponude Vizardsa za ovu godinu, pa je teško zamisliti da bi na kraju mogli biti bilo gde osim na samom dnu. U stvari, da Hornetsi nemaju personalnih problema, Vizardsi bi već sada mogli da planiraju koga će iduće godine na draftu da pokupe sa prve pozicije.

Prognoza: (22-62)

13. DETROIT PISTONS

Došli: Džo Heris, Monte Moris, Osar Tomson (5. pik drafta), Markus Saser (25. pik drafta)

Otišli: Kori Džozef

Jesu li Pistonsi konačno završili sa rekonstrukcijom tima? Hoće li se ove godine igrati ozbiljna košarka u Detroitu, ili ćemo svedočiti još jednoj sezoni beznadežnih i haotičnih partija slavne franšize? Niko ne može sa sigurnošću tvrditi šta i koliko mogu ovaj put Pistonsi, ali ima poneki znak da bi bar prvih 30-ak mečeva vredelo obratiti pažnju na njih. Kao prvo, treba naglasiti da je letos iz Finiksa na poziciju prvog trenera stigao Monti Vilijams. „Vruću“ stolicu Sansa zamenio je atmosferom franšize koja se tek sprema da krene ka vrhu, a ako neko ima iskustva sa tom fazom razvoja tima onda je to Vilijams.

Naime, višegodišnje gubitničke Finiks Sanse je uspeo da dovede do velikog finala 2021. i trenutno je jedan od najcenjenijih trenera lige. Istina, otkaz mu je u Finiksu letos uručen nakon poraza od Denvera, ali protiv Nagetsa ove godine nije mogao niko, pa mu ostaje za utehu činjenica da je poražen od budućih šampiona. Elem, Vilijams je, čini se, pravi čovek u pravom trenutku za Pistonse. Zna vrlo dobro kako se radi sa mladim igračima (Deandre Ejton se verovatno uopšte ne bi složio sa tim!) kao i da izgleda zna način kako maksimalno iskoristiti potencijal onih iskusnijih koji se nalaze na zalasku karijere a još uvek u sebi imaju 10-15 minuta pristojne košarke.

Monti Vilijams

Kad smo kod veterana, napomenimo da su letos došli Džo Heris i Monte Moris, obojica još uvek sposobni da igraju kvalitetnu košarku, pa njihov dolazak ne treba smatrati samo kao popunjavanje rostera već eventualno i kao želju da se, uz Bojana Bogdanovića i Aleka Burksa, stvori solidna osnova iskusnih igrača za igranje ozbiljnih utakmica. I to bi mogao biti još jedan znak da se u Detroitu ovaj put ide upravo ka tome.

Možda najvažniji deo ove moguće slagalice Pistonsa je potpuni oporavak Kejda Kaningema. Potpisnik ovih redova je prošle godine u najavi sezone očekivao upravo Kaningema medju najboljim bekovima lige i evidentan napredak rezultata tima, ali je, posle svega 12 utakmica, završio sezonu povredom i operacijom noge, i samim tim vratio franšizu na „prazan hod“ do njegovog povratka na teren. Svoj uspešan oporavak je okončao tokom letnjih meseci, a da je potpuno spreman govori i činjenica da je Stiv Ker imao samo reči hvale za njega dok su reprezentativci SAD igrali pripremne utakmice za odlazak na SP.

Bude li sve u redu sa zdravljem, od Kaningema svi očekuju da nastavi sjajna izdanja i prilično prebaci dosadašnjih 19 pts, 6 as. i 6 sk. proseka.

Dodajmo takodje i to da su iza sebe ostavili uspešne ruki sezone Džejden Ajvi i Džejlen Duren, dva ultimativna talenta – Ajvi (21 god., 16 pts, 6 asist, 3 sk proseka) je medju najboljim mladim bekovima, dok je centar Duren (9 pts i 9 sk.) još uvek najmladji igrač lige sa 19 godina i već je evidentan izuzetan napredak u odnosu na polazni igrački „sirovi potencijal“.

Ne zaboravimo ni 22-godišnjeg Džejmsa Vajzmana (10 pts, 5 sk), drugog pika na draftu 2020, koji je dolaskom u Detroit iz Golden Stejta konačno dobio priliku da provede više vremena na parketu, pa je i kod njega primetan napredak u igri.

Uz Kilijana Hejza, Ajzeju Stjuarta i novog rukija Osara Tomsona, stižemo do desetorice igrača koji bi, uz Montija Vilijamsa na klupi, mogli ove godine poprilično namučiti svakoga.

Verovatno od nekog velikog skoka na tabeli neće biti ništa, ali pristojno veći broj pobeda od onih 17 iz prošle sezone svakako treba očekivati.

Prognoza: (25-57)

12. ČIKAGO BULS

Došli: Dževon Karter, Tori Kreg

Otišli: Patrik Beverli, Derik Džons, Marko Simonović

Bulsi su izgleda rešili dati još jednu šansu grupi igrača koja je zajedno poslednje dve-tri godine. To znači da ćemo ponovo gledati duo Derozan/Levin u glavnim ulogama, dok bi se Patrik Vilijams, Vučević i Karuzo trebali zadovoljiti epizodnim rolama. Takodje, što se tiče Lonza Bola situacija je nepromenjena: čovek je i dalje povredjen, ponovo je operisan, a kontradiktorni izveštaji govore čak da postoji realna mogućnost o preranom okončanju karijere. On je, istina, najavio da će se vratiti na parket, ali kada će to biti još uvek je velika nepoznanica.

Nikola Vučević

Kako smo prethodne dve godine dosta pažnje posvećivali Bulsima i njihovom (sada evidentno neostvarenom) potencijalu, prosto je teško imati poverenja da bi ovaj put zaista konačno moglo doći do nekog napretka, kao i da će udarni dvojac ovaj put volšebno otkriti način kako dobijati tesne utakmice. Ili,  pak, Vučević pronaći ponovo samopouzdanje koje ga je krasilo za vreme igranja u Orlandu. Jednostavno, sezonski prosek u kome borave (40-42 učinak od prošle, 46-36 i 31-41 dve vezane godine pre toga) i sivilo bezuspešnog igranja prve runde plej-ofa su sadašnjost Bulsa, pa se ima utisak da bi ova (polu)sezona mogla biti odlučujuća za sve u klubu. Loš start i minus rekord u prvih 20-ak utakmica bi mogao otvoriti vrata trejdovima vodećih igrača, pa nas ne bi iznenadilo da, tamo negde u februaru Levin ili Nikola budu u nekoj drugoj sredini. Dobro, ‘ajde i Derozan. Verovatno bi prvi platio ceh trener Bili Donovan, pa bi takav scenario ujedno značio da će krenuti sa reorganizacijom na svim nivoima, a nama neutralnim posmatračima bi doneo verovatno dosta zabave u traženju nove sredine prvim zvezdama Bulsa.

Potpisnik ovih redova pre veruje u neki ovakav scenario nego u veliki pozitivan obrt, i uključivanje Bulsa u borbu za prvih šest pozicija na tabeli, pa je to razlog niskog broja projektovanih pobeda.

Prognoza: (29-53)

11. TORONTO REPTORS

Došli: Denis Šruder, Džejlen Mekdanijels, Grejdi Dik (13. pik drafta)

Otišli: Fred Vanvlit, Delano Benton

Novi trener Reptorsa je Darko Rajaković. Nakon Igora Kokoškova (vodio Sanse jednu sezonu), Darko je drugi srpski trener kome je pripala čast da preuzme jednu NBA ekipu.

Kvalitetan višegodišnji rad u ulozi pomoćnog trenera u više franšiza, a posebno razvoj mladih igrača Memfis Grizlija (Dezmond Bejn i Morent su imali samo reči hvale upućene Darku) nije ostao nezapažen, pa je tokom leta zamenio Nika Nursa u ulozi prvog stručnjaka Toronta. Sve čestitike za veliki skok u profesionalnoj karijeri, uz nadu da će uspeti pronaći načina da svoj novi klub pokrene iz letargije u koju su upali nakon osvojene titule 2019. godine.

Realnost je, pak, s obzirom na brutalnu konkurenciju u ligi ove godine na svim nivoima, da bi se direktan plasman u plej-of graničio sa naučnom fantastikom dok bi, uz nešto sreće, možda mogli i dobaciti do plej-in utakmica. Što je najverovatnije i domet ovako trenutno sastavljenog tima Reptorsa.

Jer, od šampionskog tima od pre samo četiri godine, nakon letošnjeg odlaska Freda Vanflita, ostali su još samo Paskal Siakam i O.G. Anunobi. Obojica pružaju još uvek pristojne partije (24/8/5 prosek Siakama i 16/5/2 Anunobija), ali jednostavno toplo-hladna izdanja cele ekipe gurnule su ih u tavorenje u proseku iz koga se ne nazire izlaz. Slično je i sa Skotijem Barnsom, rukijem godine 2022, koji je sa prosečnih 15/6/4 svoju drugu sezonu održao na nivou startne ali, s obzirom na velika očekivanja, izostanak evidentnog napredovanja je označen odredjenim korakom unazad.

Uz njih trojicu, okosnicu Reptorsa ove godine trebalo bi da čine još i novopridošli Denis Šruder, kao i povratnik u tim Jakob Poetl.

Pomenimo još i Prešesa Ačjuvu, Krisa Bušera, Gerija Trenta kao i rukija Grejdija Dika. Ukratko, ekipa puna iskustva ali kojoj očigledno treba nova energija, i verovatno poneka nova trenerska ideja da bi se stvari pokrenule sa mrtve tačke. Koliko će to biti izvodljivo sa gotovo uvek letargičnim Siakamom, uvek problematičnim Šruderom ili Anunobijem koji godinama unazad važi za igrača „koji samo što nije trejdovan“.

Darko Rajaković (sa loptom)

Hoće li Darko uspeti doneti neke nove ideje u igru Reptorsa, ili ćemo svedočiti još jednom lošem startu tima nakon koga ceh obično plaća trener? Ostaje da se vidi, a nama ne preostaje ništa drugo nego da mu držimo palčeve za izvrstan start i još bolji završetak sezone.

Prognoza: (31-51)

10. BRUKLIN NETS

Došli: Darijus Bizli, Loni Voker IV, Denis Smit Jr., Noa Klauni (21. pik drafta), Darik Vajthed (22. pik drafta)

Otišli: Set Kari, Džo Heris, Juta Votanabe

Posle turbulentnih nekoliko godina, eksperiment Durent/Irving/Harden u Bruklinu je konačno  završen, a posle svih tumbanja u rosteru u poslednjih godinu-dve, jedino ime koje još podseća na to haotično vreme je Ben Simons, australijski internacionalac i do pre samo neku godinu jedan od najboljih NBA igrača.

Danas, nakon gotovo dve godine neigranja, letošnje operacije ledja i poseta psihijatrima, ponovo je i ovaj put Simons najavio svoj uspešan povratak na parket u koji gotovo više niko ne veruje, pa ćemo i mi za sada odustati od priče o njemu.

Elem, Netsi su kako-tako letos konačno imali priliku provesti „normalnu“ postsezonu, i baviti se poslovima kao i svaka druga NBA franšiza. U prevodu, uraditi poneki trejd, dovesti u zamenu igrače za koje smatraju da bi mogli biti od koristi u narednoj sezoni, a zatim i odraditi pripreme bez stresa. Pa fanovima Netsa ne preostaje ništa drugo nego da se nadaju da je u celom tom procesu moguće letošnje stabilizacije kluba dosta toga i naučeno.

Neuspešnih nekoliko poslednjih godina Bruklin Netsa su, tako, još jednom potvrdile da brzopleto složen tim od velikih zvezda vrlo retko donosi instant uspeh. Istina, Seltiksi jesu postali šampioni 2008. godine dovodjenjem Reja Alena i Kevina Garneta sezonu ranije, ali to je ujedno i poslednja uspešna takva avantura.

Sve titule posle toga otišle su u ruke ekipa sa jasnom strategijom i višegodišnjiim planom. Majami Hit (4 godine Vejda, Boša i Džejmsa), Kobijevi Lejkersi, uspesi Voriorsa kroz pametan višegodišnji draft a, na kraju krajeva, Nagetsi, Baksi i naravnoVoriorsi, tri poslednja šampiona, potvrda su da su obično oni koji su pristupali sistemskom stvaranju na kraju bili i najuspešniji.

Ben Simons

Pa da li su iz svega ovoga Netsi izašli potpuno nokautirani, ili samo sa „plavim okom“ ? Odgovor na ovo pitanje verovatno nećemo dobiti tokom naredne sezone: ima se utisak da bi ove godine Netsi prevashodno mogli biti neka vrsta košarkaškog rekovalescenta koji se oporavlja od stresnih i vrlo teških nekoliko godina. A to bi opet trebalo da znači da bi za njih bio veliki uspeh ako zadrže priključak sa srednjim delovima tabele i dohvate plej-in utakmice. Za više niti imaju igračkog kvaliteta, niti se na neki način od njih to i ne očekuje ovaj put, što opet ne mora uopšte biti loše. Igranje bez velikog stresa i pritiska možda je ono što Netsima trenutno najviše treba pa, ko zna, možda ipak budemo prisustvovali jednom malom košarkaškom čudu u vidu Netsa u, recimo, drugom krugu plej-ofa.

Šalu na stranu, mogu li Mikel Bridžis, Nik Klakston, Dinvidi, Kem Džonson, Fini-Smit i pomenuti Simons nešto ponuditi ove sezone a da predje granice običnog proseka? Ili, dokle može franšiza kojoj bi trebao prvi igrač biti Bridžis? Ili, možda Simons?  Prvi, ruku na srce, sa svojih 20/4/3 proseka i već legendarnog igranja bukvalno svake utakmice u poslednje tri godine (rekord lige), jeste pouzdan i kvalitetan košarkaš, ali je ipak daleko od profila nekoga ko je sposoban biti „lice franšize“. Ili, Nik Klakston. Mladi centar (24 godine) sa 12/9 proseka jeste napravio iskorak u prošloj sezoni, ali opet nedovoljno za videti ga recimo u borbi za primat sa Nikolom, Embidom ili mladim lavovima Vembanjamom i Holmgrenom. Ostatak rostera, rekosmo već, trebao bi biti dovoljan za komforan boravak u srednjim delovima tabele, a to bi bilo sasvim dovoljno. A rukovodstvu kluba treba da odluči na kraju sezone u kom pravcu želi krenuti dalje. Simons će konačno ući u završnu godinu ugovora, a predstojeća sezona daće im dovoljno informacija da li žele zadržati kostur tima i trenera Žaka Vona, ili će se ipak krenuti u kompletnu rekonstrukciju.

Prognoza: (34-48)

9. ATLANTA HOKS

Došli: Vesli Metjuz, Peti Mils, Kobi Bafkin (15.pik drafta)

Otišli: Džon Kolins, Usman Garuba, Rudi Gej, Vik Krejči, Eron Holidej

Za sve nas koji bi želeli da vide Bogija u nekom drugom NBA klubu (čisto iz košarkaško-navijačko- sebičnih razloga), njegov ovojesenji intervju nas je pomalo „razočarao“.

Njegova želja, kaže Bogi, bila bi da svoju NBA karijeru okonča upravo u Hoksima. Jednostavno, čovek je zadovoljan i svojim položajem u timu, i samim gradom, organizacijom, itd.  Ništa sporno, naravno najvažnije i jeste kako se on lično oseća, i svakako najbolje zna šta želi i kako vidi svoju karijeru…

Uzrok razočaranja potpisnika ovih redova leži u činjenici da mi Bogijeva dosadašnja NBA avantura u Sakramentu i Atlanti izgleda, na neki način, nedorečenom. Kao i to da pravu šansu da napadne prsten, ili bar da dohvati veliko finale sa Hoksima, Jangom i Marejem kao liderima tima, neće dobiti dok je Bogi još sposoban pružiti neki značajan doprinos tom cilju. Ko zna, za pet-šest godina, kada prve zvezde tima konačno sazru, takvo nešto možda bude i moguće, ali u ovom trenutku, a imajući u vidu Bogijevih 30 godina, jednostavno ne vidim Hokse kao nekoga ko može pomrsiti račune Baksima i Bostonu sa Istoka, o Zapadu ne vredi ni pričati.

Bogdan Bogdanović

E, sad – Hoksi. Trener Kvint Snajder imao je priliku ovog leta konačno oformiti svoj trenerski stručni štab (norma današnja je njih svih 10!) i ulazi u svoju prvu punu godinu kao vodeći stručnjak tima, a ne zaboravimo, tu je i Igor Kokoškov u ulozi prvog pomoćnika…

Hoksi, bar na papiru, izgledaju vrlo dobro. Čak štaviše, moglo bi se reći odlično.

Problem je samo što smo takve zaključke izvodili i poslednjih nekoliko godina kada su Jang i društvo u pitanju. Ovaj put ćemo samo konstatovati tu činjenicu, i pokušati sasvim svesno ignorisati svu paprirologiju i bavljenje statistikom koja bi podržala takav zaključak. Prosto, kada vidimo, verovaćemo: da je Jang odrastao i zna kako voditi tim, da Marej ima pravi osećaj za selekciju šuteva, da trener Snajder zna povremeno izaći iz šablonskog vodjenja utakmica i poigrati se sa rotacijom igrača (ko je rekao Spolstra!), da oseti da je Okongvu spreman, bar povremeno, za startnu poziciju centra, a Džejlen Džonson bar ravnopravno podeliti minutažu sa nedorečenim Deandreom Hanterom, itd.. I, naravno, da Bogi zaslužuje puno više akcija izgradjenih za njegov direktan završetak napada. Mislim – kada ako ne sada? Na vrhuncu je individualnog kvaliteta i prava šteta bi bila da već pomenuti skok ka velikom finalu ostane samo na nivou želja. Naravno, kako od toga neće biti ništa, Hokse vidim ponovo u nekoj vrsti prosečnog limba u kome se samo igrom srećnog slučaja može krenuti ka vrhu. Zaista, šteta za Bogija.

Prognoza: (40-42)

8. INDIJANA PEJSERS

Došli: Brus Braun, Džaris Voker (8. pik drafta), Obi Topin, Ben Šepard (26. pik drafta)

Otišli: Kris Duarte, Osea Briset

Pejsersi su jedan od timova koji će voditi veliku borbu za šestu poziciju i direktan plasman u plej-of, i ekipa su od koje očekujemo da ove godine učine značajan korak napred i stignu do skora dovoljno dobrog da ostvare taj cilj.

Prošlogodišnjih 35-47 svakako neće biti dovoljni, ali ako se ima u vidu da su tim brojem pobeda ionako već tada premašili sva očekivanja, onda bi svakako i ovaj put trebalo očekivati nastavak povratka Pejsersa ka gornjim delovima tabele. Razloga za optimizam ima poprilično.

Na prvom mestu treba istaći sjajnog beka Tajrisa Halibartona (20 pts, 10.7 asist i 3.7 sk. učinka), koji je trejdom od pre godinu i po dana došao iz Sakramenta u Indijanu. Ispostavilo se da je to bio pun pogodak i za Kingse, i za Pejserse: Sabonis je odveo prve do doigravanja, dok je Halibarton (inače, tek su mu 23 godine) dobio priliku izaći iz senke Dearona Foksa i sazrevati pod palicom trenera Rika Karlajla. Čak štaviše. Izgleda da je iskusni stručnjak dao „ključeve u ruke“ igre Pjesersa njemu, a Halibarton mu se odužio izvrsnim partijama i već je izrasatao u jednog od najboljih plejeva lige.

Ko zna, za neku godinu, možda Kingsi bace „dugačak pogled“ na odluku kojom su izabrali Foksa, dok Halibarton bude recimo vodio Indijanu do velikog finala i uzimao titulu MVP-a.

Tajris Halibarton

Možda ovo može zvučati nekome kao obično novinarsko preterivanje, ili „hajpovanje“ igrača „u trendu“, ali svi oni koji su imali priliku pogledati nekoliko utakmica Pejsersa znaju da se radi o vrhunskom talentu: vrlo dobar strelac koji odlično „čita“ i kontroliše tempo utakmice, visokog košarkaškog IQ-a, sa dosta „vica“ u igri deli asistencije pa se stiče utisak da su mu već sada potrebni igrači koji mogu ispratiti ovaj nivo kvaliteta. Ima li Indijana nečega takvog trenutno na rosteru?

Da zaključimo – da su uspeli rešiti većinu problema, i da su jedan od favorita Istoka? U ovom trenutku to svakako nije slučaj. Ali, dolaskom Brusa Brauna iz Nagetsa i Obija Topina iz Niksa, uzimanjem perspektivnog krila Džarisa Vokera na draftu, uz Maturina, Badija Hilda, Majlsa Tarnera, Mekonela, Nemharda… nepobitna je istina da Pejsersi već sada imaju 8-9 kvalitetnih rotacijskih plej-of igrača što je, na kraju krajeva, i jedini pravi cilj svakog kluba: imati dovoljno kvaliteta da igraju dovoljno dobro kada se u aprilu krene sa „pravom košarkom“. Očekujemo da se u narednoj sezoni itekako mogu ozbiljno uključiti minimalno u borbu za plej-in mečeve, a ko zna, ako se prvih 20-ak utakmica odigra na visokom nivou, možda se tamo u februaru odluče ući ozbiljnije u u borbu za sam vrh. Pa Majls Tarner trejdom konačno bude pretvoren u… sledeći komad slagalice koji će moći komplementirati sa Halibartonom na ipak evidentno višem nivou.

S druge strane, Indijana je malo NBA tržište u koje je jako teško privući velika i zvučna imena pa bi takav korak morao značiti da su spremni poprilično pretplatiti nekoga takvog, što se opet u ovom trenutku teško može očekivati. Pre će biti da ćemo svedočiti scenariju gde bi korak napred u odnosu na prošlu sezonu bio ocenjen zadovoljavajućim, a onda sačekati možda da potentna mlada osnova rostera (Nemhard, a prevashodno Maturin, recimo) stekne odredjeno iskustvo i za godinu-dve povući neki takav potez.

U svakom slučaju, Pejsersi se nalaze na pravom putu, pa možemo samo preporučiti svima da ove godine bar povremeno bace pogled i na njihove mečeve.

Prognoza: (40-42)

7. ORLANDO MEDŽIK

Došli: Entoni Blek (6. pik drafta), Džet Hauard (11. pik drafta), Džo Ingls

Otišli: Bol Bol

Franc Vagner je ovog leta sa reprezentacijom Nemačke postao prvak sveta. Ako bi zaključili da to jeste prvorazredno iznenadjenje (kao što jeste, na kraju krajeva!), za partije koje je on lično pružao se to ne bi moglo reći. Vagner je trenutno jedan od najboljih mladih igrača na svetu i svakako, uz Paola Bankera, budućnost Orlando Medžika. Prvi je već, u svojoj 22. godini na prosecnih 18/4/3, dok je prošlogodišnji ruki godine Bankero (98 od 100 glasača ga je videlo kao najboljeg!) okončao sezonu sa 20/6.9/3.7 učinka.

Ono što obojicu krasi jeste neobično zrela igra za njihove godine, a stiče se utisak i da su već sada gotovo sasvim košarkaški sazreli, a ujedno su i obojica igrali letos na SP za svoje nacionalne timove. Tako se još jednom pokazalo da igranje za reprezentaciju mladim igračima uvek donese dosta toga dobrog, gde je prilika rada sa vrhunskim trenerima i učenje od starijih kolega na treninzima neprocenjivo iskustvo od koga vrlo brzo dolaze benifiti za njihov lični razvoj. Mislim, Bankero je svakako imao šta naučiti od Kera, Tajrona Lua ili Erika Spolstre…

Franc Vagner

U svakom slučaju, od mladog dvojca Orlanda u narednoj sezoni očekujemo vrhunska izdanja, ako ne i ol-star selekciju, pa bi to trebali biti dovoljni razlozi da i sama franšiza sa Floride krene lagano ka vrhu Istoka.

Naravno, nikako ne treba zaboraviti ostatak tima. Centar Vendel Karter (15/8/2) polako stiče samopuzdanje, 25-godišnji Markel Fulc (14/4/6), sve češće nas podseća zašto je svojevremeno bio prvi pik drafta, tu je i stariji Vagner, Moric (10 pts/5 sk.), iskusni Geri Heris a posebno treba istaći Džejlena Sagsa (9/3/2) 22-godišnjeg beka i nekada peti pik drafta, koji u svoje prve dve NBA godine nije ni približno ispunio očekivanja. Od naredne, njegove treće, svi očekuju da će mu konačno „proraditi“ šut, i da bi kombo Fulc/Sags mogao biti jedan od najboljih bekovskih parova lige.

Dodajmo da su i ovog leta imali visoke pozicije pri izboru novih igrača, pa su tako kao šestog na draftu birali beka Entonija Bleka i krilo Džeta Hauarada sa pozicije broj 11. Obojica su označeni kao vrlo perspektivni i spremni odmah za igranje u NBA, a koliko ima istine u tome znaćemo vrlo brzo.

Na kraju, vredi pomenuti da su i na pijaci igrača solidno „pazarili“ i timu dodali Džoa Inglsa, 36-godišnjeg Australijanca, iza koga jesu ostale najbolje partije, ali samo prisustvo i nekih 10 veteranskih minuta mogu itekako biti značajni.

Koji su, dakle, dometi u nastupajućoj sezoni ovom još uvek vrlo mladom timu? Mišljenja u stručnoj javnosti su izuzetno podeljena: jedni ih vide još uvek daleko od vrha, kao i da su godine u pitanju kada će se to zaista i desiti, dok ima onih koji čak predvidjaju da ni sam direktan plasman u plej-of, dakle jedna od prvih šest pozicija, nisu nemogući.

Mi ćemo im ovaj put prognozirati plej-in razigravanje, i sa pet do deset pobeda više u odnosu na skor od 34-48 iz prethodne sezone.

Prognoza: (40-42)

6. MAJAMI HIT

Došli: Haem Hakez (18. pik drafta), Tomas Brajant, Džoš Ričardson

Otišli: Maks Štrus, Gejb Vinsent, Omer Jurtseven, Kodi Zeler

Svidjalo se to nekome ili ne, jedna stvar je notorna činjenica: Majami Hit Džimija Batlera su jedna od najuspešnijih i ujedno najboljih ekipa lige u poslednjih nekoliko godina. Fakti ne lažu: u četiri poslednje godine Hit su igrali dva velika finala (2019/20 i 2022/23) i finale konferencije (2021/22, a promašena trojka Batlera protiv Seltiksa uz zvuk sirene delila ih je i ovde od učešća u samoj završnici), uz jedan poraz u prvom krugu plej-ofa u sezoni 2020/21.

Nijedan NBA tim nema ovakav skor u ovom periodu, pa opet utisak je kako Hit ne dobija poštovanje koje zaslužuje. Naravno, ni Batler. Bez obzira na činjenicu da ih već 15 godina vodi trenutno najbolji trener lige Erik Spolstra, da celu franšizu još uvek kotroliše NBA „godfather“, Pat Rajli, pa bi već svi trebali da znamo, kada je Hit u pitanju, sa kim imamo posla.

Jednostavno, svaka vrsta analitike, analiza kvaliteta rostera, zatim prosečne sezonske partije, to svaki put stvara sliku da ovaj put Hit ne mogu daleko, možda ni u postsezonu. I tako četiri godine, košarka u maju i junu ne može da prodje bez Majamija i monstruoznih partija Batlera, gde ga ponovo otkrivamo kao jednog od najboljih igrača lige, i ponovo shvatimo da je Spolstra pravi trenerski majstor.

Prošla godina je najbolji primer za sve ovo: imali su skor 44-38, nekako se dovukli do plej-in utakmice sa Čikagom. Prethodno izgubivši od Atlante u borbi za sedmu poziciju, gde ih je svega 3 minuta delilo od ispadanja još u zagrevanju za doigravanje.

Nekako su uspeli da dobiju taj meč (Maks Štrus 30 pts, Batler 31) i dokopaju se osme pozicije i duela sa Baksima, najboljim sezonskim timom Istoka i ultimativnim favoritima za prsten. A onda se Milvokiju desio „plej-of Džimi“. Jednostavno, čovek se u naredne dve nedelje reinkarnirao u MJ-a: 37 poena, 6 skokova, 4.8 asistencija i 1.8 ukradenih lopti proseka jeste zadivljujuća statistika, Hit je ovu seriju dobio sa ubedljivih 4-1, i tako se sasvim revanširao Baksima za poraz u prvom krugu pre dve godine. Takodje, Batler je svojim igrama postavio nekoliko rekorda, a najimpresivnija su dva: u četvrtoj utakmici serije ubacio je 56 poena, postavivši svoj lični i rekord franšize u doigravanju (prestigao 49 poena LBJ-a), dok je zbirno postigao 98 poena na utakmicama 4 i 5, što su pre njega ostvarili jos samo MJ, Džeri Vest, Eldžin Bejlor i Rik Beri. Fascinantno.

Džimi Batler

Takodje, Majami Hit je postao prvi tim koji je iz plej-in utakmice stigao do velikog finala: nakon Baksa, počistili su i Nikse, a zatim u triler seriji od sedam mečeva izbacili i Boston. Protiv Nagetsa u borbi za prsten jednostavno više nisu imali snage, prevashodno Batler. Doživeo je povredu još tokom serije sa Niksima, koja ga je na kraju i onemogućila da Hitu i sebi lično omogući ultimativni završni udarac i dokopa se prstena.

Činjenica je – sumnjamo da bi imali šansi i da nije bilo te povrede, ali možemo se vratiti na početak pa konstatovati da su i Baksi bili uskraćeni za Janisove optimalne partije iz istog razloga. Mada lično ne verujem da bi mogli prevazići Batlerova MJ-ovska izdanja. Bilo kako bilo, Hit i Batler izgledaju kao perfektna kombinacija već godinama, i konačno bi trebali okončati spekulacije o tome da ovako posložen tim Hita nema nikakvih šansi ni ovaj put.

Pa, šta nam Majami Hit onda mogu ponuditi sledeće sezone? Još istog, rekli bismo. Majami je imao želju letos dovesti Lilarda u svoje redove, a nagadjalo se i da su odlasci Štrusa i Vincenta upravo bili neka vrsta pripremanja rostera za njegov dolazak (prozaično rečeno, trebalo je osloboditi finansije za tu vrstu operacije), ali se ispostavilo da su u Portlandu bili nezadovoljni ponudom (nezvanično, Tajler Hiro, Jović, Robinson i dva pika prve runde). Na kraju, poluzvanična verzija kaže da Hit (čitaj, Rajli) nisu uopšte želeli ponuditi više, ovi u Portlandu su sačekali kvalitetniju ponudu, stigla je od Baksa, pa je Majami ostao na neki način poprilično oslabljen pred sam početak sezone. Bar na prvi pogled.

Naime, ostali su bez dvojice startera dok su letos doveli ponovo Džoša Ričardsona, i na draftu uzeli Haema Hakeza. Prvi je već igrao za Hit u periodu od 2015/19 i bio jedan od igrača koji je trejdovan u Sikserse upravo za Batlera, dok je Hakez, bar po onome što smo videli u pripremnom periodu, izvrstan ruki spreman odmah doprineti dobrim igrama. Je li to dovoljno za ponovni napad na sam vrh? Rekosmo već, sa Hitom se nikad ne zna. Uvek uspevaju pronaći kvalitetne igrače koji promaknu „skautskom bratstvu“,  a Štrus, Vincent i Robinson su samo neki primeri nedraftovanih igrača koji su uspeli ostvariti izvrsne NBA karijere igrajući za ovu franšizu. Ko zna šta će još Rajli izmisliti i koga će pronaći do početka sezone, ili tamo negde do februarskog trejd „deadline“ termina.

Ili će jednostavno, po ko zna koji put, konstatovati da im ne treba više niko, i da imaju dovoljno kvaliteta. Mislim, kako sporiti Batlera, Adebaja, Laurija, Hiroa i Ričardsona kao projektovanu startnu petroku? Dodamo li još Kevina Lova, Kejleba Martina, pridošlicu Brajanta, rukija Hakeza, našeg Jovića… to je već rotacija od 10 igrača gde gotovo svi imaju iskustvo igranja u nekoliko velikih finala. Kako onda da ne budu ponovo jedni od favorita za samu završnicu?

Recimo neku reč i o Nikoli Joviću. Letos je imao priliku osetiti prvi veliki uspeh u karijeri osvajanjem srebra na SP. Svojim igrama je pokazao da je, za godinu dana provedenih u Hitu, ostvario značajan lični napredak, i da ono najbolje od njega treba da očekujemo svi. Takvog su mišljenja i u klubu, i već su najavili da bi Nikola ove godine trebao dobiti značajniju minutažu. Recimo samo jedno: bolja stvar za njega lično, od igranja za Hit i trenera Spolstru, mu se nije mogla desiti u karijeri. Na njemu je sada jedino da pokuša maksimalno iskoristiti evidentni potencijal koji poseduje, uz nadu da će imati sreće da ga zaobidju povrede.

Potpisnik ovih redova, na kraju, očekuje od Hita još jednu sezonu sličnu prethodnom periodu: dosta promenljivih igara, učinak negde oko 50% i čvrst priključak sa gornjim delovima tabele, s tim da će ovaj put učiniti taj napor i obezbediti direktan plasman u plej-of.

Ne mislim da će nešto posebno intezivno razmišljati o visokim pozicijama na tabeli, već da će se fokus preneti prevashodno na uigravanje rotacionih igrača i radu na što više varijanti i kombinacija koje će moći odgovoriti bilo kome, Baksima i Bostonu prevashodno. Otpisati ih ovaj put neće niko, potpisnik ovih redova svakako ne. Batler ponovo u velikom finalu? Zašto ne?

Prognoza: (42-40)

5. FILADELFIJA SEVENTISIKSERS

Došli: Mo Bamba, Patrik Beverli, Deni Grin, Keli Ubre

Otišli: Džordž Nijeng, Šejk Milton, Džejlen Mekdanijels

Za letošnju zabavu bez NBA košarke zadužene su bile dve teme: gde će Lilard biti trejdovan, i šta će biti sa „Bradom“? Prva priča dobila je nedavni epilog, dok ćemo, izgleda, u Hardenovom šou uživati još neko vreme. Koliko dugo – zna jedino Deril Mori, GM Siksersa i do juče njegov prvi prijatelj, Džejms Harden.

Znamo svi priču, ukratko kao podsetnik: Hardenu nije ponudjena količina novca koju je želeo za potpisivanje novog ugovora, osetio se prevarenim nakon što je prošle godine pristao na manju platu da bi franšiza dovela bolja pojačanja, otišao je u Kinu i javno nazvao Morija lažovom, vratio se u SAD, ponovio isto i zatražio trejd…

GM Siksersa za sada odbija da pristane na bilo koju ponudu (Klipersi su Hardenova želja, ali dogovora još nema), u medjuvremenu se krenulo sa trening kampovima, Harden se pojavio, priključio treninzima i najavio da je on profesionalac, da želi da igra, da je sve ovo biznis, ali da nema nikakvih šansi za pomirenje. A, onda je jednostavno napustio tim i otišao kući u Hjuston…

Ovo je stanje na par dana pred početak sezone. Da li (i kada) će doći do bilo kakvih promena nemoguće je prognozirati. Neki tvrde da će Harden odigrati celu sezonu na visokom nivou, dok ima mišljenja da će tek tamo u februaru doći do dogovora, zavisno u kakvom stanju bude i Harden, i Siksersi, i moguća zainteresovana strana (rekosmo, Klipersi na prvom mestu, za sada, možda).

Opet, ne bi nas začudilo da za sve to vreme budemo u prilici gledati nastavak ovog svojevrsnog rijaliti šoua, pa ko voli…

Džejms Harden i Džoel Embid

Da stvari budu posebno zanimljive, ovo je trenutak u kome ovako nešto nije potrebno nikome: Siksersima, Embidu a posebno Hardenu, koji je iza sebe ostavio vrlo dobru sezonu sa prosečnih 21 pts, 10.1 asistencija (prvi u ligi!) i 6 skokova. Jeste, opet nisu mogli dalje od drugog kruga doigravanja, istina je da smo se još jednom uverili da Harden jednostavno nije igrač postsezone, kao da to izgleda nije ni Embid.

Ali, imajući u vidu da je Tajriz Maksi (20/2/3 proseka) izuzetno napredovao i da je na granici same NBA elite, i da još uvek imaju vrlo kvalitetan roster (Tobajas Heris, Keli Ubre, Beverli, Melton, Pol Rid, Deni Grin, Mo Bamba), jednostavno je fascinantno da su dopustili sebi da uđu u ovakve turbulencije, nakon što su konačno izašli iz tzv. „procesa“ i ponovo postali respektabilan redovni učesnik plej-ofa.

Pomenimo ovde i našeg Filipa Petruševa. Nadajmo se da će u svojoj prvoj NBA sezoni dobiti nešto kvalitetnih minuta, a sam dolazak trenera Nursa bi mogao za njega značiti mnogo: radeći u Torontu, Nurs je pokazao da ne beži od vanšablonskog vodjenja tima, i da je spreman za neobične rotacije i kombinacije na parketu. Filip bi zbog toga mogao dobiti pristojnu minutažu pa je na njemu, uz nešto sreće kada su povrede u pitanju, da ih iskoristi na pravi način.

Na kraju, Embid. Ma šta ko mislio o njemu, čovek je ipak aktuelni MVP lige i jedan od najboljih igrača na svetu… I – koji već ima 30 godina.

Uz njegov istorijat povredjivanja gotovo ne možemo da zamislimo da će igrati duže od još, recimo, 4-5 godina. Plus, pred Siksersima je prozor u naredne dve godine da pokušaju nešto uraditi, jer čisto sumnjamo da će, ako ponovo završe rano sezonu, Embid poželeti i dalje da ostane u Filadelfiji i potpiše novi ugovor sa Siksersima.

Takav scenario bi, na kraju krajeva, konačno i značio da su Siksersi sasvim promašili i sa procesom i sa izborom igrača. Ako sve to imamo u vidu, ovaj Hardenov šou je došao u najnezgodnije vreme pa bi njegovo (ne)rešavanje vrlo lako moglo odrediti i narednih desetak godina franšize.

Na kraju, i bez obzira na sve, u našoj prognozi daćemo Siksersima i novom treneru Niku Nursu, zavidno peto mesto Istoka. Trio Embid/Maksi/Heris, uz šampionskog trenera i sasvim solidnu podršku sa klupe, itekako može ovako visoko. To što sa Bradom (bar tokom sezone) mogu svakako još i vise…

Prognoza: (42-40)

4. NJUJORK NIKS

Došli: Donte Devićenco, Nejtan Najt

Otišli: Derik Rouz, Obi Topin

Kada su Luku Dončića prošle godine pitali nedsotaje li mu Džejlen Branson u igri, samo je kratko prokomentarisao:  „mnogo“.  I bio je u pravu. Bransonov odlazak u Nikse ekipu Dalasa je vratio nekoliko koraka unazad, dok su Niksi konačno, nakon 12 godina, uspeli proletos pobediti jednu plej-of seriju.

Savladani su vrlo lako Kavalirsi u prvom krugu, poraženi su od budućih finalista Majami Hita u narednom krugu, ali su u Njujorku svi bili itekako zadovoljni: konačno je ostvarena jedna plej-of pobeda, dok su u Bransonu (24 p./3 sk./6 as. sezonskog proseka) dobili dugo očekivanog igrača spremnog da preuzme liderstvo ekipe. Bar se u Njujorku nadaju da je to tako.

Jedna stvar jeste bila vidljiva još dok je igrao u Dalasu: pre dve godine, u prvom krugu plej-ofa,  sasvim komotno je preuzeo na sebe odgovornost organizacije igre dok je Luka bio povredjen, i bez većih problema gotovo sam izbacio Jutu. Ispostavilo se kasnije da ni to Kjubanu nije bilo dovoljno da shvati da ima perfektnog partnera za Luku, nije mu platio 56 mil. za četvorogodišnji ugovor , Niksi su mu dali 100 mil. za isti period  i tu je priča završena.

Branson je zaista i odigrao izvrsnu sezonu, a za to je na kraju nagradjen i pozivom u nacionalnu selekciju SAD tokom ovog leta. U svakom slučaju, u Njujorku su izgleda njegovim dolaskom konačno povukli jedan dobar poslovni potez, a da bi se otišlo korak dalje od jedne dobijene serije moraće se obaviti njih bar još nekoliko. 

Džejlen Branson

Trenutno imaju dovoljno slobodnih sredstava (i slobodnog novca, i čak osam budućih pikova spremnih za trejd) za dovodjenje velikih imena, i ostaje da se vidi kada će biti spremni za novi korak. Poslednje glasine upućuju na to da jesu spremni sačekati Embidovo odustajanje od Siksersa, ili da možda duo Janis/Lilard neće funkcionisati pa će se grčka superzvezda odlučiti za promenu sredine.

Ono što je zanimljivo je da su Niksi, valjda čekajući na neku veliku zverku, u poslednjih godinu dana odlučili upariti nekoliko igrača sa Vilanova koledža koji su 2018 .godine osvojili nacionalnu titulu. Tako je, nakon Bransona, u Njujork prošle godine stigao Džoš Hart, dok su letos doveli i Dontea Devićenca.

Uz već starosedeoce R. Dž. Bereta (19/5/2), Džulijusa Rendla (25/10/4) i Mičela Robinsona (7/9), izgleda da roster polako dobija obrise vrlo pristojnog tima koji bi, za početak, trebao imati ustaljeno mesto medju plej-of kosturašima. Trener Tibodo, takodje, ima na klupi seriju mladih igrača koji sporadično znaju odigrati vrhunski (Kvikli, Sims, Grajms) ali za one najveće domete ipak još uvek nisu spremni. Narednog leta sva trojica su slobodni agenti (i još 9 igrača iz akteuelnog rostera!), pa će predstojeća sezona biti idealna prilika za sve njih da se dokažu i tako, ako ništa, bar obezbede dobre uslove za svoj budući trejd. Jer, bude li prema Njujorku krenuo recimo Embid, franšiza koja 50 godina čeka titulu, biće sigurno i više nego spremna (i primorana, sasvim sigurno) osloboditi se i pola rostera i većine pikova da bi dobila takvog igrača.

Upravo iz tog razloga Nikse i očekujemo ovako visoko na tabeli. Motiva za dobre rezultate imaće i igrači i franšiza: ako hoćeš novi dobar ugovor partije moraju biti vrhunske pre potpisivanja novog, ako hoćeš da Janis igra u tvom timu moraš imati osnovu kvalitetnih rezultata i perspektivu koja nagoveštava borbu za prsten. 

Niksi su sa Bransonom napravili prvi korak, sa nestrpljenjem čekamo naredno leto i onaj odlučujući i preko potrebni. Bez obzira zvao se on Janis, Embid ili neko sasvim treći.

Prognoza: (43-39)

3. KLIVLEND KAVALIRS

Došli: Džordž Nijeng, Maks Štrus, Taj Džerome, Tristan Tomson, Demijan Džons

Otišli: Deni Grin, Robin Lopez, Čedi Osman, Lamar Stivens

Kavalirse ove godine vidimo kao prve pratioce favorizovanog dua na Istoku. Istina, kao pratioce sa bezbedne udaljenosti, jer prosto ne vidimo mogućnost da bi ovaj put neko mogao ugroziti Bakse i Seltikse na vrhu.

S druge strane, bez obzira na ujednačenost Istočne konferencije, Klivlend bi se trebao izdvojiti na čelu ove kolone i vrlo lako obezbediti postsezonu. Čak smo uvereni u to da plasman u doigravanje neće dolaziti u pitanje, ali dalji uspesi će biti uslovljeni sa nekoliko stvari: napretkom u igri Evana Moblija, konačna potvrda kvaliteta Mičela u plej-of utakmicama, evidentno bolji spoljni šut iz igre kao i iskorak Darijusa Garlanda ka statusu jednog od najboljih bekova lige.

Evan Mobli (16 p., 9 sk., 2.8 as. proseka) ulazi u treću godinu u karijeri, i ujedno možda i odlučujuću za njegov daljnji razvoj. U ruki sezoni je, tada 20-godišnjak, sve oduševio izvrsnom odbranom i profesionalnim odnosom prema igri, a evidentan potencijal je nagoveštavao da bi vrlo brzo mogao postati jedan od najboljih univerzalaca, sposobnih izvrsno igrati pozicije 4 i 5. Nešto lošija igra u napadu pripisivana je neiskustvu, ali je opet prošla sezona pokazala da je Mobli još uvek itekako limitiran u ofanzivnim zadacima. Dodamo li tome da igra pored Džareta Alena (14/9), takodje prevashodno defanzivno orijentisanog centra, jasno je zašto je Klivlend prošle godine imao velikih problema u napadu.

Evan Mobli

S druge strane, svi u klubu su i više nego zadovoljni Moblijem, i svi se slažu da je vrhunski profesionalac koji ne beži od rada na sebi. Problem je samo u tome što Klivlend nema previše vremena za čekanje. Njegov napredak i neki dobar postsezonski rezultat, morali bi doći ove godine, inače bi Mičel vrlo lako mogao potražiti novu sredinu. Zato će biti vrlo zanimljivo videti koliko je (ipak još uvek tek 22-godišnjak) sposoban nositi se sa takvom vrstom pritiska. Kako sam uvek u njemu video potencijal Krisa Boša (poneko ga poredi sa Garnetom, ali intezitet i karakter njegove igre Mobli nikada neće imati, lično skromno zapažanje), očekujem da ovaj put vrlo lako prebaci 20 poena proseka. To bi bilo verovatno dovoljno i za Klivlend, i nadanja za budućnost.

Što se tice Mičela, iza sebe je ostavio rekordnu statističku sezonu sa prosečnih 28 poena, dodavši po 4 skoka i asistencije. Izvrsno. Sezonski. Ono što, medjutim, Kavalirsi očekuju od Mičela, zbog čega je i inače doveden, su vanserijska izdanja u plej-ofu. Ništa manje od toga.

Problem je samo u tome što Donovan Mičel još uvek iza sebe nema potvrdu da je sposoban dovesti tim minimalno do finala konferencije. Sa Jutom je igrao istorijsku seriju (kao što znaju svi NBA fanovi, obračun njega i Mareja bio je za anale) protiv Denvera u „mehuru“, ali je u polufinalu poražen od Nagetsa u sedmom meču. Mičel je napunio 27 godina, ušao je dakle u svoje „prime age“, pa s razlogom očekuju u franšizi da je sada pravi trenutak za iskorak napred.

Vredi možda podsetiti da je pre neku godinu legendarni Šek, u direktnom prenosu, rekao Mičelu lično da ne vidi kod njega i u njegovoj igri „ono nešto“ potrebno za voditi ekipu do vrha. Za sada, složićemo se, Šek je bio itekako u pravu. S druge strane, lako ga možemo zamisliti kao izvrsnu kvalitetnu podršku nekome ko je zaista vodja tima, ali je problem Klivlenda u tome što to još uvek nisu ni Garland , niti Mobli.

Na kraju, spojimo Garlanda (21/2/8 proseka) i rešavanje spoljnog šuta kao jedan problem. Ako Kavalirsi hoće ovaj put dalje od prvog kruga doigravanja, onda i on, i novopridošli Štrus, Nijeng i Demijan Džons moraju približiti ofanzivu Klivlenda bar do srednjih NBA vrednosti. Prethodne sezone bili su medju četiri najgora ofanzivna tima, pa su letošnje akvizicije upravo pokušaj rešavanja tog problema. Ponovo, sasvim lično, uverenja sam da će Garland (jedan od omiljenih igrača potpisnika ovih redova) igrati ovaj put dosta opuštenije, i očekujem da završi na ol-staru sa minimalnih 25 poena proseka. A, kako mislim da će imati i puno bolji šut za tri poena naredne sezone, te uz već standardno dobru odbranu, bili su razlozi izbora Klivlenda na poziciju br. 3 Istočne konferencije.

Prognoza: (45-37)

2. MILVOKI BAKS

Došli: Demijan Lilard, Malik Bizli, Robin Lopez, Kameron Pejn

Otišli: Džru Holidej, Grejson Alen, Dzo Ingls, Vesli Metjuz, Dzevon Karter

Svi oni koji smatraju da su Baksi ultimativni favoriti da osvoje sve ove godine vrlo lako mogu biti u pravu. Prosto, čini nam se da će nijanse odlučivati na kraju da li će Istok u velikom finalu predstavljati Boston ili Milvoki.

Možemo se ograditi i konstatovati da tako kažu „papirnate“ prognoze pre početka sezone, ali ovaj put, ako zaista ne bude nekih značajnih izostajanja vodećih igrača zbog povreda, niko ne vidi da bi to mogao biti neko treći.

Elem, Baksi su, nakon šokantnog ispadanja u prvom krugu doigravanja od Majamija, rešili da se pozabave problemom koji je, po njima, bio uzrok poraza: ispodprosečan napad! Neko bi rekao da su povreda Janisa i nadrealno dobre partije Batlera razlog ispadanja, ali dobro.

Na kraju krajeva, moralo se i uveriti nezadovoljnog Adetokumba da su spremni prepoznati problem, ali i nastaviti sa ulaganjima u tim nakon što je letos prvi put najavio da bi 2025, kada mu ističe ugovor, mogao promeniti sredinu. Razlog: interesuje ga prevashodno borba za titule.

Logično je bilo očekivati da će pokušati sve učiniti kako bi zadržali jednog od najboljih svetskih igrača u poslednjih desetak godina, a kako je i sam Janis jasno izrazio želju da igra sa Lilardom, nije se postavljalo pitanje koliko treba dati za njegov dolazak. Ispostavilo se na kraju da je cena Holidej, pa se ušlo u rizik cepanja velike trojke koja je donela Milvokiju prvu titulu nakon 50 godina. Samo će vreme pokazati koliko i da li je ovo bio ispravan potez, ali je svakako bio i razumljiv i logičan za Bakse. Jednostavno, „kupili“ su još dve godine mira u kući zadovoljivši želju Janisa kao i, pretpostavimo, usput rešivši problem napada: doveli su čoveka koji je jedan od najboljih šutera u istoriji, i dokazano sposoban odigrati najbolje u završnicama mečeva. Takodje, Lilard je ostavio iza sebe najbolju statističku godinu u karijeri sa 32 poena, 4.8 sk. i 7.3 asist. proseka. I sve to u svojoj 33. godini.

Janis Adetokumbo i Dejmijen Lilard

U vrhu franšize vrlo jasno su primili poruku i odlučili se za korak koji će imati samo dva moguća ishoda: ili će duo Lilard/Janis u naredne dve godine isporučiti bar jedno veliko finale, ili ćemo Janisa gledati u nekoj drugoj uniformi 2025. godine. Svakako velika kocka Baksa, ali izbora gotovo da nisu imali.

Hoće li, dakle,  ovaj novi duo superzvezda moći zajedno? U stvari, ovo nije nikakvo pitanje. Naravno da hoće, sve češće se čuje: stil igre Janisa i Lilarda je savršeno komplementaran, i da imamo novi najbolji „pick & roll“ duo lige. Bez bozira na to što još nijednu zvaničnu utakmicu nisu odigrali zajedno, zaboravljajući i to da trenutni šampioni imaju Jokić/Marej kombo, već dokazane u praksi i kroz 400+ zajedničkih utakmica i sa prstenjem na rukama, najbolji napadački dvojac lige.

Upravo taj nedostatak vremena provedenog zajedno na terenu biće i najveća prepreka za ambicije Baksa. Vremena previše nema (rekosmo već, ovo su dve završne godine Janisovog ugovora) pa bi ta vrsta pritiska da rezultat mora doći gotovo odmah vrlo lako mogla biti najveći problem za Milvoki i novog trenera Adrijana Grifina, koji je letos nasledio Majka Budenholzera.

Nimalo lak zadatak ga čeka, pogotovu ako se zna da mu je ovo, posle 15 godina koliko je obavljao funkciju pomoćnika, ruki sezona u ulozi prvog trenera jednog tima! Poslednjih pet je bio pomocnik Niku Nursu u Torontu, a zanimljivo je da njegov sin, AJ Grifin trenutno igra u Atlanta Hoksima. Istina, Ime Udoka je u svojoj prvoj sezoni odveo Seltikse do velikog finala, a Stiv Ker i njegov šef do letos, Nik Nurs, su osvojili i titule. Može li Grifin ponoviti ovako nešto?

Navedimo još jedan problem koji ga čeka odmah na startu: odbrana! U timu nema više odličnih defanzivaca Holideja, Grejsona Alena, Dževona Kartera niti Veslija Metjusa. Umesto njih, tu su Lilard i Kameron Pejn… Izgleda da je računica u Milvokiju bila jasna: prosto rečeno, sa Lilardom i, nadaju se, zdravim Krisom Midltonom biće sposobni postići više koševa nego što mogu da ih prime. Možda. Medjutim, ako se ima namera napasti prsten, kako misle recimo preskočiti ultimativni super tim 2023, Finiks Sanse, koji su sa Bukerom, KD-om i Bilom izgleda u „turbo modu“ igranja za koš više. Kao i činjenicu da titule ipak donosi prevashodno kvalitetna odbrana koju su, kao da su zaboravili u Milvokiju, igrali 2021. sa Holidejom u timu, uzevši konačno dugo čekani šampionat.

Da rezimiramo. Bez bozira na sve, smatramo ipak da će Baksi pronaći načina i sezonu odigrati dovoljno dobro da budu u samom vrhu ,ali zbog već navedenih mogućih problema ipak na jedan korak iza prvih favorita konferencije. Na kraju krajeva, doigravanje je ono vreme gde bi Lilard trebao opravdati svoju visoku tržišnu vrednost.

To što njegovih prethodnih 11 godina karijere ni na koji način ne sugerišu da je sposoban da vodi jedan tim do vrha su neka druga priča koju će možda vredeti ispričati na kraju dvogodišnje Baks avanture.

Prognoza: (54-28)

1. BOSTON SELTIKS

Došli: Džru Holidej, Kristap Porzingis, Svi Mihaljuk, Delano Benton,

Otišli: Markus Smart, Grent Vilijams, Danilo Galinari, Majk Muskala, Robert Vilijams III, Malkolm Brogdon

Do pre dvadesetak dana letošnja postsezona Seltiksa je u najmanju ruku bila kotraverzna te je sasvim podelila mišljenja u stručnoj javnosti. Prvo su Džejlenu Braunu dali novi petogodišnji ugovor težak 303 mil.$, učinivši ga tako trenutno najplaćenijim igračem u ligi, da bi zatim poslali dugogodišnjeg Seltika, Markusa Smarta, u Memfis, i Grenta Vilijamsa u Dalas, a doveli Porzingisa iz Vizardsa!

I dok jedni smatraju da je Braun „debelo“ preplaćen, kao i da su odlaskom Smarta i Vilijamsa ostali bez lidera tima, drugi potenciraju da je vezivanje Brauna dugogodišnjim ugovorom bilo sasvim ispravno, a da Smart nije više sposoban pružati vrhunske partije u kontinuitetu.

Najpre nešto o negativnom aspektu ovog trejda.

Naime, stiče se utisak da su odlaskom Smarta i Grenta Vilijamsa, kao i polaganjem velikih nada u Kristapa Porzingisa, rešili u Bostonu naredne godine okušati se u kocki: ako budemo imali sreće i Porzingis bude zdrav, i odigra bar nekih 60+ utakmica, ofanzivom ćemo ponovo biti na vrhu.

Istina, prošle godine jeste odigrao 65 utakmica za Vizardse uz prosečnih 23 poena, 8.4 skokova i 2.7 asistencija, ali ne treba zaboraviti da je poslednji put toliko igrao košarke još davne 2016/17, dakle u svojoj drugoj NBA sezoni, i kao član Niksa. U pet narednih sezona, zbog povreda, propustio je 225 utakmica od mogućih 410!

A kako i inače trener Mizula prevashodno želi da njegov tim igra napadačku košarku, kao i da baš pod košem nisu imali jednog igrača koji je sposoban redovno isporučivati 20+ poena, onda je dovodjenje Porzingisa, bar na papiru, zvučalo logično i poželjno. To što, rekosmo već, Kristap nikako ne uspeva već godinama sastaviti jednu celu sezonu bez neke ozbiljnije povrede, kao i da je opštepoznata činjenica kako je poprilično „težak“ za saradnju, izgleda da nisu zabrinule ove u Bostonu.

Prosto rečeno, nisu odoleli a da ne probaju provesti ideju da će bilo koga dobiti izvrsnim napadom, gde bi trio Braun/Tejtum/Porzingis redovno prebacivao kvotu od 70+ poena .

Izgleda da na ovakvu odluku nije uticalo ni to da su i prošle sezone igrali finale konferencije, dakle bili medju četiri najbolja tima lige. Nisu mogli preko Batlera i društva, ali pre će biti da je to finale izgubio neiskusni trener Mizula nego da su poklekli zbog nedostatka kvalitetnog napada.

Kristaps Porzingis

Još jedna stvar: kao da su ignorisali činjenicu da su veliko finale pre dve godine igrali upravo iz suprotnog razloga: Ime Udoka je insistirao na vrhunskoj odbrani, kojom su izbacili i Bakse i Netse Kevina Durenta, a do prstena nisu mogli prevashodno zbog (ponovo) manjka iskustva tada prvih zvezda tima, Tejtuma i Brauna.

Elem, sva ova priča važila je do pre koju nedelju, i ništa nije ukazivalo na to da bi Seltiksi mogli povući još neki kvalitetan potez, pa ih se jako teško moglo videti naredne sezone medju NBA elitom.

A, onda se desio trejd Lilarda u Bakse. „Dejm“ je konačno promenio sredinu i najednom se na tržištu igrača pojavio Džru Holidej. Da su u Bostonu zamišljali bolji scenario, ili možda sanjali o profilu igrača koji će zavoriti rotaciju od sedam-osam imena potrebnih za doigravanje, Holidej bi svakako bilo pri vrhu takve imaginarne liste. Na kraju krajeva, verovatno ne postoji franšiza koja ga ne bi rado videla u svojim redovima, pogotovu one koje žele odmah napasti prsten.

U Bostonu su prepoznali priliku i poslali Majkla Brogdona i Roberta Vilijamsa, kao i dva pika prve runde (2024. i 2029.) u Portland, pa je Holidej postao novi Seltik. Rekosmo već, dolazak Porzingisa jeste kocka ali se, dolaskom Holideja, izgleda već sada isplatila, i ovde ulazimo lagano u pozitivnu stranu obavljenih trejdova: Markus Smart je zamenjen svakako boljim igračem u vidu Džrua, a kombo novog dvojca bi mogao „pick & roll“ igrom u Bostunu doneti mnogo više ofanzivnih opcija i rasteretiti duo Tejtum/Braun.

U stvari, ako bi pretpostavili da je suština igre druga dva najbolja tima lige, Nagetsa i Baksa, saradnja Marej/Jokić, i potencijalno Janis/Lilard, kada duetu Porzingis/Holidej dodamo još Brauna i Tejtuma, teško je ne zaključiti da predsezonskom najužem krugu favorita moraju pripadati i Seltiksi.

Jedan od najboljih univerzalnih defanzivaca i plejeva lige Džru Holidej uparen je tako sa Derikom Vajtom na bekovskim pozicijama, tu su Braun i Tejtum kao potentna krila, i najednom umesto Roberta Vilijamsa imaju Porzingisa na poziciji 5, koji usput ima sjajan šut za tri poena (38.5  % prošle godine) i 86% uspešnosti sa linije za slobodna bacanja.

Dodamo li još uvek vrlo dobrog Ala Horforda i sve boljeg beka Pejtona Pričarda, stižemo do pominjane rotacije vredne puta duboko u postsezonu. Ko i kada će biti starter ovde gotovo da nije ni važno: verovatno će to nekada biti Horford umesto Vajta ili Holideja, s tim da će svakako trener Mizula dati priliku Alu Horfordu (36 godina) da odmara više tokom regularnog dela sezone.

Na kraju, pomenimo i širi roster Seltiksa. Sem Hauzer, Luk Kornet, Venjen Gejbrijel, Delano Benton, Oši Briset… su igrači koji će treneru Mizuli biti na raspolaganju naredne sezone. 

Da li je to dovoljno kvaliteta ili ne svakako je velika nepoznanica oko koje su, takodje, podeljena mišljenja. Lično smatram da će Boston ubitačno dobrom startnom petorkom većinu utakmica vrlo rano rešavati u svoju korist, i tako omogućiti rezervistima da sa dosta manje pritiska odradjuju svoju minutažu. Ili, recimo ovako: bolje je da bude tako inače, zbog ispodprosečnog kvaliteta na klupi, od sjajne sezone i uloge favorita neće biti ništa.

Prognoza:  (56-26)

Photo: NBA, X

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar