Ekipi saradnika „Koš“ magazina pridružio se još jedan veteran, poznati novosadski novinar Jovan Tanurdžić. Oni koji pamte štampano izdanje „Koša“ sećaju se njegovih tekstova, a oni koje zanima šta je i kako je naš dragi prijatelj Jova pisao mogu pogledati sve brojeve našeg magazina u folderu „Stari Koš u PDF formatu“. Ovom prilikom Jovan nam se javio ne samo kao novinar, nego i kao dugogodišnji košarkaški radnik, a povod je 30 godina od juniorskog zlata u Srbobranu 1988, takmičenja u čijoj je organizaciji itekako ućestvovao.
***
Kad me je moj drug Vlada Stanković zamolio da povodom 30 godina od juniorskog zlata u Srbobranu 1988. napišem tekst, prvo što mi je proletelo kroz glavu bilo je: zar su već prošle tri decenije? Pošto sam kao generalni sekretar Međuopštinskog košarkaškog saveza bio zadužen za neposrednu organizaciju, dopustite mi – pre sportskog dela priče o prvenstvu – nekoliko uvodnih napomena.
FIBA je organizaciju prvenstva dodelila Košarkaškom savezu Jugoslavije, koji je raspisao konkurs, a mi iz Vojvodine smo se javili sa idejom da prvenstvo organizujemo u Vrbasu, Bečeju i Srbobranu, a konkurent nam je bio Leskovac. „Sondiranje“ terena pokazivalo je podeljenost u Predsedništvu KSJ, ali na kraju smo dobili organizaciju s 4-3 u glasovima, tako što je Boris Kristančić „nestao“ iz sale pre glasanja.
Prihvatili smo se posla, a košarka je postala svojevrstan „faktor pomirenja“ jer odnosi između Srbobrana, Vrbasa i Bečeja nikada nisu bili idealni. Vladao je neki rivalitet svojstven valjda svim komšijama, ali kada smo dobili organizaciju juniorskog prvenstva, svi nesporazumi su zaboravljeni. Bečej je bez reči prihvatio utešnu grupu. U Srbobranu se dogodilo nešto dotad neviđeno: opština je kupila kreč i podelila građanima, a oni su sami okrečili kuće tako da je grad blistao! Čak smo zbog prvenstva uspeli izgraditi jedan put dužine 1,6 kilometara, koji je kolega novinar Jovan Kosijer iz „Sportskih novosti“ nazvao „košarkaška cesta“. Goste iz FIBA smestili smo u dvorcu Dunđerski, ekipe su bile u srbobranskom hotelu „Elan“, dok je naša reprezentacija bila u Novom Sadu. To je bila želja selektora Duška Vujoševića, koji je s ekipom boravio u Srbobranu tokom priprema, ali je insistirao da za vreme prvenstva tim bude izolovan u Novom Sadu.
**Konj, marka, radio…**
Tokom prvenstva odveli smo službenike FIBA u posetu ergeli u Bečeju, a jedno tek rođeno ždrijebe dobilo je ime EPJU, po skraćenici tog takmičenja. Kasnije sam pratio takmičenje konja i video da je EPJU pobeđivao i na beogradskom hipodromu.
Imali smo mnogo gostiju, među kojima su bili čuveni novinar Miroslav-Miro Radojčić i poznati glumac Pavle Vuisić.
Novinari iz cele bivše Jugoslavije došli su da prate takmičenje. Imali su dobre uslove za rad i odličan statistički servis, što nam je omogućila firma „Novkabel“, koja nam je dala kompjutere i obučene ljude. Nezvanični pres-centar bio je u novootvorenom kafiću „Basket agora“ (Košarkaški trg). Uveče su tu bili tamburaši koji su nam „krali“ san, jer smo dobar deo noći provodili uz njih, opušteni nakon uzbuđenja u dvorani. Prvenstvo je bilo i marketinški pokriveno, što u ono vreme nije bilo često. Sponzor je bila „Koka-kola“ i mnoge lokalne firme, tako da je prvenstvo, uz prihod od karata – a igralo se pred rasprodatim dvoranama – donelo i lepu dobit. U to vreme učesnici su sami plaćali boravak, čini mi se da je pansion bio 60 dolara po čoveku. Višak novca uložen je u rekonstrukciju košarkaških terena u tri grada.
Filateliste je obradovala specijalna marka izdata povodom prvenstva, a u srbobranskoj pošti žig je podsećao na događaj. Osnovan je i „Radio EPJU“ na kojem se tih dana pričalo isključivo o košarci, a vlasnik mi je kasnije priznao da je od reklama dobro zaradio. Sve u svemu, odlično smo organizovali prvenstvo. Veliku pomoć imali smo od Nebojše Popovića, a Bora Stanković, tada prvi čovek FIBA, priznao je da nije očekivao tako dobru organizaciju.
**Put do zlata**
Sve je bilo začinjeno zlatnom medaljom naših juniora. Duško Vujošević je selektirao i dobro pripremio ekipu u kojoj je prva zvezda bio Arijan Komazec, drugi strelac prvenstva s prosekom od 27 poena. Samo malo više, 27,4, dao je Holanđanin Gert Hamnik. Naš drugi strelac bio je centar Dževad Alihodžić (18,7), izuzetno popularan tih dana. Nije smeo da izađe na ulicu jer su ga odmah saletali obožavaoci. Saša Danilović je imao prosek od 9,4 poena, koliko i Živko Badžim, a Oliver Popović 7,1. Još su igrali Žan Tabak, Slobodan Kaličanin, Nenad Grmuša, Rastko Cvetković, Marjan Kraljević, Mirko Cvetković i Ivan Kapov. Četvorica iz tog tima, Danilović, Komazec, Cvetković i Tabak, stigli su kasnije i do NBA, isto kao i Italijan Vićenco Esposito i Holanđanin Hamnik. Odlične karijere ostvarili su Španac Tomas Đofresa, Litvanac Gintaras Einikis, tada u dresu SSSR-a, kao i Evgenij Kišurin i Rajmonds Miglinieks. Za Tursku su igrali Ufuk Šaridža i Vojkan Ajdin, za Nemce Rajner Koh i Henrik Redl, za Grke Evangelos Koronjos i Atanasios Galakteros, a za Izrael Gaj Gudes.
Naš put ka zlatu počeo je pobedom nad Švedskom 87-64. Najefikasniji su bili Alihodžić (18), Komazec (17) i Danilović (15). Fincima je ubačena „stotka“ (103-72), Komazec je dao 33 poena. Onda je savladana Italija 84-77 uz blistavu igru Komazeca i Alihodžića koji su dali po 29 poena. Izrael je pobeđen 88-72, a isti tandem je ponovo bio najefikasniji – Alihodžić je dao 28 poena, a Komazec 22. Španija je „razmontirana“ sa 105-73, uz 37 poena Komazeca.
U polufinalu je Čehoslovačka nadigrana 78-69, uz još jednu sjajnu partiju Komazeca koji je dao 30 poena. Protivnik u finalu ponovo je bila Italija, a ishod isti – Jugoslavija je pobedila 84-75. Zlatna medalja bila je najbolja nagrada za te momke i selektora Vujoševića, ali takođe i za publiku i sve nas koji smo tih dana košarkom „ujedinili“ tri male opštine i učinili da prvenstvo bude odlično organizpovano zbog čega sam ponosan, evo, i 30 godina kasnije.
**Jugoslavija-Italija 84-75 (36-39)**
Srbobran, 28. avgust 1988.
Sudije: Eduardo Sanča (Španija) i David Dagan (Izrael). Gledalaca: 2.600.
JUGOSLAVIJA: Komazec 26, Badžim 9, Danilović 8, Tabak 7, Kaličanin, Popović 6, Cvetković Ra. 8, Grmuša, Cvetković Mi. 7, Alihodžić 13.
ITALIJA: Đofresa 14, Esposito 21, Leki 8, Galanda 9, Tallarico, Fioretti, Riva 4, Pittis 10, Marzorati 2, Maggi 5, Frankolin 2.
Photo: Privatna arhiva, printscreen