Znam da ste već informisani o rezultatima drafta, pa zato nisam žurio. Ceo dan sam sređivao moje američke utiske koje ću pokušati da vam prnesem.
Njujork je grad koji je već sam po sebi velika košnica, a upravo tako bi jednom rečju mogao da opišem dogadjanja na ovogodišnjem draftu kome sam prisustvovao. Mnogo toga se skrivalo, ali su se znale dve stvari: da će br.1 biti Ejton (Feniks), a br.2 Biglej (Sakramento)! Ostalo se baš tajilo, kao i uvek, ali u poslednji čas svašta je procurilo.
U dvoranije bilo napeto kao u košnici.
– Nemam pojma gde ću završiti – iskreno mi je rekao mali-veliki Luka Dončić odmah nakon što je ušao u dvoranu. Na moju primedbu da se sve više govori o Atlanti, samo je slegnuo ramenima. Na brzinu sam mu još čestitao na poslednjoj tituli u Španiji. Da mu malo razbijem evidentnu tremu pitao sam ga kako je izabrao odelo, i koji mu koš najviše znači od mnogih odlučujućih, da li možda ona poslednja trojka s jedne noge protiv Baskonije koja je prelomila utakmicu, i kojom se sam poslao u Njujork.
– Obukao me agent Kike Viljalobos – rekao je kroz osmeh. – A najviše mi od svih ludih koševa znači onaj protiv Barselone preko celog terena…..
Tokom dana drafta dopisivao sam se sa Sašom Dončićem, Lukinim ocem, pa smo u jednom trenutku poslali isto pitanje jedan drugom:”Šta ima novo?” Znali smo obojica da Luka neće ni u Finiks, a bogami ni u Sakramento. Na žalost, jer mišljenja smo obojica, da bi Luku tamo najbolje pazili bilo Kokoškov na jednoj, tako i Divac sa Stojakovićem na drugoj stani. Kako god, kasnije sam saznao da su već pred trećim izborom Atlante klubovi dogovorili o trejdu, i to mi je rekao lično Dvejn Prajs koji je zaposlen u Dalasu kao reporter, i koji je bio u njihovoj zvaničnoj delegaciji u Njujorku.
– Sve je išlo po planu, i u ime našeg kluba mogu da vam kažem, da smo vrlo zadovoljni jer je sada Luka naš! – rekao mi je Dvejn.
U Atlanti su, naime, menjali Luku za Treja Janga i jedan izbor u prvoj rundi u sledeće tri godine, a vrlo verovatno će se zbog toga pokajati. I Majkl Džordan je bio ‘84 izabran tek treći, iza Sema Buvija i Hakima Oladžuvona.
Kad sam već pomenuo košnicu u vezi košarke, da vam uzgred napomenem da je upravo zahvaljujući Sloveniji i njenoj ideji, od ove godine prvi put uveden svetski dan pčela, potvrđen od Ujedinjenih nacija ovde. Taj dan je 20.maj. Tada su baš ovde u Njujorku, u čast pčela, u obližnjem parku postavili originalne slovenske panjeve sa pčelama. One važe za nešto najradnije i najvrednije što postoji na svetu, pa su zato vrlo cenjene, a to naravno vredi i za njihov proizvod – med.
Ako bih povukao paralelu sa slovenačkim košarkaškim medom, Lukom Dončićem, zbog koga sam i doputovao “preko bare”, mogu da kažem da mu je, po mom skromnom mišljenju , jedina mana što u vezi njega nikad nismo čuli i uverili se da se, poput Dražena Petrovića , “ubija” od rada. Sve postiže natprirodnim talentom i osmehom na dečačkom licu koje će biti sledećih godina “trejd mark” kauboja iz Dalasa. Luki će u adaptaciji pomoći samouverenost na najvišem mogućem nivou što je, kao i sve ostalo (talenat, pokrete, fizičke presispozicije, šarm….) genetski nasledio od svog oca Saše. Takva kombinovana prirodna skromnost sa neverovatnim ponašanjem na terenu u stilu starog iskusnog revolveraša, i njegovi dečačko iskreni osmesi, plene na svakom koraku.
– Srećan sam da ću igrati za Dalas, i sa Dirkom Novickim koji je jedan od mojih najvećih uzora i najbolji strani igrač svih vremena u NBA!.
To je Luka Dončić, o kojem su mediji u SAD pred draft brujali na svakom koraku, rekao za nemačku legendu. Izrazio se rečnikom “Amera”. Da je superstar kluba iz Teksasa najbolji internacionalac (kako Amerikanci zovu sve igrače koji nisu iz Amerike, a samo iz Evrope prošlu je sezonu počelo njih 64). Dirk, koji ima sa Dalasom prsten iz 2004, odmah posle trampe sa Atlantom, kada je bilo jasno da će zaigrati skupa, poslao je Dončiću poruku:”Welcome my man!” (Dobrodošao moj čoveće!”).
Dončić nije prvi Slovenac u tom klubu, 2005. u letnjem kampu je tamo bio Samo Udrih, i poslednji je koji je otpao.
Kad je Luka napunio 18 godina rekao je da ima samo dve želje: da osvoji na EP medalju sa reprezentacijom Slovenije, i naslov prvaka sa Realom. Obe su mu se ispunile, a uzgred je iz Evrope odneo i nagrade za najboljeg igrača Evrolige na F4 u Beogradu, i španske lige ACB. Bio je u najboljoj petorci EP, najbolji mladi igrač Evrolige, najbolji sportista Slovenije… Malo li je? Ništa mu nije dosad palo s neba, već je sve zaslužio i postao to što je već danas sa svojih samo 19 godina.
Na draftu je bio još jedan igrač iz Slovenije, Jusuf Šenon (44, Vašington). Ukrajinac iz Olimpije bio je najmlađi od svih prijavljenih na draftu, ali i on može biti zadovoljan. Zadovoljstvu uživo u dvorani, suzama radosnicama, pokazao je i Bosanac Džanan Musa (Bruklin) koji je bio izabran kao 29. u prvom krugu.
Luka Dončić mi je u “Barklej areni” rekao da ne zna da li će moći doći sledeće sedmice u Sloveniju i odigrati dve utakmice u Stožicama protiv Španije (28.juna) i Crne Gore (2.jula) . – Stvarno ne znam šta me čeka u sledećim danima, i da li ću se moći da se pridružim saigračima, ali u svakom slučaju želim igrati i dalje za Sloveniju sa kojom imam, kao i sa Dalasom velike planove.
Zanimljivo u vezi sa Dončićem je da je pred draft najglasnije i najtačnije ishod prognozirao upravo selektor Slovenije Radovan Trifunović, koji je rekao da će Luka u Dalas gde će u Novickom imati odličnog mentora.
Photo: NBA