Početna EUROLEAGUEObradović otvorio Evroligu sa trojicom Grka u petorci

Obradović otvorio Evroligu sa trojicom Grka u petorci

od Spasoje Veselinović
59 pregleda

Grafika sa početnom petorkom Panatinaikosa pred prvu utakmicu nove sezone Evrolige ponudila je detalj koji je lako mogao da prođe nezapaženo. Pored Džerijana Granta stajala je američka zastava, pored Geršona Jabuselea francuska, dok su preostala tri mesta pripala Grcima. Panajotis Kalajcakis, Lefteris Mancukas i Dinos Mitoglu našli su se među starterima ekipe koju je Željko Obradović prvi put posle povratka u Atinu poveo u jednu evroligašku utakmicu.

Autor teksta: Spasoje Veselinović

Nije to bila petorka koju je bilo lako predvideti kada je Panatinaikos tokom leta sastavljao jedan od najskupljih rostera u Evropi. Klub koji u sastavu ima Kendrika Nana, Kostasa Slukasa, Najdžela Hejs-Dejvisa, Huanča Ernangomesa, Isaka Bongu, Matijasa Lesora i još čitav niz poznatih imena počeo je evropsku sezonu sa trojicom domaćih igrača, od kojih je posebno zanimljivo bilo prisustvo 23-godišnjeg Mancukasa.

Okolnosti su imale značajan uticaj na Obradovićev izbor. Nisu igrali Slukas, Nan, Hejs-Dejvis i Mustafa Fal, dok Nikos Rogkavopulos još nije bio potpuno spreman. Zato tu postavu ne treba proglašavati za novu stalnu petorku Panatinaikosa. Sa kompletnim timom hijerarhija će neminovno izgledati drugačije.

Ipak, zanimljivo je šta je Obradović uradio kada su se ta mesta otvorila. Nije pokušavao da sve nedostatke nadoknadi preostalim zvučnim imenima, već je u startnu postavu uveo trojicu Grka različitog profila i različitog statusa u ekipi.

Mitoglu je poznata veličina. Ima 30 godina, dug staž u Panatinaikosu i dovoljno evroligaškog iskustva da njegovo mesto među starterima ne predstavlja iznenađenje. Protiv Pariza je odigrao u skladu sa takvim statusom – postigao je 11 poena, uhvatio šest lopti i bio jedan od stabilnijih igrača u pobedi Panatinaikosa 91:72.

Kalajcakis ima drugačiju funkciju. Njegova vrednost nije prvenstveno u broju šuteva koje će uzeti ili poena koje će postići. On Obradoviću može da ponudi visinu i fizičku snagu na spoljnim pozicijama, agresivnost u odbrani i mogućnost da bude upotrebljen u različitim defanzivnim zadacima. Protiv Pariza je ostao na tri poena, ali ni njegovo mesto u petorci nije bilo zasnovano na očekivanju da bude jedan od glavnih strelaca.

Najviše pažnje, međutim, zaslužuje Mancukas.

Njegova karijera u Panatinaikosu do sada nije imala pravolinijski tok. Kao veoma mlad igrač stigao je iz Promiteasa, ali u konkurenciji velikog kluba nije bilo dovoljno prostora da se odmah razvije u važnog evroligaškog košarkaša. Usledile su pozajmice i sezone u kojima je minute tražio u Arisu i Marusiju. Ovog leta vratio se u Atinu, a prvi evropski meč posle povratka započeo je na parketu.

I nije ostao u petorci samo formalno.

Za nešto više od 22 minuta postigao je deset poena, imao četiri skoka i tri blokade. Pogodio je oba šuta za dva i dve od tri trojke. Panatinaikos je u njegovim minutima funkcionisao dobro, a Obradović nije imao potrebu da ga posle nekoliko početnih poseda skloni i ostatak utakmice prepusti iskusnijima.

Upravo je to verovatno najzanimljiviji deo prve večeri.

Obradović nije dobio utakmicu zato što je imao trojicu Grka u petorci, kao što je ne bi automatski izgubio da ih nije bilo. Njihova nacionalnost sama po sebi nema nikakvu taktičku vrednost. Ali je trener koji raspolaže jednim od najskupljih timova u Evropi u konkretnoj situaciji procenio da trojica domaćih igrača mogu da mu obave posao od prvog minuta.

Posebno je zanimljivo što se to dogodilo u timu koji je tokom leta mogao da bira na najvišoj polici evropskog tržišta.

Panatinaikos nije štedeo prilikom formiranja ekipe. Dovođeni su igrači sa velikim evroligaškim i NBA iskustvom, a Obradović je dobio roster sa velikim brojem rešenja. U takvoj ekipi je obično najteže pronaći minute za igrače koji nemaju status zvezde. Svaki njihov minut mora da bude opravdan jer iza njih na klupi čeka neko sa većim ugovorom, zvučnijim imenom ili bogatijom biografijom.

Zato će Mancukasov status biti zanimljivo pratiti kada Panatinaikos bude kompletan.

Jedno je početi utakmicu kada nedostaju Nan, Slukas i Hejs-Dejvis, a nešto sasvim drugo izboriti se za petnaest ili dvadeset minuta kada Obradović bude imao ceo roster na raspolaganju. Upravo će tada biti jasnije da li je prvo kolo bilo samo posledica kadrovske situacije ili je Mancukas zaista ušao u ozbiljnije planove trenera.

Slično važi i za Kalajcakisa. U timu sa toliko spoljnih igrača njegova minutaža neće biti zagarantovana. Moraće da je zaslužuje upravo stvarima zbog kojih je i počeo protiv Pariza – odbranom, energijom i sposobnošću da bez velike potrošnje lopte bude koristan ekipi.

Mitoglu je u drugačijoj poziciji. Njegovo mesto u rotaciji nije predmet istog dokazivanja, ali je njegovo prisustvo važno za strukturu tima. Panatinaikos u njemu ima domaćeg igrača koji ne popunjava roster, već pripada grupi košarkaša na koje trener realno računa.

Uz njih treba dodati Slukasa i Rogkavopulosa, pa se dobija mnogo potpunija slika. Panatinaikos nije sastavio grčku ekipu, niti to pokušava. Napravio je internacionalni tim u kojem grčki igrači različitog uzrasta i statusa ipak imaju svoja mesta.

U tom smislu je zanimljiv i sam Obradović.

Posle povratka u klub u kojem je proveo trinaest godina i osvojio pet evropskih titula, nije došao u Atinu da rekonstruiše neku staru verziju Panatinaikosa. Evropska košarka se u međuvremenu promenila, budžeti su veći, rosteri širi, a tržište mnogo otvorenije. Njegov sadašnji tim zato prirodno izgleda drugačije od ekipa koje je vodio tokom prethodnog mandata.

Ipak, prva utakmica pokazala je nešto što je za Obradovićeve ekipe oduvek bilo karakteristično: status igrača ne mora uvek da odredi i njegovu upotrebu.

Kada su okolnosti tražile drugačiju postavu, Mancukas je dobio 22 minuta i odgovorio sa deset poena. Kalajcakis je dobio defanzivni zadatak. Mitoglu je preuzeo deo odgovornosti u reketu. Panatinaikos je bez nekoliko svojih najvećih imena imao dovoljno širine da utakmicu kontroliše i završi je sa 19 poena razlike.

Zbog toga fotografija početne petorke ima zanimljivu vrednost, ali ne treba joj davati značenje koje nema.

Ona nije dokaz da će Panatinaikos čitave sezone igrati sa trojicom Grka među starterima, niti da Obradović gradi ekipu po nacionalnom principu. Naprotiv, struktura rostera pokazuje koliko je Panatinaikos internacionalan.

Ali pokazuje da, čak i u takvom timu, domaći igrač može da dođe do važne uloge ako trener proceni da može da je iznese.

Prvo kolo je zato više početak jedne zanimljive priče nego njen zaključak. Kada se vrate Nan, Slukas, Hejs-Dejvis i ostali, mesta će biti manje, konkurencija veća, a Obradovićeve odluke teže.

Tek tada će se videti koliko je značajna bila ona početna slika protiv Pariza.

Za sada ostaje činjenica da je jedan od najskupljih timova Evrolige sezonu otvorio sa Kalajcakisom, Mancukasom i Mitogluom u petorci – i da su sva trojica mesto na parketu dobila od trenera kojem je, više od njihovih pasoša, bilo važno šta u toj utakmici mogu da mu donesu.

Photo: Panathinaikos BC AKTOR/Official Facebook Page

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar