Sovjetskom Savezu „oteto“ zlato
FIBA je imala probleme i sa trećim šampionatom sveta, planiranim za 1958. ali održanom 1959. Opet se igralo u Južnoj Americi, domaćinstvo je dobio Čile na bazi obećanja da će u Santijagu biti izgrađena moderna dvorana. Međutim, pred velikim kašnjenjem radova FIBA je odlučila da šampionat prebaci na januar 1959. Čileanci su u međuvremenu odlučili da se takmičenje u grupama održi u još nekoliko gradova – Antafagosti, Konsepsionu, Temuku i utešna grupa u Valparaisu, iako u ovom gradovima nisu postojale adekvatne dvorane. Pošto ni odlaganje šampionata nije ubrzalo radove na dvorani u Santijagu organizatori su predložili rešenje: igraće se na otvorenom, na fudbalskom stadionu u glavnom gradu Čilea.
Vilijam Džons, prvi čovek FIBA, nije imao drugo rešenje osim da nevoljno prihvati. Bilo je isuviše kasno da se šampionat prebaci u drugu zemlju. Za razliku od prethodnog prvenstva, ovog puta nije bilo političkih problema pre početka, ali jeste tokom šampionata. Učešće Formoze (čiji su igrači na majicama nosili naziv „Kina“) i njen plasman u finalnu grupu doveli su do problema i neregularnog kraja šampionata. Sovjetski Savez je imao odličan tim, sa osnovom u ekipi ASK Riga koja je bila evropski klupski prvak (Kruminš, Valdmanis, Muižnieks, plus Torban, Zubkov, Ozerov, Kutuzov, Semjonov…) i posle pobeda nad Portorikom, Brazilom, Čileom, Bugarskom i prvi put nad ekipom SAD bio „viđen“ kao budući prvak sveta. Titula je trebalo da bude ozvaničena u pretposlednjem kolu u meču sa Formozom koji – nije odigran. SSSR je odbio da izađe na teren iz političkih razloga. Utakmica je registrovana sa 2-0 za Formozu, a isto se desilo i posle neodigranog duela sa Bugarskom.
Sovjetski Savez je i sa „porazom“ od Formoze trebalo da bude prvak sveta, ali je Vilijam Džons smislio da poništi SVE utakmice SSSR i Bugarske u finalnoj grupi! Kazna jeste na prvi pogled bila rigorozna, ali je istovremeno bila i pomalo „solomonska“ jer je Džons, misleći na buduća takmičenja, pre svega Olimpijske igre 1960. u Rimu i EP u Beogradu 1961, izbegao da isključi SSSR i Bugarsku i sa turnira i sa budućih takmičenja. Tako je tabela zlatnu medalju “dala” Brazilu (4-0), drugi su bili Amerikanci (3-1) a bronza je pripala Čileu (2-2), Portoriko je bio 4. sa 1-3 a Formoza 5. sa 0-4. SSSR i Bugarska su ostali bez plasmana.
Eliminacija SSSR iz borbe za medalje dovela je do toga da se odlučujuća utakmica igrala 31.januara 1959. pred 30.000 gledalaca na Nacionalnom stadionu u Santijagu u atmosferi velikog očekivanja. Igrali su Brazil i Čile, Brazilcima je za titulu bio dovoljan i poraz do 12 poena razlike, Čileancima je valjala samo pobeda. Razlika u klasi bila je prevelika, Brazil je pobedio 73-49 (37-21). Najviše poena u finalu dao je Vlamir Markes, 17, a sledio ga je Amauri Pasos sa 16 poena.
Prvi strelac turnira bio je Čen Cu Li iz ekipe Formoze sa prosekom 20,1. MVP prvenstva Amauri Pasos (Brazil) a uz njega u prvu petorku izabrani su još Paćin Visens (Portoriko), Vlamir Markes (Brazil), Atanas Atanasov (Bugarska) i Janis Kruminš (SSSR).
Jugoslavija nije učestvovala jer su iz Evrope išli samo finalisti Evropskog prvenstva te godine u Sofiji – SSSR i Bugarska. Brazil i Urugvaj su stigli kao finalisti prvenstva Južne Amerike, Čile kao domaćin a SAD kao olimpijski pobednik iz Melburna 1956. Ostalih 7 učesnika bilo je pozvano.
Košarkaši SSSR bili su na povratku kući dočekani kao heroji, a državna pošta izdala je prigodnu marku na kojoj je pisalo: “Pobeda košarkaške ekipe SSSR u Čileu 1959”. Cena je bila 1 rublja.
(Izvor: RTS)
Photo: FIBA, Privatni album