Posle Valensije, koja je bila prva na turniru u svom gradu krajem decembra, na F8 juniorske Evrolige plasirao se i Real Madrid. Mladići iz Madrida odbranili su na turniru u Minhenu prvo mesto osvojeno prošle godine, i igraće na završnoj predstavi u Vitoriji, paralelno sa seniorskim F4. Preostaju još dva kvalifikacioona turnira sa kojih će pobednici takođe u Vitoriju. U Kaunasu od 8. do 10. februara igraju CSKA, CFBB Pariz, Lietuvos Ritas, Kopenhagen, Lokomotiva Kuban, Stela Azura Rim i Ospitalet, a u Beogradu će se od 22. do 24. februara za titulu boriti Crvena zuvezda, Mega, Cedevita, Olimpija, Fenerbahče, Olimpijakos, Spars Sarajevo i Rejer Venecija. Evroliga će pozvari još 4 tima od kojih će jedan, gotovo sigurno, biti iz Vitorije.
Na turniru u Minhenu ponovo su u glavim ulogama bili Osam Garuba i Mario Nakić. Doduše, njihov učinak i nije bio toliko veliki do samog finala. U završnom duelu sav talenat pokazao je španski reprezentativac Osman Garuba (22 poena, 16 skokova, 6 asistencija) o kome je, ako se ne varam, Koš magazin pisao pre jedno dve godine uz savet da zapamtimo to ime. Finalna predstava donela mu je titulu MVP koju je preuzeo od klupskog druga Marija Nakića. Uz njih dvojicu vrlo zapažen učinak imali su i Senegalac Amar Sila (2001. godište, 2,04 cm) i Hrvat Boris Tišma (2002, 2,02 cm). Ovaj momak iz Zagreba sa samo 13 godina napustio je svoj rodni grad i KK Dubravu, i otisnuo se put Madrida. Sa selekcijom Hrvatske osvojio je zlatnu medalju na kadetskom prvenstvu Evrope u Novom Sadu prošlog leta. U Madridu je i Mario Nakić, sin nekadašnjeg asa Partizana i Cibone Ive Nakića.
Makabi je ulaskom u finale ostvario lep rezultat. Igrao je atipično, bez centra, sa stalnom zonom u odbrani što baš i nije popularno u ovom uzrastu. Cela petorka stoji na perimetru i igru bazira na odličnom šutu. Sve se vrti oko još jednog igrača koji je sin slavnog oca. Reč je Deniju Avdiji, sinu nekadašnjeg kapitena Crvene zvezde, Zufera Avdije. Deni je bio najzaslužniji što je ekipa stigla do finala, ali protiv mnogo kvalitetnijeg protivnika nije se moglo više. Deni Avdija je čitav turnir odigrao sa prehladom, pa je evidentno bilo da ga je to izmorilo, ali se zasluženo našao u najboljoj petorci turnira. U timu iz Tel Aviva vredan pažnje je i odlični šuter Razijel Hajon (2001, 1,95 cm).
Za one koji ne prate nemačku košarku, a pogotovo mlađe kategorije, sigurno je iznenađenje da su Skajlajnersi osvojili treće mesto. Mladi tim iz Frankfurta egzistira pod imenom Ajntraht, a na turnirima nastupa pod imenom Skajlajners. Imaju odličan rad sa mladima, a imena Johanesa Fojtmana i Danila Bartela, koji su potekli iz njihove škole, dovoljno govore. Tim je sastvaljen od nemačkih igrača, a jedini “uljez” je naš momak Vuk Radojičić koji zbog povrede nije igrao u Minhenu.
Vidan napredak pokazao je i Ulm. Pravi ekipa, liči na “ujedinjene nacije”. Predvodik je Nemac Zahari Ensminger, a značajnu ulogu imaju i Crnogorci Aleksa Bulajić i Andrej Grbović. Igrao je i naš kadetski reprezentativac Lazar Šcekić. Vrlo zanimljiv igrač je i Mađar Adam Krasovec. Bajern je rezultatski nazadovao u odnosu na prošlogodišni turnir. Novi trener je Andreas Vagner, a prvo ime bavarskog sastava je Hrvat Matej Rudan. Ovaj momak iz Omiša je već dve sezone u Minhenu, a prošle nije igrao zbog povrede ramena. U timu iz Minhena igra i Srbin Filip Škobalj (2002, 2,02 cm), dosta dobro je koristio minute koje je dobijao. Ako vam se učinilo poznato ovo prezime – niste pogrešili. Njegov otac je Milan Škobalj, bivši trener u Crvenoj zvezdi, koji sada vodi u Pro A ligi Roštok, koji igra vrlo dobro.
Alba je zauzela tek 6. mesto ali za Berlince nema zime. Ako iko izbacuje igrače iz mlađih selekcija i daje im šansu u prvom timu, onda je to Alba. U Minhenu su bili oslabljeni, bez najboljeg igrača Franca Vagnera koji je član A tima i dobija dosta prostora. Da je on igrao i rezultat bi bio bolji. Kad je očevima i sinovima reč, talenat je pokazao i Elijas Redl, sin selektora nacionalnog tima Henrika Redla.
Partizan, vodeći tim juniorske lige Srbije, ako se ne varam bez i jednog poraza, na manifestaciji u Minhenu stigao je do samo jednog trijumfa protiv slabašnog Panatinaikosa. Ono što zabrinjava je da je Partizan imao šuterski veoma loš turnir. Protiv Bajerna trojke su šutirali 1 od 16. Ni sa linije penala nije bilo mnogo bolje (12-21), a sličnu ofanzivnu rolu pokazali su i protiv Frankfurta. Nije li naša škola bila poznata upravo po dobrom napadu i odličnim šuterima? Pojedinačno se izvdojio Dušan Tanasković, koji je izabran i u idelnu petorku turnira. On i Deni Avdija, iako ovaj drugi igra za Izrael, su uteha za našu košarku. Mnogo hvaljenog Đorđa Pažina videli smo u pravom izdanju tek protiv grčkog sastava. Loša vest za “crno-bele” je povreda koju je poslednjeg dana doživeo Luka Tarlać, sin legendarnog Dragana Tarlaća.
Photo: Euroleague