Ne znam zašto je FIBA čekala sve do 1976. i Igara u Montrealu da žensku košarku uvrsti u olimpijski program. Muška se igra od Berlina 1936. ali sa ženskom se iz nekog razloga čekalo do pomenute 1976.Valjda je zavisilo od Međunarodnog olimpijskog komiteta koji je 1949, 1955. i 1964. odbijao da u program uvrsti ženski basket. Konačno je popustio na Kongresu u Minhenu 1973. a premijera bila zakazana u Montrealu 1976
Čast da odigraju prvu utakmicu imale su selekcije SAD i Japana, finalisti ovogodišnjeg turnira u Tokiju. Igralo se 19. jula 1976. Pobedio je Japan 84-71 (49-42). Prvi koš dala je Amerikanka Lusija Haris. U sledećem napadu Keiko Namai bila je faulirana i sa linije penala izjednačila. Do kraja utakmice, u najboljoj igri karijere, Amerikanke je “ubila” sa 35 poena, daleko najviše na turniru. Za dva poena šutirala je 8/14, slobodna bacanja čak 19/20, uhvatila je šest lopti i podelila pet asistencija. Prosek na celom turniru bio je 20,4. Bila je i najbolji strelac, ispred Bugarke Penke Stojanove i Uljane Semjonove iz ekipe SSSR koje su imale prosek od 19,4.U ekipi SAD nije bilo zvezda jer WNBA nije ni postojala, od igračica koje su kasnije ostavile neki trag u košarci prepoznajem samo ime Nensi Liberman, kasnije poznata kao trener.
Za ljubitelje dokumentacije evo aktera prve utakmice na ženskim olimpijskim turnirima:
SAD-Japan 71-84 (42-49)
SAD: Brogdon 2 (2-2), Rojčevič 2, Majers 14 (2-2), Haris 17 (3-6), Dankl 12, Luis, Liberman 2, Markiz, Roberts 14 (4-4), O’Konor, Hed 2, Simpson 6.
JAPAN: Kašimoto, Kadoja, Vakitaširo 17 (3-6), Fukui, Ocuka, Macuka, Hajašida, Mijamoto 10, Namai 35 (19-20), Aunuma, Jamamoto 2 (2-2), Satako 20.
Japan je u finalnoj grupi izgubio od Čehoslovačke 62-76 i Bugarske 63-66, dok je Kanada savladana sa 121-89. Igralo je samo šest selekcija, po sistemu svako sa svakim. Nije bilo klasičnog finala. Japan je do poslednje pete utakmice stigao sa po dve pobede i dva poraza. U poslednjem meču poražen je od SSSR ubedljivo, 75-98. Nerešiv problem bila je Uljana Semjonova koja je sa nikad tačno utvrđenom visinom (od 210 do 218 cm.) bila pravi džin među Japankama. Dala je 20 poena uz 18 skokova, sa šutom iz igre 9/14 i 2/2 sa linije penala.

SSSR je sa bilansom 5-0 osvojio zlatnu medalju, SAD i Bugarska bile su druga i treća sa po 3-2, Čehoslovačka i Japan 4. i 5- sa po 2-3, a Kanada je bila šesta sa svih 5 izgubljenih utakmica.
Japan 45 godina kasnije igra olimpijsko finale. Realno, protiv SAD nema ozbiljne izglede za zlato, ali i srebrna medalja je ogroman uspeh za žensku košarku Japana. Do sada je najbolji plasman bilo pomenuto peto mesto iz Montreala 1976. Japanke su 1996. u Atlanti bile sedme, u Atini 2004. završile su na deseto mestu a 2012. u Londonu na odmom. Japan ima pet zlatnih medalja sa Azijskog kupa, na istom takmičenju sedam puta je bio je drugi a ima i 12 bronzanih medalja. Na Azijskim igrama Japanke su bile prve 1974. i 1998. Srebrna medalja osvojena je 1994. a bronzane sedam puta.
Očito, ulaganje u ženski basket daje rezultat, dolazak inostranih igrača i trenera (među kojima je i naša selektorka Marina Maljković) daje rezultate.
Photo: FIBA, Printscreen