Evroliga je svoju prvu sezonu, 2000/01 počela sa mnogo ambicija ali i sa mnogo poteškoća. Rat sa FIBA bio je u punom jeku, svetska organizacija imala je svoju “Suproligu” u kojoj su igrali Makabi, Panatinaikos, CSKA, Efes Pilsen, košarkaška javnost bila je podeljena i zbunjena. Evroliga je želela da dokaže da može da organizuje takmičenje svojih klubova, da je sposobna da to uradi bolje nego što je do te sezone radila FIBA i poslednja stvar koja je trebalo da joj se desi bila je jedna skandalozno pogrešna sudijska odluka. U polufinalnoj seriji plejofa igrali su AEK i Tau Keramika iz Vitorije. Prvi meč igran je u Atini 28. marta 2001, sudili su Radić (Hrvatska), Pozana (Italija) i Jersan (Slovenija). Utakmicu je direktno odlučio Danko Radić priznavši koš Dikudisa za 75-74 evidentno posle isteka vremena. Gledao sam utakmicu u kancelariji Evrolige i istog časa shvatio da me čeka paklena noć. Telefon je počeo da zvoni minut posle kraja i nije prestajao do duboko iza ponoći. Španski novinari hteli su da znaju “šta će Evroliga preduzeti povodom skandala”, grčki su proveravali da li će rezultat ostati, neki neutralni su zvali da se informišu šta se desilo jer se priča o skandalu brzo proširila Evropom.
Na klupi AEK-a bio je Dušan Ivković, dok je Tau vodio Duško Ivanović. Ovaj drugi nije se libio da posle meča izjavi da je reč “o najvećem skandalu u istoriji košarke”. Duda Ivković nije komentarisao da li je koš dat na vreme ili kasnije, ali je napomenuo “da se nikada u istoriji nije menjao rezultat zbog nečeg ovakvog”. Španska štampa je sutradan imala žestoke naslove u kojima su dominirale reči poput “krađa”, “skandal”, “sramota”
Tau je na licu mesta najavio žalbu a ja sam posle konsultacije sa Đordijem Bertomeuom novinarima govorio da će Evroliga proslediti video disciplinskom sudiji, Portugalcu Manuelu Meirimu, i da će izdati saopštenje. I pored svega, valjalo je – na istom mestu – igrati drugu utakmicu, predviđenu kalendarom za 30. mart.Plejmejker Elmer Benet, koga je svojevremeno u Grčku doveo Duda Ivković, briljirao je u dresu Tau Keramike, sa 25 poena bio je najzaslužniji za pobedu svog tima 70-67.
U međuvremenu sam bio izložen svakodnevnom “telefonskom bombardovanju”: kad će odluka, kakva će biti, koje su moguće varijante… AEK je u poslednji čas pre isteka roka, na 6 strana, poslao svoju verziju događaja i tako produžio iščekivanje (i moje muke). Konačno, u nedelju 1. aprila imali smo odluku. Glasila je: koš Dikudisa postignut je po isteku vremena. Utakmica se poništava i nalaže odigravanje nove. U obrazloženju je stajalo da član 22, stav 2 Pravilnika o takmičenju predvođa mogućnost ponavljanja utakmice ako “zapisnik ne odražava korektan rezultat”. Istovremeno je rečeno da Disciplinski sudija nema ovlašćenje da menja rezultat utakmice.
Nikome nije bilo pravo, ali morali su da se povinuju odluci. Više su bili ljuti u Vitoriji. Predsednik Hosean Kereheta rekao je da je “odluka sramna jer daje novu šansu onome ko je izgubio”. Dodao je: “Zbog ovakvih stvari otišli smo iz FIBA a ispada da se ništa nije promenilo”. Duško Ivanović je rekao da je odluka “solomonska i nelogična” uz dodatak da “sudija ne zna svoj posao”. Janis Granicas, potpredsednik AEK-a, takođe je bio nezadovoljan.
Grci su bili i dodatno ljuti jer Mursepu nije bilo dozvoljeno da igra pošto nije bio u protokolu za poništeni meč. Koliko se sećam, izostao je zbog smrtnog slučaja u porodici, ali je hteo da igra ponovljenu utakmicu. Međutim, u odluci Evrolige stajalo je da pravo nastupa imaju samo igrači koji su igrali prvi meč.
Pred ponovljenu utakmicu 4. aprila Duško Ivanović se žalio da njegov tim jedini u istoriji basketa mora da dobije 4 utakmice u seriji “best of five”. Pravda je zadovoljena na terenu. Tau Keramika je “počistila” AEK dobivši meč sa 90-65, uz fenomenalnu partiju Litvanca Sijaulisa Štombergasa koji je dao 39 poena uz neverovatan šut od 9/9 za trojke! Sa prednošću nod 2-0 Tau se vratio kući posle neplanirano dužeg boravka u Atini. Treću utakmicu, 7. aprila, dobio je u svojoj dvorani 76-62 i ušao u finale u kome ga je čekao Kinder. Posle 5 utaklmica bilo je 3-2 za Kinder koji je postao prvi šampion Evrope u takmičenju kojim nije rukovoidila FIBA, već klubovi preko Evrolige. Od naredne sezone i Evroliga je prešla na format “F4” i zadržala ga do danas.
Na dan te ponovljene utakmice, prve koliko me sećanje služi u istoriji evro-kupova, u Minhenu je potpisan mir između FIBA i ULEB. Potpisnici su bili Bora Stanković i Eduardo Portela. I potrajao je sve do prošle godine…
Photo: Euroleague