Istorija: Iz kvalifikacija do medalja
- July 9, 2016
- 0 comments
- Vladimir Stanković
- Posted in ISTORIJA
Novija generacija igrača Srbije, pa i navijača, verovatno i ne zna da je nekadašnja Jugoslavija čak četiri puta učestvovala na pred-olimpijskim kvalifikacionim turnirima, i da je sva četiri puta uspela da se kvalifikuje. Štaviše, u tri slučaja posle plasmana na olimpijske igre preko kvalifikacija vratila se sa srebrnim medaljama.
Iz naše povremene „istorijske čitanke“ za danas evo priče o tim kvalifikacionim turnirima na kojima je, uključujući i Beograd, do ove subote odigrano 38 utakmica.
Prvi je bio u Bolonji uoči Olimpijskih igara u Rimu 1960. i to je bio prvi veliki uspeh naše košarke. Uprkos porazu na startu od Mađara, posle produžetka, naš tim je uspeo da se plasira na Igre i da završi na 6. mestu što je tada ocenjeno kao enormno veliki uspeh. Odlučujući meč bio je sa Izraelom, a dobijen je pod dramatičnim okolnostima. Prepisujem iz moje (buduće) knjige „Koš po koš 2“ u kojoj sam obradio sve utakmice, u kvalifikacijama i na olimpijadama, Jugoslavije i Srbije i Crne Gore.
Izrael–Jugoslavija 61-62 (32-36)
- 08. 1960, Bolonja (16.30). Sudije: Pikoli (Italija) i Novotni (Čehoslovačka).
IZRAEL: Kupferer 7 (1-2), Koen Minc 5 (1-4), Kastan, Lubovic, Lustig 9 (1-2), Hamo 2, Ben Basat, Kaminski 8 (2-4), Ram 1 (1-2), Tari 2, Hofman 27 (9-9), Hazan.
JUGOSLAVIJA: Nikolić 4 (0-1), Kandus 1 (1-1), Korać 18 (8-11), Lokar, Kristančič 2, Đerđa, Gordić, Daneu, Petričević 16, R. Radović – (0-2), Đurić 21 (9-14).
Taj 19. avgust 1960. ušao je u istoriju naše košarke jer je pobeda nad Izraelom odvela reprezentaciju Jugoslavije prvi put na olimpijadu. Pobedi je prethodilo 40 dramatičnih minuta, sa mnogo preokreta, strepnje, grešaka. Ulog je bio ogroman tako da je nervoza igrača bila razumljiva. Posle 36-32 za naše momke na poluvremenu, Izraelci su sredinom drugog poluvremena poveli sa 50-46, pa 54-49 (32. minut) zatim 59-55 u 36. minutu. Tada je na scenu stupio tandem Korać–Đurić. Prvo je Žućko pogodio dva slobodna bacanja, zatim je Neca Đurić dao 4 poena i poveli smo sa 62-61. Izjednačio je Hofman da bi u poslednjem minutu Korać pogodio jedan od dva penala – 62-61. Naši su odbranili napad, a onda je usledio dramatičan kraj. Aca Nikolić je u tajmautu objasnio šta treba da se igra, ali od toga nije bilo ništa. Radovan – Bata Radović i 56 godina kasnije pamti svaki detalj:
-Aca je tražio tajmaut i nacrtao akciju… Sreta (Dragojlović) uvodi loptu, Neca Đurić pravi blok Siji Nikoliću, ja idem u jedan ugao, Daneu u drugi, loptu treba da primi Sija… Umesto toga Sija uvede loptu i baci je ka meni, krajnje rizično, a čuva me najbolji Izraelac Koen Minc. To čak i nije bilo dodavanje, bacio je loptu „u bunar“ i ni sam ne znam kako sam je uhvatio i sačuvao pobedu. Ništa od onoga što je Aca tražio nismo uradili, ali sreća nas je poslužila… Radovali smo se kao nikad, ostvarili smo san i iz Bolonje otišli u Rim na Olimpijadu.
Svi rezultati:
1960 (12.08.-20.08.-Bolonja)
Mađarska-Jugoslavija 94-92
Jugoslavija-V. Britanija 90-38
Austrija-Jugoslavija 55-77
Poljska-Jugoslavija 64-71
Izrael-Jugoslavija 61-62
Iz Sofije do meksičkog srebra
Put u Meksiko vodio je preko Sofije. Jugoslavija je na veoma jakom kvalifikacionom turniru osvojila prvo mesto sa svih 8 pobeda, a ključni meč bio je sa domaćinom Bugarskom.
Bugarska–Jugoslavija 62-70 (32-39)
- 05. 1968, Sofija (19.30). Sudije: Kašai (Mađarska) i Peterson (Švedska)
BUGARSKA: Eftimov, Mirčev 2, Pandov 9 (1-2), Dojčinov 6 (6-8), Spasov 17 (1-2), Filipov 6 (4-6), Dimov 12, Vodebičarski, Sahanikov, Branzov 2, Rajčev, Hristov 8.
JUGOSLAVIJA: Plećaš, Korać 14 (6-6), Maroević 8 (2-2), Rajković 6 (0-2), Cvetković 2, Kapičić, Daneu 19 (1-2), Ćosić 10 (2-4), Šolman 4, Pazmanj, Čermak 7 (3-4), Žorga – (0-2).
Pretposlednja utakmica u B grupi odlučivala je pobednika i polufinalistu. Bugarska je, kao i Jugoslavija, do tada imala 4-0. Bugari su ušli u meč veoma ambiciozno, rešeni da pobede – bukvalno – po svako cenu. Sa tribina ih je bučno podržavalo 4.000 gledalaca a za naše momke navijali su igrači ostalih reprezentacija. Navijao je i zapisnički sto, naravno za svoje, i to tako što je „zaboravljao“ da evidentira lične greške Bugara, a dopisivao ih našim igračima. To je prevršilo svaku meru, pa je lično Vilijam Džons seo za sto i kontrolisao rad pomoćnog osoblja. Bugari su igrali oštro, čak grubo, ali ništa im nije pomoglo. Kad je bilo najpotrebnije, naš tim je odigrao najbolje.
Cvetković je prvi načeo koš Bugara, Čermak i Daneu pokazali su od starta da su raspoloženi za igru, a publika se sasvim utišala kada je u 10. minutu semafor pokazivao 20-13 za „plave“. Daneu je sjajno vodio igru a uz to još i pogađao, a veliku utakmicu odigrao je Krešo Ćosić. Sa nekoliko spektakularnih „rampi“ uplašio je Bugare i oterao ih od koša. Bugari su dobro čuvali Koraća, koji je dao samo 6 poena u prvom delu, ali sasvim ga je zamenio Daneu sa 12 poena u prvom delu dok je Ćosić u istom periodu dao 8 uz mnogo skokova. Sedam razlike na poluvremenu bilo je dobra baza sa nastavak.
Na početku 2. poluvremena Korać sa penala i Maroević dižu prednost na 43-32, u narednim minutima tandem Daneu–Korać sasvim je razbio Bugare, u 35. minutu bilo je 55-38. Prednost se nije spuštala ispod 10 poena do poslednja tri minuta, kada su Bugari preko Filipova i Dimova pripretili došavši na 62-67, ali su kapiten Daneu i centar
Zoran Maroević stavili tačku na sigurnu pobedu koja je našu ekipu odvela u polufinale.
Krešimir Ćosić je posle meča iskreno rekao: „Čini mi se da sam odigrao najbolju utakmicu u reprezentaciji.“
Korać se žalio na sudije: „Učinile su da više mislim na njih nego na protivnike.“
Ivo Daneu je konstatovao: „Da smo igrali na neutralnom terenu, bilo bi 20 razlike za nas.“
Iz Sofije se otišlo u Meksiko gde je osvojena prva olimpijska medalja. O legendarnim slobodnim bacanjima Vladimira Cvetkovića protiv SSSR u polufinalu bilo je dosta reči i na ovom sajtu.
Svi rezultati:
(Sofija, 25.05.-03.06.1968.)
Austrija-Jugoslavija 83-107
Jugoslavija-Nemačka DR 74-70
Bugarska-Jugoslavija 62-70
Grčka-Jugoslavija 66-85
Jugoslavija-SR Nemačka 104-55
Jugoslavija-Finska 75-72
Jugoslavija-Poljska 90-56
Čehoslovačka-Jugoslavija 72-86
1976.
Sa popravnog do medalje
Sledeće kvalifikacije zapale su nam 1976. I to – dva puta. Pošto nismo prošli na evropskom turniru u Škotskoj morali smo na međuzonski turnir pred same Igre u Montrealu. Ključni meč u Edinburgu, koji nas je poslao na popravni ispit, bio je sa Italijom.
Jugoslavija–Italija 79-84 (36-36)
- 05. 1976, Edinburg (15.45). Sudije: Arabadžan (Bugarska) i Bestgen (SR nemačka).
JUGOSLAVIJA: Georgijevski, Kićanović 16, Jelovac 4, Žižić 1 (1-2), Jerkov 2, Knego, Slavnić 10, Ćosić 15 (7-8), Šolman 8 (2-2), Varajić, Dalipagić 12 (2-2), Delibašić 11 (1-2).
ITALIJA: Brumati 2, Jelini 19 (5-6), Rekalkati 2, Vendemini 11 (1-2), Dela Fjore 4, Barivijera 12, Zanata 2, Menegin 13 (3-4), Marcorati 13 (3-4), Serafini 4 (2-2), Bison 2, Bertoloti.
Posle 17 uzastopnih pobeda u prethodnih 10 godina u susretima sa Italijom, naš tim je u odlučujući meč ušao kao favorit, ali je iz njega izašao kao poražen. Italija je, posle odlične utakmice, bila bolja i izvadila olimpijsku vizu, dok je naš tim morao na dodatni međuzonski kvalifikacioni turnir u Hamiltonu (Kanada), neposredno pred Olimpijadu u Montrealu.
Počelo je dobro (11-6), nastavljeno promenljivo (19-20, 29-28), a na poluvremenu završeno nerešeno (36-36). Sve je bilo otvoreno, ali nisu računali na Đulija Jelinija, koji u prvom delu nije dao ni poen a u drugom nam je ubacio 19!
Sredinom drugog poluvremena još smo „bili u Montrealu“ (54-50, Dalipagić), ali je onda usledio „brejk“ Italijana od 10-0, Jelini nam je dao 6 poena, Menegin i Serafini još po 2, i od 32. minuta naši su morali da jure rezultat. Uspeli su u tome, Šolman je pogodio za vođstvo od 63-62, Ćosić za 65-64, Delibašić za 69-66. U 37. minutu još uvek smo vodili (71-70), a onda je prednost prešla na stranu „azura“. Kod 78-77 za njih Jelini je dao koš, Marcorati jedan poen, pa Jelini još jedan za 82-77. Delibašić je vratio tračak nade, ali je izvrsni Jelini sa linije penala postavio konačan rezultat i odveo svoju zemlju u Montreal. A mi smo, kao što reče „Politika“ u naslovu, morali „Na popravni u Hamilton“, a zajedno sa nama istu šansu izborili su Poljska, Izrael i Velika Britanija.
Pre neki dan, 40 godina od događaja, Mirko Novosel mi je, između redova, rekao da je ta utakmica – namerno izgubljena! Pošto je pola ekipe bilo u vojsci, Novosel je lukavo smislio da preko tada uticajnog političara Staneta Dolanca kod vojnih vlasti isposluje produžetak odsustva vojnika. Propisi su dozvoljavali 60 dana, a Dolanc je preko vojnih vlasti izvukao „nagradno odsustvo“ tako da su košarkaši-vojnici bili van kasarne ukupno 113 dana… “Samo vi pobedite SSSR i sve će biti u redu“, poručio je Dolanc, a Moka Slavnić je zahvalio rekavši da su ti dani bili „najveća premija“.
-Bio sam siguran da ćemo sa dobrim pripremama sigurno proći drugi filter u Edmontonu i obezbediti učešće na Olimpijadi – rekao mi je Novosel.
Rezultati:
(03.05.-08.05.1976, Edinburg)
V.Britanija-Jugoslavija 67-102
Jugoslavija-Francuska 93-68
Jugoslavija-Izrael 123-100
Jugoslavija-Poljska 101-92
Jugoslavija-Italija 79-84
Novosel je u Edmonton poveo onih istih 12 igrača koji su „pali na godinu“. Osim „popravnog ispita“ u glavi mu je bilo uigravanje tima pošto je cela prva postava bila u vojsci. Sve je ispalo dobro i po planu, a ključni meč bio je sa Španijom:
Jugoslavija–Španija 96-71 (46-28)
- 07. 1976, Edmonton (19.00). Sudije: Nikols (SAD) i Fokskroft (Kanada).
JUGOSLAVIJA: Georgijevski 2, Kićanović 20, Jelovac 8 (0-2), Žižić 9 (1-2), Jerkov 2, Knego 5 (1-2), Slavnić 13 (5-6), Ćosić 6, Šolman 8, Varajić, Dalipagić 16 (2-2), Delibašić 7 (3-4).
ŠPANIJA: Brabender, Eskorijal 6, Rodrigez 11 (3-4), Kabrera 4 (2-2), Santiljana 5 (1-2), Beltran 9 (1-2), Iradijer 6, Korbalan 2, Ruljan 12, Luik 8, Sagi-Vela, Flores 8.
Ako je karakteristika velikih timova i igrača da najbolje igraju najteže utakmice, onda smo posle ove mogli biti sigurni da imamo i takav tim i takve igrače. Meč sa Španijom bio je presudan, pobeda je i kolo pre kraja obezbeđivala olimpijsku vizu, a naši momci su briljantnom igrom opravdali naša i sopstvena očekivanja.
Novosel je izveo petorku: Slavnić, Kićanović, Šolman, Jelovac, Ćosić, koja je funkcionisala kao sat. U 8. minutu vodili smo sa 20-8, u 13. sa 32-18, uz odličnu igru u odbrani. Posebno je dobro bio čuvan naturalizovani Amerikanac Kliford Luik, koji je u prvom poluvremenu dao 8 poena a u nastavku nijedan više jer nije igrao, s obzirom da je utakmica bila izgubljena! Na odmor se otišlo sa velikih 18 poena viška (46-28).
Nastavak je takođe protekao u dominaciji našeg tima. Prednost se popela na 28 poena (77-49) da bi na kraju bilo ubedljivih +25 uz 12 raspoloženih igrača. „Mundo deportivo“ iz Barselone imao je specijalnog izveštača koji je ubedljiv poraz opravdao „čuvanjem snage“ za odlučujući susret sa Brazilom pošto je procenjeno da se Jugoslavija „ne može savladati“. U izveštaju se kaže da je posle ulaska Dalipagića umesto Šolmana počeo „autentičan recital“. Za Slavnića je napisano da je u „najboljoj utakmici na turniru u svemu nadmašio Korbalana“.
Bila je to velika pobeda i velika nagrada u vidu petog uzastopnog učešća na olimpijskim igrama. A dodatna premija stigla je u vidu srebrne medalje posle velikih pobeda nad Italijom i Sovjetskim Savezom.
Rezultati
(22.06-03.07.1976, Edmonton)
Jugoslavija-Čehoslovačka 73-78
Jugoslavija-Finska 87-58
Brazil-Jugoslavija 80-88
Island-Jugoslavija 53-113
Izrael-Jugoslavija 77-110
Jugoslavija-Holandija 102-78
Jugoslavija-Španija 96-71
Jugoslavija-Meksiko 94-75
Nova generacija na sceni
Posle Mundijala u Španiji 1986. selektor je postao Dušan Ivković. Prvi trofej bilo je zlato na Univerzijadi u Zagrebu 1987, a za Olimpijske igre u Seulu trebalo je proći kvalifikacije u Holandiji. Posao je delimično bio olakšan činjenicom da su išle tri prvoplasirane ekipe, ali konkurencija je bila žestoka. Posle tri pobede u grupi u Den Bošu, u finalnoj rundi u Roterdamu ostvarene su dve ubedljive pobede a onda je došao poraz od SSSR-a. Taj meč se pamti po tuči koju je izazvao Aleksandar Belostenji tako što je nokautirao Žarka Paspalja. Bio je to jedini način da ga zaustavi. Izgubili smo iako smo u većem delu meča vodili, ali plasman u Seul i dalje je bio u rukama naših igrača i oni su već u mečevima sa Italijom i Francuskom izvadili olimpijsku vizu, a kao šlag na tortu došla je i pobeda nad Španijom.
Jugoslavija–Francuska 104-81 (54-27)
- 07. 1988, Roterdam (16.00). Sudije: Bris (Belgija) i Jungenbrand (Finska).
JUGOSLAVIJA: Petrović 30 (9-10), Radulović 4, Čutura 11 (7-7), Kukoč 4, Paspalj 6, Obradović 9 (2-2), Radović 8 (4-6), Vranković 13 (3-4), Divac, Pecarski 2, Rađa 7 (1-1), Cvjetičanin 10 (2-2).
FRANCUSKA: Benjo 4, Sule 9 (2-3), D. Gadu 1(1-2), Monkler 2, Sijanzel 10 (4-4), Ostrovski 2, H. Okansi 9 (1-1), E. Okansi 7 (3-4), Moneti 6 (2-3), Džekson 13 (3-4), Burgarel 10 (2-2), Vestris 8.
Pobeda je, kolo pre kraja, obezbeđivala olimpijsku vizu, i naši igrači nisu želeli da odlažu status olimpijaca. Od prvog trenutka zaigrali su maksimalno ozbiljno i u 8. minutu vodili sa 17-4. Bilo je jasno da Francuzi ne mogu da se suprotstave. Petrović je sa 18 poena predvodio razigranu plavu četu, pratili su ga Cvjetičanin (svih 10 poena dao je u prvom poluvremenu) i neobično efikasni Vranković, koji je 9 od 13 poena dao u prvih 20 minuta. Prednost od 27 poena na poluvremenu najbolje je odslikavala odnos snaga.
U nastavku je zadržana ozbiljnost, prednost se popela na 29 poena (62-33, 26. minut), na kraju smo još jednom prebacili 100 poena a koševe su dali svi igrači osim Divca, koji nije igrao zbog povrede članka u prethodnom meču.
Cilj je bio ostvaren – Jugoslavija se, osmi put zaredom, plasirala na Olimpijske igre.
I vratila se sa srebrom, sa generacijom koja će narednih godina dominirati u Evropi i svetu.
Rezultati:
(28.06-10.07.1988, Holandija)
Jugoslavija-Norveška 87-51
Jugoslavija-Izrael 87-51
Jugoslavija-Grčka 103-87
Jugoslavija-SR Nemačka 108-84
Jugoslavija-V. Britanija 102-85
Jugoslavija-SSSR 83-86
Italija-Jugoslavija 80-84
Jugoslavija-Francuska 104-81
Španija-Jugoslavija 73-84
2016.
Iz Arene u Rio?
Srbija je u svojim prvim olimpijskim kvalifikacijama, posle tri pobede, stigla na korak od Rija. Preostala je još samo meč sa Portorikom, repriza utakmice kojom je otvoren turnir. Postoji nepisano pravilo da je istog rivala teško dva puta dobiti na istom takmičenju, ali uvek ima i izuzetaka. Naročito kad si bolji.
Ovo je šansa koja se, jednostavno, ne sme ispustiti. Jedna utakmica, jedna pobeda i-Srbija na Olimpijskim igrama. Lepo zvuči.
Rezultati
(04.07.-09.07, Beograd)
Srbija-Portoriko 87-81
Srbija-Angola 83-60
Srbija-Češka 96-72
Srbija-Portoriko?
Photo: Privatna arhiva, FIBA i FEB