Početna NBAJokić VS Bjelica; Bogdanović VS Majami

Jokić VS Bjelica; Bogdanović VS Majami

od Predrag Ćorić
26 pregleda

Nakon šest meseci i 82 odigrane utakmice, sezona 2021/ 22 je prethodnog vikenda, i pored svih problema koje je proizvela pandemija, privedena uspešno kraju.

A, uspešna je ne samo zbog toga što je uopšte regularno završena, već i zbog vrhunske košarke koju smo imali priliku gledati, par prijatnih i ponekog neprijatnog iznenadjenja. Zbog masovnog zaražavanja igrača smo tokom decembra i januara imali priliku videti na parketu neke odlične igrače koji su povremeno bili totalna nepoznanica i za dobro obaveštene stručnjake, kao i ponešto kontroverzi i skandala koji celoj priči daju neodoljiv šmek koji samo NBA može da ponudi.

Tako su, recimo, Sansi i Grizliji igrali najlepšu košarku, šampioni Baksi su opravdali očekivanja a Majami Hit i više od toga. Razočarali su prevashodno Lejkersi i Njujork, dok se Atlanta vratila korak unazad i do doigravanja  je morala kroz plej-in turnir. Na samom dnu su očekivano završili Orlando i Ditroit na Istoku, i Hjuston i Oklahoma na Zapadu.

Bogdan Bogdanović (Atlanta Houks)

Imali smo priliku da budemo svedoci i sapunice na relaciji Simons / Siksersi , Hardenovom forsiranju trejda iz Netsa, Irvingovoj borbi protiv vakcina ili mukama Vestbruka i Lejkersa.

Što se tiče individualnih ostvarenja i borbe za MVP titulu, na samom vrhu su se, mesecima unazad, izdvojila tri imena: Jokić, Embid i Janis. Glavni favorit je i ove godine Nikola, mada ne bi bilo veliko iznenadjenje da nagrada ode u ruke jednom od njegovih glavnih konkurenata. Sva trojica su ostavili iza sebe vrhunske sezone i imaju argumente u ovom nesvakidašnjem MVP obračunu. Nadajmo se da će i ove godine nagrada otići u Denver, jer ono što je napravio Jokić sa Nagetsima ovaj put je za svako poštovanje koje bi trebalo biti i ozvaničeno MVP trofejom.

Ostatak timova je, manje-više, završio tamo gde smo ih i očekivali, a sam kraj sezone protekao je uz ponešto kalkulacija ko će na koju poziciju, i protiv koga u prvom krugu. Odavno je poznat scenario da, oni koji su prilici, u poslednjim utakmicama pokušavaju „izabrati“ ekipu koja im najviše odgovara tako što namerno gube mečeve, što opet naravno vrlo često ništa ne mora da znači. Tako su, recimo,  Golden Stejt ovaj put izabrali Nagetse, Baksi prepustili drugu poziciju Bostonu i poslali ih u duel sa Netsima, birajući za sebe i prvi krug Čikago Bulse.

U svakom slučaju, ono najbolje nam tek sledi, a u nastavku teksta ćemo predstaviti parove prvog kruga i pokušati predvideti ishod.

ISTOK

1. MAJAMI HIT-  8. ATLANTA HOKS

Majami Hit su sasvim zasluženo završili sezonu na vrhu Istoka i tako savršeno iskoristili medijsku halabuku koja se, iz raznoraznih razloga, dizala oko ostalih konkurenata za najvši plasman. Istina je, Hit jeste važio za ekipu koja će biti tu negde u samom vrhu, ali su svi prevashodno davali prednost Baksima, Siksersima a pogotovu Netsima. Iskusni trener Spolstra je znao na pravi način držati fokus igračima tokom cele sezone i opšti utisak je bio da će Hit biti jako teško izbaciti iz potere za prstenom. Tako će Tajler Hiro, očekivanja su, biti proglašen najboljim rezervistom lige, Bem Adebajo je defanzivu podigao na vrhunski nivo, Štrus i Vinsent su izrasli u vrhunske „trojkaše“ dok su Kajl Lauri i Batler sa iskustvom dopunjavali sliku vrhunskog tima. I, bilo je tako, sve do same završnice i nekoliko poslednjih sezonskih utakmica. Naime, na utakmici protiv Golden Stejta, koji su igrali bez velike trojke, tokom tajmauta došlo je do sukoba prvo na relaciji Batler/Haslem a zatim je Batler ušao u raspravu i sa trenerom Spolstrom. Bila je to pomalo čudna situacija koja bi možda mogla ukazati na činjenicu da u Majamiju i nije baš sve tako sjajno te da postoje neke vrlo bitne nesuglasice koje će sigurno imati svoje posledice nakon završetka sezone.

Naravno, sve će zavisiti od rezultata. Dobar plej-of, eventualno veliko finale ili možda i titula jesu najbolji lek za ovakve sukobe, ali je činjenica da je sve ostalo nedorečeno i pomalo se ima utisak da je samo pitanje trenutka kada ćemo ponovo prisustvovati sličnom incidentu. Takodje, treba istaći, da je Batler poznat po ispadima koji ga prate tokom cele karijere: dok je bio u Čikagu, već na početku karijere, želeo je više prostora za sebe u odnosu na Derika Roza, u Minesoti je, nezadovoljan igrama, ponižavao startere pobedjujući ih sa rezervama i sve to radio uz prisustvo medija, dok je vreme u Siksersima proveo ponovo nezadovoljan zalaganjem Embida i Simonsa. U svakom slučaju, Džimi je sve to pravdao željom za pobedom i maksimalnim zalaganjem koje je uvek tražio od svojih saigrača, i tu nema mesta prigovoru. S druge strane, takvim ponašanjem redovno je rušio atmosferu u svlačionici pa ćemo uskoro videti koliko je ova najnovija Batlerova  eksplozija nezadovoljstva ostavila traga na hemiju u igri Hita. Prvo će ih testirati Atlanta Hoksi, koji su kroz dve pobede u plej-in formatu stigli konačno do doigravanja.

Turbulentna sezona je ostala iza Hoksa, puna oscilacija. Od izvrsnih serija do neshvatljivih padova, anemične igre i serije poraza sitgli su nekako do desetog mesta koje im je omogućilo da probaju na mala vrata dokopati se plej-ofa. Rutinske pobede protiv Hornetsa i Klivlend Kavalirsa su još jednom potvrdile veliki potencijal: Jang je odigrao izvrsno oba meča (24 +11 sa Hornetsima i 38 poena protiv Klivlenda), Bogi i više nego solidan (13+19), Herter, Hanter, Galinari, Okongvu – svi sa 10+ postignutih koševa … Jednostavno, bila je to zrela i balansrirana igra koju smo očekivali da vidimo tokom cele sezone nakon prošlogodišnjeg finala Istoka.

Nešto povrede (Džon Kolins još uvek van terena sa više nezgodnih povreda, a od meča sa Klivlendom i Klint Kapela), ponešto mladost i pad motivacije, bilo kako bilo, do željenog plasmana u postsezonu ipak su nekako i stigli na kraju.

Da li će biti žrtve kasnog budjenja te zbog toga platiti cenu u vidu igranja u prvom krugu protiv najboljeg tima konferencije, znaćemo vrlo brzo. Hoksi, kako trenutno izgledaju, su izuzetno opasan protivnik koji je sposoban pobediti bilo koga: prošle godine su bili žrtve Niksi i Siksersi, dok su budućim šampionima Baksima „ukrali“ dve pobede u vrlo izjednačenom finalu Istoka. Naravno, ako zakljućimo da su prošle godine mnoge iznenadili jer niko zaista nije ni znao šta da očekuje od Janga i društva, ovaj put takvu priliku svakako neće imati a eventualni prolaz u drugi krug bi se mogao smatrati vrhunskim rezultatom Hoksa.

Prognoza: 4-2 Majami

2. BOSTON SELTIKS-  7. BRUKLIN NETS

Pre početka sezone Bruklin Netsi su važili, zajedno sa Lejkersima, za ubedljive favorite ovogodišnjeg šampionata. Bar što se tiče kladionica i velikih medijskih kuća. Realnost je bila sasvim drugačija: do plasmana u postsezonu morao se igrati plej-in protiv Klivlenda da bi se stiglo tamo.

I dok su, što se tiče LBJ-a i njegovog tima, oni ozbiljniji već od početka upozoravali da su Lejkersi prestari i da Vestbruk ne može igrati u „Džejmsovom sistemu“, za trio Harden/Irving/Durent gotovo da se nije sumnjalo da su glavni favoriti za prsten. Prezentirani su kao najpotentniji napad u istoriji (!) NBA, te da nama preostaje jedino da se opustimo i uživamo u vrhunskoj košarci. Ubrzo se, medjutim, ispostavilo da ekipa Stiva Neša u stvari i nije dobro uklopljen tim, te da se sve svodi na individualne maestralne partije prevashodno Durenta, a Irving je, a šta drugo, ubrzo krenuo u svoju ličnu borbu sa vetrenjačama – ovaj put su mu se ukazale u vidu vakcina.

S druge strane, Harden je trpeo do pola sezone celi taj cirkus, usput se boreći sa povredom butnog mišića koju vuče još iz prošle sezone kao i, budimo realni, sada već evidentnim prolaskom zenita svoje karijere. Sve to je na kraju rezultiralo njegovim insistiranjem da bude trejdovan, ni manje ni više nego u Sikserse, što se na kraju i ostvarilo pa je Simons stigao u Bruklin (kao i Kari i Dramond).

Kada se prašina slegla, krenuo je drugi deo sezone, Netsi su dočekali popuštanje strogih vakcinalnih mera u Njujorku pa se i buntovnik Irving vratio na parket, još samo da Ben Simons konačno obuče uniformu Netsa i to bi bilo to… Ne baš. Kada će se to desiti još uvek je apsolutna nepoznanica: možda bi se mogao već u prvom krugu vratiti, u stvari neće sigurno do iduće sezone, ima problema sa ledjima, psihologija je u pitanju…

Bilo kako bilo, Netsi se nalaze na startu doigravanja u koje ulaze sa sedme pozicije, ostali su bez trećeg superstara i idu na noge ekipi Seltiksa koji u poslednja dva meseca prezentiraju fantastičnu košarku. Prevashodno treba napomenuti da ekipa trenera Ime Udoke (kandidat za trenera godine) igra možda trenutno najbolju odbranu u ligi, te da će Netsi moći dalje samo ako Kevin ne bude „Home alone“. 

Dakle, šta i koliko može Boston? Odmah treba istaći da će Seltiksi ovu seriju morati odigrati bez prvog centra Roberta Vilijamsa. Krajem marta morao je na operaciju meniskusa i neće ga biti na parketu 4-6 nedelja. To je veliki udarac za igru Bostona jer je Vilijams ostavio iza sebe sezonu karijere (10 poena, 9.9 skokova) dok je posebno značajan njegov doprinos u odbrani. Tako je, sa 2,2 bloka u proseku, prvi u ligi u ovoj kategoriji. Ujedno je, na neki način, Vilijams i bio osnova igre koju je postavio trener Udoka i jedan od najzaslužnijih za sjajne rezulate njegovog tima (32-12 od početka ove godine, treći najbolji učinak u ligi). Naravno, Tejtum i Braun (27 i 23 prosek poena) su osnova ofanzive Seltiksa i sve će zavisiti od njihove igre. Obojica su sposobni postići 50 poena, uradili su to već u karijeri, a ako se želi pobediti Bruklin i duo Durent/Irving, verovatno će tako nešto biti i potrebno. Naravno, radi se o doigravanju, odbrane su tvrdje, sudije ne sviraju baš sve ali kada se zna da Netsi imaju dvojac koji to u principu nimalo ne zanima, onda će za prolaz dalje biti potrebno nešto posebno. Ili ćemo, možda, ipak prisustvovati scenariju gde će dva dua odraditi svoje, suštinski anulirati jedni druge, a pobedu doneti neko iz senke. Set Kari dobrim šutem, Mils i Dragić iskustvom za Netse ili će Boston profitirati od sjajne serije Markusa Smarta, Ala Horforda ili možda Derik Vajta?

Prognoza : 4-2 Boston

3. MILVOKI BAKS-  6. ČIKAGO BULS       

Verovatno najmanje neizvesna serija ovogodišnjeg plej-ofa i sve osim ubedljive pobede Baksa bilo bi provorazredno iznenadjenje. Aktuelni šampioni su ostavili iza sebe sezonu bez puno trzavica. Kao i svi, prošli su kroz zaražavanje igrača, poneku povredu (Bruk Lopez nije igrao nekoliko meseci, Pet Konaton takodje) ali ima se utisak da su odigrali baš onoliko koliko je potrebno da se obezbedi sigurna postsezona i prednost domaćeg terena u prvom krugu. Na kraju su, rekosmo već, imali i luksuz da izaberu svog prvog rivala – Čikago Bulse. Jednostavno, vidi se da su Janis i društvo puni samopuzdanja nakon osvojenog prstena posle pet decenija suše, pa će biti vrlo teško igrati protiv njih na kartu iznenadjenja. U igri Baksa nema žurbe, znaju koliko vrede i ne obaziru se na trikove protivničkih trenera: spora ili brza igra, udvajanja Janisa, niska ili visoka petorka – nema veze. Trener Budenholcer izgleda na sve ima odgovor. Trojka Janis/Holidej/Midlton svako veče je spremna isporučiti 70+ poena, Bobi Portis je izvrsno menjao povredjenog Lopeza tokom cele sezone na centarskim pozicijama, iskusni Vesli Metjus i Džordž Hil uspešno se rotiraju na bekovskim pozicijama sa Holidejom, dok je letos u Milvoki stigao i Serž Ibaka kao zamena za P.Dž. Takera, koji je otišao u Majami.

Naravno, sve je ipak podredjeno igri Janisa. Naime, možda je (a, jeste) Durent najbolji ofanzivni igrač lige, Irving čovek sa najboljom kontrole lopte koju smo ikada videli, Nikola  „btb“ MVP redovnog dela šampionata, Stef najbolji šuter svih vremena a Lebron jedan od najvećih ikad … Da, ali je ovo Janisova liga još od prošlog leta. Adetokumbo je u zadnjem velikom finalu jednostavno svoju igru doveo na neki drugi nivo koji mogu dostići samo oni najveći, pa sve dok ne dobijemo nekoga ko će ga dostojno izazvati i uzeti mu prsten, nema razloga dvoumiti se ni jednog trenutka: Janis je trenutno najbolji igrač lige i Baksi jesu najveći favoriti za osvajanje novog prstena.

Gde onda Bulsi mogu tražiti svoju šansu? Realno, sam prolaz dalje je u domenu naučne fantastike, eventualno sa jednom pobedom bi mogli biti zadovoljni dok bi serija od šest utakmica se trebala smatrati u Čikagu kao dostojan i vrlo uspešan kraj sezone. A, ima li se u vidu da je Lonzo Bol već odavno završio sezonu zbog povrede te da je Aleks Karuzo takodje povredjen propustio veliki broj utakmica (vredi napomenuti da je povredu izazvao bek Baksa Grejson Alen pa ga je trener Bulsa, Bili Donovan, nazvao prljavim igračem, koga opet neće verovatno biti tokom ove serije jer je on sada povredjen), onda u Čikagu zaista nemaju razloga za nezadovoljstvo. Na kraju krajeva, bez obzira na rezultat, Zak Levin je već sada pobednik –  naime, ovo mu je prvo učešće u postsezoni u karijeri.

Prognoza: 4-0 Milvoki

4. FILADELFIJA 76 –  5. TORONTO REPTORS      

U jedno možemo biti već sada gotovo sasvim sigurni: biće ovo jedan od najzanimljivijih duela koji vrlo lako može biti odlučen tek u sedmom meču. Takodje, ovo je i repriza finala Istočne konferencije od pre tri godine, kada su Reptorsi trojkom Kavaja Lenarda u poslednjoj sekundi otišli u veliko finale i kasnije osvojili svoj jedini šampionski prsten.

Šta čini ovaj okršaj tako posebnim, bar u najavi? Više je razloga. Naveli smo već izvrsnu seriju od pre tri godine i triler završnicu, pa iz samo tog razloga Filadelfija ima motiv više za revanš. Zatim, drama kojom je franšiza Siksersa okružena tokom cele sezone, na i oko terena, stvorila je dodatni naboj koji može da rezultira i eksplozijom kvalitenih izdanja ali i potpunim urušavanjem igre i ranim ispadanjem iz trke za samu završnicu.

Interesantno će biti videti hoće li Harden uspeti konačno pobediti svoje plej-of demone i odigrati najbolje kada je to najpotrebnije. Šta će uraditi Embid nakon još jednog, sve izvesnijeg, poraza od Nikole u trci za MVP-a? Podići igru na još veći nivo i ubediti nas da je ipak on taj, ili ćemo prisustvovati gubitku motiva i prosečnim izdanjima. Kada se radi o Džoelu, sve je moguće. Može li Tajris Maksi potvrditi svoj evidentni talenat vidjen tokom cele sezone, a Tobajas Haris nas podsetiti da je do samo pre dve godine bio jedan od najboljih krilnih igrača lige?

S druge strane, hoće li trener Nik Nurs, kao što je to mnogo puta već pokazao, iznaći načina da inovacijama na parketu iznenadi Doka Riversa, ili će konačno popularni „Dok“ uspeti da dokaže svim kritičarima da njegova jedina trenerska titula sa Bostonom nije slučajnost. Istina, ovo nije finale, ali neuspeh Siksersa vrlo lako bi za Riversov ostanak na klupi verovatno bio upravo to. Da ne pominjemo da su krenule glasine da je već „vidjen“ kao novi trener Lejkersa za narednu sezonu.

Ili, koji stil igre će odneti prevagu – klasični kombo centar-plej u vidu dua Embid/Harden uz dobre šutere za tri poena, ili opet inovativni trener Nurs sa konceptom gde se maltene igra bez klasičnog centra, sa jednim plejem u vidu Vanflita i serijom igrača gotovo iste visine: Bušer, Siakam, Anunobi, verovatno budući ruki godine Skoti Barns, Ičuva, Trent, svi visoki izmedju 203-208 cm, koji pokrivaju i preuzimaju bilo koga na terenu, svi imaju siguran šut, odličan skok i gde se igra sa jakim tempom tokom celog meča.

Na kraju, trebe istaći i činjenicu da australijski internacionalac Matis Tajbol, jedan od najboljih defanzivaca lige i starter Siksersa ove sezone, neće moći da igra na gostovanjima u Torontu jer nije kompletno vakcinisan. Kako će Dok prevazići gubitak vrlo bitnog igrača na vrućim gostovanjima u Kanadi? Deni Grin je verovatna zamena ali, budimo realni, njegovi najbolji dani su već stvar prošlosti. Još uvek je sposoban za 10-15 minuta dobrog sezonskog basketa koje ponudi svaki drugi-treći meč, ali tvrda plej-of serija protiv atletskog protivnika, gde se igra svaki drugi dan i ne ostavlja prostor za oporavak može biti možda i ključna prevaga u ovoj, nadajmo se, vrlo zanimljovoj seriji.

Prognoza: 4-3 Toronto

ZAPAD

1. FINIKS SANS-  8.  NJU ORLINS PELIKANS   

Sansi su najbolji tim regularnog dela sezone i jedini sa više od 60 sezonskih pobeda (64-18).  Monti Vilijams je proglašen najboljim trenerom lige. Kris Pol je i u 37. godini najbolji plejmejker lige i jedan od petorice najboljih svih vremena. Devin Buker je sa ovom sezonom sebe katapultirao u samu košarkašku elitu. Mikael Bridžis je u najužem izboru za najboljeg defanzivca a Deandre Ejton je centar za koga aktuelni MVP kaže da mu zadaje najviše problema kada igra protiv njega. Uz izvrsnu podršku sa klupe, gde svako zna šta mu je uloga: Kameron Pejn izvrsno menja Pola, Kem Džonson i Tori Kreg su odgovorni za odbranu i 10+ poena po meču, Megi i Bijombo dele minute na centarskim pozicijama a Šemet da ubaci poneku bitnu trojku, nije ni čudo sa Sansi izgledaju ovaj put kao kaznena ekspedicija spremna ići do samog kraja. Posebno je zanimljiva transformacija Bukera: sve više svojim samopuzdanjem i stavom podseća na svog idola, Kobija Brajanta, a kako je podigao nivo igre to više nije samo optička varka ili samo njegova želja. A, da bi zaista ozbiljnije povukli paralelu sa legendom, Bukeru je potreban taj prvi veliki korak- prsten.  Kako izgledaju Sansi ovaj put,  iznenadjenje bi bilo da ovog leta titulu osovoji neko drugi.

I tako, da bi tamo stigli, prvi korak koji se mora napraviti je izbaciti Nju Orlins Pelikanse, ekipu koja je iznenadjujuće ali sasvim zasluženo izbacila Kliperse u plej-in meču i tako obezbedila postsezonu. Sve čestitke treba uputiti treneru Viliju Grinu, koji je nakon užasnog starta sezone (1-12) uspeo sklopiti dobitnu kombinaciju tokom same završnice, usput iskoristivši potpuni sunovrat Lejkersa i odustajanje od ozbiljne košarke Portlanda.

Celi proces je olakšao i dolazak Mekaluma putem trejda sa Blejzersima, pa su najednom već otpisani Pelikani dobili vrlo kvalitetan trio Ingram/Mekalum/Valunčijunas a tokom sezone odličnim igrama je na scenu istupila i serija rukija: Herbert Džons, Trej Marfi, Hose Alverado i Nadji Maršal. Sve u svemu, godinu iza nas Pelikani mogu smatrati uspešnom već sada jer, realno, šanse da nešto više urade protiv najboljeg tima lige se graniči sa nemogućim, pa će ovo biti idealna prilika da se skupi neophodno iskustvo i sa dosta optimizma krene u narednu sezonu. Na kraju, pomenimo i Zajona. Šta se dešava sa njim je totalna nepoznanica, a kada, gde i da li će ovaj talentovani momak ponovo igrati košarku je nemoguće predvideti. Ono što svi mogu videti je da trenutno ima minimalno 30-ak kilograma viška i da bi svaki povratak na teren u ovom trenutku bio pomalo i komičan i ujedno veliki rizik za njegovo zdravlje. A, kako Pelikani verovatno ovogodišnju sezonu ionako završavaju nakon serije sa Finiksom, priliku da ga vidimo ćemo imati tek na jesen. Verovatno najbolje rešenje, i za Nju Orlins i za Zajona.

Prognoza: 4-1 Finiks

2. MEMFIS GRIZLIJI- 7. MINESOTA TIMBERVULVS

Grizliji su najprijatnije iznenadjenje ovogodišnje sezone, a drugo mesto Zapada i drugi najbolji skor u celoj ligi niko nije očekivao. Smatralo se da će Memfis, u najboljem slučaju, voditi borbu za plej-of, ali da će prevashodno zbog mladosti i nedostatka iskustva morati još neko vreme prolaziti kroz padove u igri i ulaziti u serije loših rezultata.

Sve pohvale idu na adresu trenera Tejlora Dženkinsa (bio medju kandidatima za trenera godine), koji je mladu ekipu Memfisa, za svega dve sezone, etablirao medju samu NBA elitu.

Najlepše od svega , Grizliji nisu samo Morent i njegove fenomenalne partije. Radi se o vrlo kvalitetno sklopljenom rosteru gde svako zna svoju ulogu: Dža je motor tima, Bejn najbolji trojkaš lige, Džekson kandidat za najboljeg defanzivca, Adams je tu da drži kontrolu igre pod obručima, Klark i Bruks donose energiju i sjajnu odbranu, Tajus Džons menja Morenta na pleju i odigrao je sezonu karijere, ruki Vilijamson i Končar gotovo redovno imaju zapažene epizode, Kajl Anderson unosi smirenost, Melton šutira trojke nikad bolje u karijeri… Moglo bi se zaključiti da je ovo jedna od onih sezona kada se sve poklopi a verovatno i u Memfisu nisu očekivali da će na kraju završiti sa predonošću domaćeg terena kroz prve dve runde doigravanja. Sada, pred početak plej-ofa i serije protiv „Vukova“, očekuje ih druga vrsta pritiska: apetiti su porasli, pokazali su da mogu protiv onih najboljih ali to sada sve treba ponoviti još jednom, kada se igra puno čvršće. Za mlad tim, koji je potrošio puno energije da bi se našao u ovoj poziciji, to će biti dodatno opterećenje – kako opravdati očekivanja a usput ne izgoreti od velike želje za uspehom. Takodje, Morent je propustio završnicu sezone zbog povrede pa tek treba da vidimo u kakvom će stanju biti kada se vrati na teren.

Elem, igraju protiv Minesote, koja je svoje mesto u postsezoni obezbedila sigurnom pobedom protiv Klipersa i uzela sedmu poziciju. U stvari, sve do samog kraja su pretili i Denveru i Dalasu, i vrlo lako se moglo desiti da budu plasirani i neki stepenik više. Kombinacija Tauns/Rasel/Edvards je, kako je sezona odmicala, igrala sve bolje, Vanderbilt je izuzetno napredovao i jedan je od najboljih ofanzivnih skakača lige, Beverli donosi bezobrazluk, energiju i iskustvo. Mekdenijels, Rid i Bizli ulaskom sa klupe ne dozvoljavaju da dodje pada u tempu i energiji, što je već krug od osam igrača, koji svakako predstavljaju ozbiljnog protivnika bilo kome. Pogotovo će to biti mladim Grizlijima. Minesota nema problema da odgovori na atleticizam i brzinu u igri, čak štaviše. Plus, dosta su iskusniji i gotovo nas sigurno očekuje neizvesna serija koju vrlo lako može odlučiti tek sedma utakmica.

Prognoza: 4-3 Minesota

3. GOLDEN STEJT VORIORS- 6. DENVER NAGETS

Može li Nikola sam?  Odogovor je vrlo jednostavan – ne može. Do vrhunskih rezultata sami nisu mogli ni oni najveći – Majkl, Medžik, Kobe, Bird… neće moći niti Jokić. S druge strane, mogu li Voriorsi bez Stefa? Tu su Tompson, Grin, Pul, Vigins… ali bez Karija to je ipak neki drugi tim pa se opravdano dovodi u pitanje status favorita „Ratnika“. Sve je još u domenu nagadjanja ali izgleda da će Kari propustiti prvi meč. Dodamo li tome još da su u ovoj sezoni Nikola i Nagetsi na skoru 3-1 protiv Golden Stejta, eto prilike da se pokuša ova sezona učiniti još uspešnijom. Naravno, koliko god ovo bilo ekstremno navijačko razmišljanje, ipak nije tako daleko od realnosti. Nikola će, sada je već skoro izvesno, biti ponovo MVP regularnog dela sezone  (što je fantastičan uspeh, ne samo za njega već i za srpsku i evropsku košarku u celini) i svojim igrama je još jednom dokazao da je sposoban voditi ekipu i protiv onih najboljih.

Kako već rekosmo, sam neće moći ništa, a to podrazumeva da Erik Gordon mora odigrati vrhunski, Vili Barton da odigra odbranu najmanje vrlo pristojno, veteran Džef Grin ponudi više od 20-ak minuta dobre košarke, Bouns Hajland dokaže da je jedan od najboljih rukija lige, Bugi Kazins igra na ivici dabl-dabla, Monte Moris ima učinak od 20+ poena po utakmici…. Da.

Zvuči pa gotovo nemoguće, jer da smo imali takvo nešto konstatno tokom sezone, Nagetsi bi verovatno bili u samom vrhu i važili za jednog od favorita za prsten. Jokić je, na nesreću, imao oko sebe solidnog Gordona, Bartona koji izgleda vrlo često apsolutno nezainteresovan za odbrambene zadatke, Moris nekonstantan, Grin je nakon 10-ak minuta jednostavno gubio energiju i veteranski otaljavao posao, Hajland opravdano pravio dosta ruki grešaka dok je Kazins svaku drugu utakmicu u sukobu sa sudijama pa slede tehničke ili serije od nekoliko faulova za par minuta, što ga je činilo neupotrebljivim. Ponude li Nagetse sve ovo i u nastavku, sezona budućeg MVP-a i Denvera biće gotova za desetak dana pa i samo „čišćenje“ od 4-0 ne bi bilo iznenadjenje.

Jer, rekosmo već, čak i bez Karija Voriorsi su i više nego kvalitetan tim i jedan od tajnih favorita da odu do samog kraja. Ekipa Stiva Kera igra jednu od najboljih odbrana u ligi, jer kad imaš Drejmonda Grina, Ota Portera i Viginsa, Gerija Pejtona Džuniora (sve kandidati za jednu od tri prve odbrambene petorke lige), uz već razradjen sistem koji savršeno funkcioniše već godinama, dobije se automtaski ekipa koja pripada samoj eliti.

Takodje, treba istaći i rukija Džonatana Kamingu, našeg Nemanju Bjelicu, startnog centra Kevona Lunija, Demijana Lija, to je serija igrača koji su sposobni odigrati izvrsne role od 15-ak minuta i poremetiti igru bilo kog protivnika.

Naravno, trio Kari/Tompson/Pul je udarna snaga Golden Stejta, gde je svako od njih sposoban za učinak od 30+ poena svake večeri, onda je jasno da Nagetsi samo sa perfektnom serijom i igrama iznad svojih mogućnosti većine igrača mogu dalje.  Koliko je to realno ostaje da se vidi a nama ostaje uteha da ćemo, bez obzira na konačni rezultat, u drugom krugu sigurno imati jednog našeg igrača.

Prognoza:

Sa Karijem (4-1 Golden Stejt)

Bez Karija (4-3 Golden Stejt)

4. DALAS MEVERIKS- 5. JUTA DŽEZ    

U Dalasu je sve svedeno na fenomen zvani Luka. Igra li Luka, Mavsi liče na kandidata za samu završnicu. Bez njega, sve se svodi na suvi prosek. Istina, situacija nije tako dramatačino loša kao što su to nesrećni Nagetsi bez Jokića, ali budimo realni – bez Dončića, prvi krug i serija protiv Džezera bi ujedno i značila kraj košarke u Dalasu za ovu sezonu.

Da sve bude još gore, u poslednjem sezonskom meču Luka je povredio list leve noge i sigurno neće igrati prvu a možda i drugu utakmicu. Ova vrsta povrede u principu zahteva minimalno sedam dana oporavka i može, ako se ne tretira na pravi način, dovesti do ozbiljnijih problema i udaljiti igrača mesecima sa terena. U Dalasu se sada nalaze pred velikim izazovom – kako popuniti prazninu koju će ostaviti neigranje Dončića, i nekako preživeti te prve dve utakmice sa bar nerešenm skorom. Spenser Dinvidi je pokazao da može odredjeno vreme odmeniti Luku, kao i da se vrlo dobro dopunjava sa Bransonom na terenu. Činjenica, Dalas tada igra nešto bržu košarku a to je opet u suprotnosti od stila koji gaji trener Kid kada je Luka tu: lopta je gotovo uvek u njegovim rukama i bez obzira na protivnika i njegov stil igre, uvek uspeva da kontroliše tempo i nameće onaj ritam koji njemu odgovora. I upravo je ta raznovrsnost dobila na izražaju dolaskom Dinvidija i otvorila vrata Meveriksima da sa više opcija budu konačno u stanju i odmoriti Luku, ali i kvalitetno odgovoriti i prilagoditi igru protivniku. Tako je Dalas, u poslednja dva meseca sezone, jedan od najboljih timova lige: odbrana i napad su medju deset najboljih u ligi, ostvarene su velike pobede u gostima protiv Netsa (Dinvidi uz zvuk sirene), Baksa, Siksersa, Golden Stejta… Centar Dvajt Pauel, koristeći na pravi način sve benefite igranja sa Lukom, pruža najbolje partije u karijeri. Fini-Smit je medju boljim defanzivcima cele lige, Redži Bulok konačno je krenuo pogadjati otvorene šuteve koje mu je, a ko drugi nego Luka, servirao na tacni svake večeri. Sada, bez Dončića, u goste dolazi Juta, a da sve bude još gore – ove godine su Meveriksi, baš na svom parketu, igrali dosta lošije nego prilikom gostovanja.

Džezeri su,dakle, sasvim neočekivano dobili neigranjem Luke neverovatan poklon i priliku da ukradu bar jednu pobedu u Dalasu, i tako preuzmu prednost domaćeg terena, a ako se ima u vidu da su gostovanja u Solt Lejk Sitiju oduvek ubrajana medju najteža NBA iskustva, pred Teksašanima bi u tom slučaju se nalazila gotovo nemoguća misija prolaska do drugog kruga.

Činjenica, utisak koji je ostavila Juta ove sezone je poprilično anemičan. Da, ponovo su u doigravanju ali je poprilično nestala sva ona energija koja ih je krasila u prethodne dve sezone. Rudi Gober je ponovo medju najboljim defanzivcima lige, veteran Konli i više nego solidan i to bi bilo to što se tiče pozitivnog. Prva zvezda Donovan Mičel odigrao je ispodprosečno, propustio dosta utakmica zbog raznoraznih povreda, Rojs O’Nil i Džordan Klarkson (najbolji „šesti čovek“ lige pre dve godine) su ostavili iza sebe blede sezone, Bogdanović takodje. Sve su učestalije glasine da će ovaj plej-of biti ujedno i poslednji za ovaj sastav Juta Džeza: ne bude li na stolu minimalno ostvarenje u vidu velikog finala, novi GM Deni Ejndž ima nameru promeniti većinu rostera, era trenera Snajdera biće završena, pominju se i trejdovi Gobera i Mičela, a javna je tajna da upravo ovaj dvojac ima jako loše lične odnose na ivici nepodnošljivosti…

S druge strane, Juta je poslednjih nekoliko godina redovono počistila sve protivnike tokom sezonskih mečeva da bi im se onda na kraju po pravilu igra raspala u doigravanju – kao posledica tvrdjih odbrana, procenti šuteva su padali pa su gubili od Denvera (pre dve) ili Klipersa prošle godine. Ko zna, možda je trener Snajder donekle i promenio taktiku, pokušavajući sačuvati ono najbolje upravo za postsezonu i možda pokušavajući tempirati formu. Odogovor na ova pitanja nećemo dobiti nakon serije protiv Dalasa: bez Luke, jasni su favoriti i nikoga ne bi iznenadio prolaz dalje. Medjutim, naredni mogući protivnik su gotovo sigruno Finiks Sansi i tada ćemo zaista znati gde se trenutno nalazi Juta Džez. S druge strane, poraz od Meveriksa bi, gotovo je sigurno, doneo velike promene i okončao još jednu eru bez velikog rezultata u Solt Lejk Sitiju.

Prognoza

Sa Lukom (4-2 Dalas)

Bez Luke  (4-1 Juta)

Photo: NBA, Twitter

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar