Dok su Hrvati u meču sa Rusima vodili u prvoj četvrtini, pade mi na pamet naslov o „košarkaškom kraljevstvu“ Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS). Nije mi ni na kraj pameti da bilo koga ujedinjujem, ali mi se učinilo da bi tri reprezentacije sa prostora bivše Jugoslavije u četvrtfinalu Evropskog prvenstva bile lepa podela zajedničkog košarkaškog nasleđa. Kad su Rusi prešli u vođstvo, Dejan Grbović mi reče: „Propade ti naslov“. Pošto smo u Turskoj, odgovorih sa „Jok, samo ću ga modifikovati“. Dakle, Rusi su pokvarili tu košarkašu reinkarnaciju SHS što je, verovatno, najviše rastužilo Hrvate jer idu kući. Da li su više krivi sami, ili su „krivi“ Rusi, ostaje da se analizira. Na prvi pogled najviše je kriv Aleksej Šved, sa 27 poena,12 asistencija i 4 skoka razbio je sve hrvatske planove, želje, taktike… Ima pravo Andrej Kirilenko, predsednik ruske federacije, što ga vidi kao ozbiljnog kandidata za MVP. Rusi su briljatno odigrali treću četvrtinu (26-15) , trojke Šveda i Fridzona digle su prednost na 16 razlike (51-67) a onda se u poslednjih 10 minuta prvo čuvala, a potom i uvećala na 22 poena posle trojke Dime Hvostova u 34. minutu (84-62) do konačnih 101-78. Odnos asistencija (22-11) govori ko je imao više mašte u igri.
I detalj koji nije zanemarljiv: iz naše kvalifikacione grupe među 8 su 3 selekcije: mi, Rusi i Letonci. Ništa nije slučajno.
Hrvatska je u meč ušla kao favorit na papiru, ali još jednom se pokazalo da je jedina istina na terenu. Aca Petrović u prvoj četvrtini, koja je odredila ritam i tok utakmice, nije našao rešenje za Šveda koji je dao 11 poena bez promašaja, 2/2 za dva, 2/2 za tri poena. Prvo ga je čuvao Marko Tomas, kasnije Dario Šarić, obojica bez mnogo uspeha. Za Mozgova je bio zadužen Planinić, ali Rusi su raspodelili poene na više igrača, taman dovoljno da dobiju prvu četvrtinu 25-23. Hrvati su počeli da se nerviraju, klupa je zaradila tehničku grešku posle koje su Rusi poveli 33-27 ali je u 15. minutu došlo do izjenačenja 33-33. Rusi su na odmor otišli sa 4 poena tako što su na 1,9 sekundi pre kraja iz auta ispod koša izigrali odbranu rivala pa je Mozgov pogodio za 46-42. Šved je u drugih 10 minuta dao samo 3 poena i pomašio tri šutirane trojke, ali je zato Andrej Zubkov stigao do 9 poena.
Neverovatno je da su rivali posle 20 minuta imali identičan procenat šuta – po 15/31, od toga po 11/19 za dvojke i 4/12 za trojke. Ne pamtim kada sam video sličnu statitistiku. Rusi su bili bolji u izvođenju penala (12/13, prema 8/11) i skoku (18-15).
Hrvatima je u prvom delu ravnotežu držao Bojan Bogdanović sa 14 poena, 3 od 4 trojke, ali je u nastavku i on popustio, svojih 14 u nastavku dao je kad je meč uveliko bio izgubljen. Slab je bio i Šarić, za 13 poena šutirao je 3/11 iz polja (7/8 sa linije penala) i uhvatio samo 2 lopte. Hrvatsko proklestvo na evropskim prvenstvima produžiće se na 26 godina. Poslednju medalju osvojili su u Atini 1995. a naredni šampionat kontinenta je 2021.
Turska, treća-nesreća
Najviši stepenik na pobedničkom postolju i dalje je zauzet, „vlasnik“ – Španija – ne namerava da ga napusti. Prebrodila je prepreku zvanu Turska. Da se računao samo kvalitet, ne bi bilo dileme, ali Turci su na svom terenu jači bar za 30%. Uostalom, njihove dve jedine medalje osvojene su u Istanbulu, kad je Turska bila organizator velikih takmičenja. Srebrna medalja osvojena je na Evropskom prvenstvu 2001. posle poraza od Jugoslavije, a svetsko srebro 2010. posle one, da kažem, srećne pobede nad Srbijom u polufinalu i teškog poraza od Amerikanaca u finalu. Ovog puta treća nije bila sreća, nego nesreća. Turska je ispala u osmini finala posle poraza 56-73, ali mnogo časnije nego što to rezultat govori. Rekao bih čak da je Turska odigrala najbolju utakmicu na turniru, ali to nije bilo dovoljno da se pobedi kvalitetniji tima, sa dužom klupom, više iskustva i više taktičko-tehničkih resursa. Kritični momenat meča bio je pred kraj treće četvrtine kada je Mahmutoglu iz kontre smanjio na 43-46, ali je Ćaćo Rodrigez odmah dao trojku za 49-43. Početkom poslednje deonice Španci su otišli na 56-45 i više nisu dopustili opasno rezultatsko približavanje Turaka.
Serhio Rodrigez i Riki Rubio
Dobar deo meča Skariolo je igrao sa braćom Gasol istovremeno. Ideja je bila da se umori Semih Erden, jedini pravi centar turskog tima, ali „pun reket“ sa dva Gasola ostavljao je prostor spoljnim igračima što su oni i koristili. Riki Rubio, koji nije veliki šuter, dao je 15 poena šutirajući trojke 3/6, Serhio-Ćaćo Rodrigez dao je 11 uz 7 asistencija, San Emeterio 4. Pau je završio sa 11+7 a Mark sa 10+5. Turke je predvodio Furkan Korkmaz (20 poena). Turcima je nedostajlo više od 8 poena Čedija Osmana i Meliha Mahmutoglua, kao i Sinana Gulera koji je ostao na 2.
Ispadanje Turaka imaće posledice po ambijent. Sala će narednih dana biti prazna, kao što je bila na svim utakmicama osmine finala, osim nešto malo bolje posete na meču Hrvatska-Rusija jer su neki gledaoci ostali sa prethodnog meča koji je igrala Turska. Nađoh neke podatke koji nisu zvanični, ali pretpostavljam da nisu izmišljeni. Utakmici Letonija-Crna Gora prisustvovalo je 718 gledalaca, naš duel sa Mađarima videlo je 1.190, Španija-Turska 9.934 a Hrvatska-Rusija 10.153 iako bih se zakleo da u dvorani nije bilo više od 5.000 ljudi. Verovatno se broje prodate ulaznice, većina Turaka je otišla posle utakmice, a pošto karte vrede za duplu sesiju ispada da je poslednjem meču dana prisustvovalo više gledalaca jer su verovatno došli hrvatski navijači mada je u stvarnosti bilo upola manje ljudi. Bojim se da će od utorka, bez Turaka, biti još praznije.
Photo: FIBA
