Juniorska prvenstva: Igrači važniji od medalja
- July 10, 2021
- 0 comments
- Vladimir Stanković
- Posted in ISTORIJA
Što se mene tiče, juniori Srbije na Svetskom prvenstvu u Letoniji već su ulaskom u polufinale opravdali očekivanja. Ne znam da li će u nedelju igrati za zlato ili bronzu jer ih je u subotu uveče čekalo polufinale sa Francuzima, ali ako je osnovna svrha juniorskih takmičenja dobijanje igrača za seniorsku selekciju već sada sa sigurnošću možemo prognozirati da će naša A selekcija u Nikoli Joviću dobiti solidno pojačanje. Ovaj krilni centar, član Mege, visok je 208 cm pre mesec dana napunio je 18 godina. Pre polufinala bio je drugi strelac turnira sa prosekom 19,6 poen. Prosek od 8,6 uhvaćenih lopti po meču svedoči i o njegovom skakačkom kapacitetu. Čudilo bi me da se, bez obzira na ishod poslednje dve utakmice, ne nađe u najboljoj petorci šampionata. U našem timu ima još nekoliko zanimljivih igrača, ali uspehom se smatra ako iz generacije iskoči samo jedan košarkaš iznad standarda.
A ko je sve igrao na juniorskim prvenstvima sveta saznaćete ako budete imali strpljenja i interesovanja da do kraja pročitate ovaj tekst. FIBA je 1964. ustanovila evropska juniorska prvenstva, ali joj je trebalo još 15 godina da se “seti” da bi mogla da organizuje i svetsko juniorsko prvenstvo.
Početak u Brazilu 1979.
Prvi domaćin bio je Brazil, igralo se od 15. do 25. avgusta 1979. Prvi juniorski prvak sveta postala je ekipa SAD, srebro je pripalo Brazilu, bronza Argentini a četvrta je bila Jugoslavija. Za SAD su, pored ostalih, igrali Džejms Vorti, Sem Perkins, Daren Dej, Skot Hestings…
Selektor Jugoslavije Luka Stančić odveo je u Brazil Emira Mutapčića, Zorana Radovića, Darka Petronijevića, Davora Dogana, Milana Medića, Zorana Čuturu, Željka Obradovića, Žarka Đurišića, Đordana Bakovića, Gorana Grbovića, Milenka Savovića i Sabahudina Bilalovića.
Valja pomenuti još neka imena: Rimas Kurtinaitis (SSSR), Antonelo Riva, Valter Manjifiko, Ario Kosta (svi Italija), Greg Viltjer (Kanada)…
Četiri godine kasnije na Majorci (14-28. avgust) ekipa SAD je odbranila zlato, SSSR je bio drugi a Brazil treći. Jugoslavija je završila na 8. mestu sa timom koji je vodio Luka Stančić, i u kome su bili Saša Radunović, Velimir Perasović, Franjo Arapović, Jure Zdovc, Zoran Jovanović, Dragan Lukenda, Nebojša Bukumirović, Goran Sobin, Danko Cvjetičanin, Ivica Mavrenski, Ivo Petović i Aleksandar Milivojša.
Na svetsku scenu, na velika vrata, stupili su Arvidas Sabonis, Šarunas Marčulionis, Aleksandar Volkov, Valerij Tihonenko (svi SSSR), Skot Skajls, Dvejn Vašington, Volter Beri, Lari Kriskovijak (svi SAD), Đordi Viljakampa, Hose Antonio Montero (Španija), Detlef Šremf, Kristijan Velp, Ginter Benke, Stefan Bek (svi Nemačka), Augusto Bineli (Italija), Endru Gejz (Australija), Ektor Kampana (Argentina), Žan Žak Konseisao (Angola)… Dobra”žetva”.
Bajka iz Bormija
Bormio 1987. pamtićemo zauvek. Igralo se od 29. jula do 5. avgusta 1987. Prvenstvo je malo kasnilo jer je taj region bio pogođen velikim poplavama, ali takmičenje nije otkazano. Selektor Svetislav Pešić imao je na okupu generaciju koja je bila kadetski (1985) i juniorski (1986) prvak Evrope. Jugoslavija je u grupi dobila svih pet utakmica (SAD, Portoriko, Australija, Kina i Nigerija) sa 587 datih poena. Posebno se pamti meč protiv SAD (110-95) u kome je Toni Kukoč dao 37 poena šutirajući trojke 11/12. U polufinalu je pobeđena Nemačka 89-64 a u finalu ponovo SAD 86-76. Znajući da će Amerikanci čuvati Kukoča, Pešić je naredio da se igra na centre. Dino Rađa je dao 21 poena a Vlade Divac 20. Ostali akteri bili su Zoran Kalpić, Luka Pavićević 7, Nebojša Ilić 14, Toni Kukoč 9, Miroslav Pecarski, Teoman Alibegović, Aleksandar Đorđević 11, Samir Avdić, Radenko Dobraš 4 i Slaviša Koprivica.
Amerikanci su imali odličan tim, 11 od 12 završilo je u NBA: Pričard, Pejton, Leri Džonson,, S. Vilijams, Ogmon, Šinicijus…
Za Italiju su igrali Rikardo Pitis, David Pesina, Stefano Ruskoni, Fernando Đentile, za Nemačku Henrik Redl i Hening Harniš, za SSSR Sergej Babkov i Gunars Vetra, za Australiju Luk Longli, Endru Vlahov i Mark Bratke… Jedna od mojih košarkaških knjiga nosi naziv „Bajka iz Bormija“ a posvećena je stvaranju tog našeg „drim tima“ i putu do zlata, od Stare Planine do planinskog Bormija.
Poslednja Jugoslavija
Četiri godine kasnije juniorski Mundijal igrao se u Edmontonu, Kanada, od 25. jula do 4. avgusta 1991. Titulu je osvojila ekipa SAD, druga je bila Italija, treća Argentina a četvrta Jugoslavija.
Selektor Duško Vujošević odveo je dobar tim: Dejan Bodiroga, Petar Arsić, Nikola Lončar, Veljko Mršić. Gavrilo Pajović, Teo Čizmić, Željko Topalović, Željko Rebrača, Velibor Radović, Mlađan Šilobad, Dragan Tarlać, Zvonimir Ridl. Uzgred, bio je to poslednji sastav one velike Jugoslavije.
Svet je upoznao Gregora Fućku, Alesandra Abija (Italija), Rubena Volkovickog, Alehandra Montekiju (Argentina), Georgea Murešana (Rumunija), Alfonsa Rejesa (Španija), Vasilija Karaševa, Igora Kudeljina, Andreja Fetisova, Mihaila Mihailova (SSSR), Čirokija Parksa, Brenta Skota,Veslija Pirsona (SAD)…
Na šampionatu u Grčkoj (12-22. 1995) Jugoslavija nije učestvovala zbog sankcija. Titulu je osvojila Grčka ispred Australije i Španije. Afirmisali su se Eftimis Ređijas (Grčka),Karlos Himenez, Rodrigo de la Fuente (Španija), Šarunas Jasikevičijus (Litvanija), Gordan Giriček (Hrvatska), Luis Skola (Argentina),Stefon Marberi, Trajan Lengdon, Vins Karter (SAD)…
Španski „drim tim“
Naredni skup bio je u Lisabonu od 15. do 25. jula 1999. Naš tim nije učestvovao, a titulu je osvojila Španija sa svojom zlatnom generacijom: Pau Gasol, Huan Karlos Navaro, Raul Perez, Karlos Kabezas, Berni Rodrigez, Felipe Rejes… U drugim selekcijama bili su zapaženi Dejvid Anderson (Australija), Andrej Kirilenko (Rusija), Andonis Focis (Grčka), Bobi Simons (SAD… Srebro je osvojila ekipa SAD, a bronzu Hrvatska.
Prvo prvenstvo u 21. veku igrano je u Grčkoj, u Solunu od 10. do 20. jula. Nas opet nije bilo a medalje su osvojili Australija, Litvanija i Grčka. Zapaženi su Endru Bogut i Aleks Marić (Australija), Linas Kleiza, Jonas Mačijulis, Paulas Jankunas, Linas Lekavičikus (Litvanija), Sofoklis Skorcanitis, Dušan Šakota (Grčka), Marko Tomas (Hrvatska), Deron Vilijams, Pol Dejvis (SAD), Erazem i Domen Lorbek (Slovenija), Huan Hose Barea (Portoriko).
Zlato u Novom Sadu
U našoj košarkaškoj istoriji posebno mesto ima Mundijal u Novom Sadu igran od 11. do 22. jula 2007. Srbija je pod vođstvom selektora Miroslava Nikolića postala prvak sveta sa timom u kome su bili Mladen Jeremić, Petar Despotović, Dušan Katnić, Stefan Marković, Marko Kešelj, Aleksandar Radulović, Stefan Stojačić, Marko Čakarević, Milan Mačvan, Miroslav Raduljica, Boban Marjanović i Slaven Čupković.
Naš tim je u finalu nadigrao (74-69) ekipu SAD . Jeremić je dao 24 poena, Mačvan uhvatio 10 lopti, Marković podelio 6 asistencija. U timu SAD bili su Stef Kari, Deandre Džordan, Dion Tompson, Patrik Beverli…
Bilo je još zapaženih igrača: Nikolas Batum, Adrijen Moerman, Aleks Ažinsa (Francuska), Peti Mils (Australija), Viktor Klaver (Španija), Martinas Gečevičijus (Litvanija)…
FIBA je promenila ritam takmičenja pa je naredni skup bio na Novom Zelandu, u Oklandu. Igralo se od 2. do 12. jula 2009. Titulu je sa bilansom 9-0 osvojila ekipa SAD, srebro je bilo za Grčku a bronza za Hrvatsku. Nas nije bilo. Zapaženi su Klej Tompson, Džon Šurna, Trej Tompkins (SAD), Kostas Slukas, Kostas Papanikolau, Vladimir Janković (Grčka), Donatas Motiejunas (Litvanija), Rajan Brokof (Australija), Tomislav Zubčić (Hrvatska)…
Letonija je od 30. juna do 10. jula 2011. bila domaćin Mundijala koji je osvojila Litvanija, bolja u finalu od Srbije 85-67. MVP prvenstva bio je Jonas Valančijunas. U finalu nam je dao 36 poena uz 8 skokova. Uz njega su se istakli njegovi zemljaci Tautvidas Sabonis i Edgaras Ulanovas, zatim Sergej Karašev (Rusija), Tim Hardavej (SAD), Mario Hezonja i Dario Šarić (Hrvatska), Davis Bertans , Janis Tima (Letonija).
Za Srbiju su igrali: Aleksandar Cvetković, Bogić Vujošević, Petar Lambić, Nemanja Krstić, Bogdan Bogdanović, Luka Mitrović, Marko Gujanić, Nikola Silađi, Nemanja Bešović, Đorđe Drenovac i Nemanja Dangubiuć. Selektor je bio Dejan Mijatović.
Srebrna medalja odbranjena je u Pragu od 27. juna do 7. jula 2013. Amerikanci su bili bolji u finalu 82-68, ali naša košarka dobila je Vasu Micića, Nikolu Jokića, Nikolu Milutinova, Ognjena Dobrića… Uz njih su bili Stefan Pot, Jovan Novak, Miloš Janković, Dušan Kutlešić, Luka Anđušić, Nikola Janković, Mihajlo Andrić i Đoko Šalić. Selektor je bio Dejan Mijatović.
U ekipi SAD istakli su se Džejhil Okafor, Aron Gordon, Džastis Vinslou, u timu Litvanije bio je Lukas Lekavičijus, Vili Ernangomez je igrao za Španiju, najbolji strelac sa 20,9 poena po meču bio je Kanađanin Tajler Mekintajer…
Grčka je od 27. juna do 5. jula 2015. po treći put bila domaćin juniorskog mundijala. Igralo se u Heraklionu, a titula je otišla u SAD. Srbija je bila 9. sa bilansom 5-2. Selektor Aleksandar Bućan odveo je ovaj tim: Stefan Peno, Aleksandar Aranitović, Vanja Marinković, Danilo Ostojić, Radovan Đoković, Vojislav Stojanović, Ilija Đoković, Stefan Lazarević, Boriša Simanić, Miloš Glišić, Vasilije Vučetić, David Miladinović.
Takmičenje 2017. održano je od 1. do 9. jula u Kairu. Bez Srbije. Zlato je otišlo u Kanadu, srebro u Italiju a bronza u SAD. MVP prvenstva bio je Ričard Džeferson Baret (Kanada). On je sa 21,6 poena bio i prvi strelac, a sa 4,6 dodavanja i najbolji asistent. Silvio Sousa iz Angole bio je prvi skakač sa 13,1 uhvaćenom loptom po meču.
Amerikanac Pejton Ričard našao se u najboljoj petorci, isto kao i Italijani Tomaso Oskilija i Lorenco Bukareli…
Bez obzira da li će iz Letonije stići medalja, nema sumnje da se Srbija vratila na juniorsku scenu. Ako i ne bude medalje biće igrača, što je važnije.
Photo: Koš magazin arhiva, twitter, FIBA