Istorija: Vrankovićeva rampa u Parizu
- April 11, 2016
- 5 comments
- Vladimir Stanković
- Posted in ISTORIJA
U istoriji Evrolige nekoliko finalnih utakmica odlučeno je šutevima u poslednjoj sekundi, poput Đorđevićeve trojke u Istambulu 1992, ili Perperogluove dvojke u istom gradu 2012, ali ne pamti se da je trofej odlučila jedna – rampa. Ili “banana”. Tog 11. aprila 1996. u pariskom “Bersiju” prisustvovao sam dramatičnom završetku utakmice Panatinaikos-Barselona (67-66), ali pre podsećanja na zbivanja nekoliko uvodnih informacija.
Takmičenje su počela čak 42 tima, SR Jugoslaviju je predstavljao Partizan. U prvom kolu eliminaso je bugarski Pleven, u šesnaestini finala poražen je od Benfike (!) posle 64-64 u Beogradu i 95-112 u Lisabonu. Timovi koji su prošli (16) igrali su osminu finala podeljeni u dve grupe. Po četiri prva prošla su u četvrtfinale u kome je CSKA eliminisao Po Ortez, Panatinaikos je bio bolji od Benetona, Barselona od Ulkera a Real Madrid od Olimpijakosa. Srpska košarka bila je zastupljeno preko dvojice trenera, Željko Obradović je vodio Real Madrid sa kojim je prethodne godine osvojio Evroligu, a Boža Maljković je bio trener Panatinaikosa. U Realu su igrali Zoran Savić i Nikola Lončar, u “rosteru” Panatinaikosa bio je i Miroslav Pecarski, mada nije igrao u finalu.
U polufinalnim utakmicama Barselona je pobedila Real Madrid 76-66 (34-38), dok je Panatinaikos savladao CSKA 81-71 (36-33). U finalu su se našla dva tima koja do tada nikada nisu bili prvaci Evrope a Grčka, za razliku od Španije, nije imala nijedan tim koji se okad peo na vrh. Aris i PAOK su više puta stizali do F4, ali nisu uspeli da se probiju ni do finala.
U 21,00, pred 12,500 gledalaca, sudije Reuven Virovnik (Izrael) i Paskal Dorizon (Francuska) označili su početak utakmice. Barselona je bila favorit na papiru, ali Boža Maljković je odlično spremio tim, izgladio nesporazume koje je imao sa Dominikom Vilkinsom i hrabro poveo Pao ka istorijskom uspehu. Finale je imalo i dodatni elemenat – ličnu netrpeljivost dvojice trenera finalista, Aita na klupi Barselone i Maljkovića. Datira iz vremena zajedničkog (ne)rada u Barseloni, kada je Boža bio trener (umesto Aita) dok je ovaj bio direktor. A kad je Boža sazvao konferenciju za štampu i optužio Aita da ga sabotira, klub je stao na stranu Španca i u novembru 1991. smenio Maljkovića, koji je u januaru 1992. otišao u Limož.
Panatinaikos je kontrolisao utakmicu 39 minuta. Dugim napadima nametnuo je ritam koji nije odgovarao Barseloni. Imao je konstantnu prednost od 8-10 poena, najviše 12 (49-37) u 30.minutu. Janakis je sjajno vodio igru a Vranković je, i bez poena, bio ključni čovek jer je skokovima (9), rampama (3) i korpulentnošću prosto plašio igrače Barselone i terao ih da šutiraju daleko od koša. Izgledalo je da je utakmica rešena, ali Panatinaikos je prestao da igra za koš, ograničio se na čuvanje lopte i čekao da prođe vreme, ali taktika nije bila dobra. Barselona se nekako dovukla do 66-67, ali do kraja je ostalo manje od 10 sekundi, a lopta je bila u rukama Grka. Janakis je poveo napad, prešao na polovinu protivnika i držao loptu. Verovatno je bio fauliran, ali sudije nisu videle ništa nelegalno, Galilea je izbio loptu koju je prihvatio Hose Luis Montero i sam krenuo ka obruču protivnika. Koš je bio neminovan, bar su tako verovali svi osim… Stojka Vrankovića! Nikad nisam video igrača koji toliko veruje u sebe i ono što treba da uradi. Bila je to trka “kornjače i zeca”, Vranković je sa svojih 217 centimetara krenuo za Monterom bar sa dva metra zaostatka, ali je onim džinovskim koracima tu prednost smanjivao. Montero se odlučio da poentira koristeći tablu, što je Vrankoviću omogućilo da stigne na vreme i rampom spreči koš! Međutim, bilo je jasno da je to uradio na nelegalan način jer se lopta odbila od table, što znači da je bila u silaznoj putanji. Sudije to nisu videle, ostalo je 67-66, prva titula otišla je u Atinu, u dom Panatinaikosa.
Dok su grčki navijači i novinari slavili, španski su besneli. Pale su teške reči na račun FIBA, posebno je na meti bio Bora Stanković, generalni sekretar, koji je optužen da je hteo da pomogne zemljaku na klupi grčkog tima. Barselona je uložila žalbu koju je FIBA rešavala do četiri ujutro! Bio sam među španskim izveštačima koji su u hotelu “Lafajet” čekali ishod žalbe. Kad je odbijena, počela je neviđena kampanja protiv gospodina Stankovića. Glavni “argument” bio je da on ima – kuću u Atini.
Pošto sam se vratio u Barselonu, danima nisam smeo da kažem ono što mi je Boža Maljković rekao samo pet minuta posle meča:
– Jeste, rampa je nelegalna, ali je cela akcija nellegalna jer je sat bio zaustavljen…
To je bilo tačno, ali u celoj gužvi niko nije na to obraćao pažnju. Zapisnički sto je – nikad nije utvrđeno kako i zašto – zaustavio sat na 4,9 sekundi pre kraja, baš u trenutku kada je Montero krenuo ka košu Panatinaikosa. Njegova akcija desila se u zaustavljenom vremenu, isto kao i rampa Vrankovića, svejedno legalna ili ne. Ono što se desi u “mrtvom vremenu” -nije se desilo. Cela frka je, zapravo, bila nepotrebna jer se “ništa nije dogodilo”, ali i danas u Španiji, posebno Kataloniji, čvrsto veruju da im je učinjena nepravda i da ih je “FIBA pokrala”. Bora Stanković je mesecima bio predmet najgrubljih napada. FIBA jeste bila kriva za loš rad stola i lošu arbitražu, ali i posle 20 godina mislim ono što sam mislio i tog dana: Panatinaikos je u Parizu bio bolji tim, i zasluženo je osvojio titulu.
Za istoriju:
Panatinaikos-Barselona 67-66 (35-25)
Dvorana “Bersi”. Gledalaca: 12.500. Sudije: Virovnik (Izrael) i Dorizon (Francuska. Šut za 2 poena: Panatinaikos 14/19, Barselona 17/35.Trojke: Panatinaikos 4/14, Barselona 6/23. Slobodna bacanja: Panatinaikos 17/23, Barselona 14/17. Skokovi: Panatinaikos 33, Barselona 24. Asistencije: Pao 14, Barsa 18. Osvojene/izgubljene lopte: Pao 16/3, Barsa 6/12.
Panatinaikos: Panajotis Janakis 9, Fragiskos Alvertis 17, Dominik Vilkins 16, Nikos Ikonomu 10, Stojan Vranković, Vangelis Vurzumis 2, Džon Korfas 4, Canis Stavrakopulos 9. Trener: Božidar Maljković.
Barselona: Hose Luis Galilea 10, Ćavi Fernandez 15, Arturas Karnišovas 23, Andres Himenez 9, Dan Godfrid 9, Hose Antonio Montero, Salva Dijez, Manel Bosk, Feran Martinez. Trener: Aito Garsia Reneses.
Nema veze sa utakmicom, ali nije nezanimljivo napomenuti da je to bio 8. uzastopni trijumf naše trenerske škole: 1989. i 1990. Boža Maljković sa Jugoplastikom, 1991. Željko Pavličević sa Pop 84, 1992. Željko Obradović sa Partizanom, 1993. Boža Maljković sa Limožem, 1994. Željko Obradović sa Huventudom, 1995. Željko Obradović sa Real Madridom, 1996. Boža Maljković sa Panatinaikosom a niz je 1997. nastavio Dušan Ivković sa Olimpijakosom.
Slučajno? Ni slučajno! Ljudi, pa to je normalno – kako reče Muta Nikolić.
Photo: Privatna arhiva
evroliga postoji od 2000 godine ,pre toga je bio kup sampiona
Tačno je da Evroliga postoji od 2000, ali Kup šampiona je postojao do 1991.Od sezone 91/92 igrala se Liga Evrope, FIBA je godinu dana pre UEFA dozvolila učešće više klubova iz jedne zemlje
Uz svo duzno postovanje prema gospodi Ostojicu i Stankovicu, ne mogu da se slozim najmanje sa dvije stvari u ovom clanku. Prva i manje bitna je konstatacija g-dina Stankovica da je, na papiru, Barselona bila favorit. Druga i veoma bitna stvar je sva ova frka sa zapisnickim stolom. Danas postoji snimak na YT, pa je lako provjeriti, da je vrijeme stalo, negdje pola sekunde nakon Janakisovog gubitka lopte. Dakle, ekipa Barselone je vec bila u kontri kada je sat stao na 4,9 sek. Da su sudije tada zaustavile igru, prekinule bi kontru Katalonaca, Barselona bi opet bila ostecena strana, jer Montero sam isao prema kosu. Sva ova lakrdija je dobrano pomogla Grcima! Zanimljivo, da se slicna stvar dogodila dvije godine prije ove, na F4 ’94! Tada je Olimpijakos, ipak izgubio od Huventuda. Ovog puta se sat zaglavio na 4,8 sek. prije kraja. Dakle, u tri godine, dva puta se u poslednjim sekundama samog finala F4, desavaju skoro nevjerovatni propusti sa zapisnickog stola, koji idu Grcima u korist! Cudno, zar ne???
Od sezone 91/92, takmičenje se (ne sećam se do kada) zvalo Evropski šampionat klubova
imenom da, ali sistemom natjecanja, Euroliga živi već (pre)dugo. Za mene bi bilo puno interesantnije da se igra od početka na sistem ispadanja u dve utakmice a da recimo bolje rangiran klub ima prednost da je domaćin u revanšu. Ovako imamo hrpu euroligaških utakmica koje su bez naboja…