Početna ISTORIJAIstorija: Debi ženske košarke na OI 1976.

Istorija: Debi ženske košarke na OI 1976.

od Vladimir Stanković
29 pregleda

Dok je muška košarka još 1936. u Berlinu zauzela svoje mesto u porodici olimpijskih sportova, ženska je morala da čeka sve do 1976. da bi stekla pravo učešća. FIBA je i ranije želela da i košarkašice nastupaju na olimpijskim igrama, ali je Međunarodni olimpijski komitet odugovlačio sa davanjem saglasnosti, navodno zbog stalnog povećanja broja učesnika što je izazivalo probleme, od troškova do kalendara takmičenja.

Konačno, za Igre u Montrealu MOK se odobrovoljio ali je ograničio broj učesnika na samo 6! Kanada je bila domaćin, SAD su predstavljale Ameriku, Japan – Aziju, a iz Evrope su stigle SSSR, Čehoslovačka i Bugarska, prve tri sa Šampionata Starog kontinenta igranog u maju te godine u Francuskoj.

Ženski olimpijski turnir otvoren je 19. jula 1976. u devet izjutra utakmicom Sjedinjene Američke Države-Japan. Američka košarkašica sa brojem 7 Lusija Haris ušla je u istoriju kao strelac prvog koša na olimpijskim igrama. Bilo je to, naravno, u prvom minutu utakmice, a Japanke su odmah izjednačile sa dva realizovana penala Keiko Namai, koja je tako postala prva igračica sa izvedenim i pogođenim slobodnim bacanjima. U to vreme trojki nije bilo, čak ni u NBA gde su uvedene 1979, a FIBA ih h je prihvatila od jeseni 1984. Utakmice je završena prilično neočekivanom pobedom Japanki od čak 13 poena razlika. Za istoriju je ostalo zapisano:

SAD-Japan 71-84 (42-49)

SAD: Brogdon 2 (2-2), Rojčević 2, Mejers 14 (2-2), Haris 17 (3-6), Dankli 12 (0-5), Luis, Liberman 2, Markis, Roberts 14 (4-4), O’Konor, Hed 2, Simpson 6 (1-1).

Japan: Kašimoto, Kadoja, Vakitaširo 17 (3-6), Fukui, Ocuka, Macuoka, Hajašida, Mijamoto 10 (2-2), Namai 35 (19-20), Aonuma, Jamamoto 2, Satako 20.

Japanke su vodile tokom čitavog meča, a već pomenuta Keiko Namai završila je utakmicu sa 35 poena. Penale je šutirala 19/20 a iz igre 8/14. Igrala je svih 40 minuta, isto kao još tri igračice: Vaktaširo, Jamamoto i Satako, dok je Mijamoto na terenu provela 30 minuta, Ocuka 8 a Kašimoto 2. Izgleda da pojam “rotacija” nije bio mnogo poznat japanskom selektoru Išikori Ozakiju.

Keiko Nami je bila prvi strelac turnira sa prosekom 20, 4, Bugarka Penka Stojanova bila je druga sa 19,4 a sovjetska žena-džin Uljana Semjonova (2,20 metara) treća sa 19,4.

Japan je posle senzacionalne pobede nad SAD savladao i domaćina Kanadu sa 121-89 (Mijako Ocuka je bila prvi strelac sa 38 poena) ali je onda izgubio tri meča za redom i zauzeo 5. mesto.

 

Prvo olimpijsko zlato pripalo je Sovjetskom Savezu koji je dobio svih 5 utakmica: protiv Kanade 115-51, Čehoslovačke 88-75, Bugarske 91-68, SAD 112-77 i na kraju Japana 98-75. S obzirom da se igralo svako sa svakim nije bilo klasičnog finala. Poslednja utakmica odigrana je 26. jula, SSSR je pobedio Japan. Prve olimpijske šampionke postale su:

Anđela Rupšene, Tanja Zaharova, Raisa Kurvjakova, Olga Bariševa, Tanja Ovčekina, Nadežda Šuvaeva, Uljana Semjonova, Nadežda Zaharova, Neli Ferjabnikova, Olga Suharnova, Tamara Dauinene i Natalija Klimova. Selektor je bila čuvena Lidija Aleksejeva, član ženske Kuće slavnih u Noksvilu (Teksas) od osnivanja 1999.

Dominacija sovjetskog tima bila je gotovo brutalna. Semjonova je uhvatila 62 lopte, 24 u napadu. Tim je na pet utakmica dao 504 poena, procenat šuta iz igre bio je 52,6%, slobodnih bacanja 77,8% ukupan broj skokova 250, ili 50 (!) po meču.

Tako je počelo a broj od 6 učesnika zadržan je i 4 godine kasnije u Moskvi gde je SSSR odbranio zlato, Bugarska je bila druga a nekadašnja Jugoslavija treća.

Photo: FIBA, YouTube

 

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar