Početna AnalizaKarlik motor, ostali kao varnice: nova energija Partizana

Karlik motor, ostali kao varnice: nova energija Partizana

od Bogdan Đorđević
84 pregleda

Partizan je sezonu u Evroligi otvorio ubedljivom pobedom nad Olimpijom iz Milana 92:76, uzutakmicu u kojoj je od prvog do poslednjeg minuta bilo jasno štaće biti jedan od zaštitnih znakova ove ekipe – borbenost.

Tekst i fotografija: Bogdan Đorđević

Posle jedne utakmice nezahvalno je donositi velike zaključke, ali je Partizan protiv Milana pokazao dovoljno da se nasluti u kom bi pravcu ova ekipa mogla da ide.

Pre svega, delovao je kao tim sa mnogo energije. Igrači su se smenjivali u doprinosu, odbrana je uglavnom bila na visokom nivou, a kada se lomilo, Partizan je imao dovoljno raspoloženih pojedinaca da zadrži kontrolu.

Pa ipak, kada se priča o ovoj ekipi, i ove sezone sve počinje od Karlika Džonsa. A da li se sa njim sve i završava?

Protiv Milana reprezentativac Južnog Sudana još jednom je pokazao koliko je važan za Partizanovu igru. Ako ostane zdrav i nastavi na ovom nivou, a Partizan bude u borbi za plasman u doigravanje, nije teško zamisliti njegovo ime u razgovorima o MVP priznanju.

Upravo se ovde krije i jedna od najvećih zamki u koju bi ova ekipa mogla da upadne.

Zamislimo poslednji napad jedne neizvesne utakmice. Sve oči su uprte u Karlika. Protivnik to zna. Džons ne može da primi loptu ili je primi, ali ga protivnici odmah udvoje. Zamislimo, uz to, da je reč o drugoj utakmici duplog kola, samo dva dana nakon što je te nedelje već na parketu proveo više od 30 minuta?

Šta onda?

Ranije se znalo, čak i kada je Kevin Panter bio lider, postojala je jasna alternativa. Ako Panteru ne ide ili ako odbrana zatvori prvu opciju, tu je bio Džejms Naneli. Setimo se samo trojke protiv Efesa ili Panatinaikosa, u utakmici u kojoj je Partizan obezbedio učešće u plej-ofu.

Ko je u ovom momentu taj igrač – ili ko će postati taj?

To će se, verovatno, iskristalisati kako sezona bude odmicala. Vildoza, Tompson i Olmen imaju kvalitet da preuzmu deo odgovornosti, ali ostaje da se vidi ko će u kontinuitetu biti spreman da to uradi kada se bude igralo na jednu loptu.

Protiv Milana je zato bilo važno videti koliko njih može da odgovori kada se traži nešto više.

Olmen je u tom smislu ostavio posebno dobar utisak. Bio je konkretan, donosio dobre odluke i delovao mnogo sigurnije nego što bi se možda očekivalo od igrača koji tek treba da pronađe svoje mesto u novoj rotaciji.

Lakić je, pored doprinosa u defanzivi, pogodio nekoliko važnih šuteva, dok je Pajola pružio baš ono što se od njega i očekivalo – agresivnost i kvalitetnu odbranu. Tanasković i Stivens pokazali su da mogu da budu višestruko korisni, a pred beogradskom publikom istakao se Hejs – američki centar zaključao je reket, nadigrao „favorizovanog“ Mozesa Rajta i ono najvažnije – ostvario „onaj“ kontakt sa navijačima. Džekiri je, kao uostalom i prethodne sezone, odradio svoj deo posla bez mnogo buke. Vildoza je, sa druge strane, još jednom pokazao da jednom dalekom trojkom može da usmeri tok utakmice.

Za Tompsona je još rano donositi ozbiljniji sud. Njegovo prilagođavanje evropskoj košarci tek je počelo i biće potrebno još utakmica da se vidi kakvu će ulogu imati u ovoj ekipi.

Istovremeno, jasno je da Partizan još nije završio posao kada je roster u pitanju. Povreda Dereka Vilisa (pa makar i bezazlena) samo je dodatno naglasila potrebu za još jednom opcijom na pozicijama tri i četiri, koje su i pre utakmice sa Milanom bile deficitarne.

U tom kontekstu nemeće se ime Bandže Sija, koji je tokom leta trenirao sa crno-belima. Penjaroja ga je posle utakmice pohvalio, ali i jasno stavio do znanja da odluka nije na njemu, već na upravi kluba. Si poznaje ekipu i sistem, pa bi i prilagođavanje trajalo kraće, a on bi postao treće pojačanje iz Pariza.

Roster, dakle, još nije konačan, a ni odnosi unutar njega nisu do kraja definisani. To će se prirodno menjati kako sezona bude odmicala i kako pojedinci budu dobijali više ili manje prostora. Utakmica sa Milanom je, međutim, već ponudila nekoliko zanimljivih naznaka.

Na kraju, u Areni je u petak bilo 13.783 gledalaca, a nekoliko dobrih rezultata u nizu moglo bi dodatno da podigne atmosferu. Ako crno-beli zadrže pristup iz utakmice sa Olimpijom i ostanu dosledni u tome, tribine bi ponovo mogle da postanu jedan od glavnih aduta Partizana kako sezona bude odmicala. Prva utakmica je, u svakom slučaju, donela dovoljno dobrih stvari da Penjaroja i navijači budu zadovoljni. Zbog odlaganja utakmica u ABA ligi, ovog vikenda nećemo videti kako bi ekipa reagovala posle prvog evroligaškog izazova, ali s obzirom na intenzitet i nedovršen sastav – ove okolnosti samo idu na ruku crno-belima i španskom treneru.



Možda će vas interesovati

Ostavite komentar