Nije bilo ni dileme ni realnog strahovanja, ali posle treće pobede našeg tima moramo konstatovati da je prvi zadatak ispunjen: plasirali smo se u osminu finala. Treća pobeda ostvarena je protiv borbenih Britanaca, dobrih šutera, bilo je 82-68 i sada ostaje da, posle dana pauze, vidimo sa koje ćemo pozicije put evropskog dela Istanbula. Pre naše utakmice Letonija je pobedila Rusiju 85-69 što otvara šansu našem timu da bude i prvi. Za to su nam potrebna dva uslova: da mi pobedimo Belgiju u četvrtak (16,00) a da potom Letonija savlada i Tursku. U tom slučaju mi bismo bili prvi u krugu tri tima sa po 4-1 zato što imamo razliku +7 u međusobnim diuelima (+10 sa Letonijom, -3 sa Rusima). Letonija ima +5 (-10 sa nama, +15 sa Rusima) a Rusi -12 (+3 sa nama, -15 sa Letonijom). Na sekund pre kraja meča Rusija-Letonija, Davis Bertans je dao koš za plus 15 i imao dodatno slobodno bacanje koje je namerno promašio ne bi li neko od saigrača poentirao iz odbojke što bi Letoniji u eventualnom pomenutom krugu donelo prvo mesto, ali Zubkov je blokirao šut Martinsa Mejersa.
Jedna od najvećih razlika u istoriji učešća Jugoslavije na evropskim šampionatima ostvarena je 1961. u Beogradu kada je naš tim pobedio Englesku sa 122-58 (Korać 33 poena). Od tih +64 bolje je samo +72 protiv Švedske u Kazerti 1979. (115-43), ali vremena su se promenila. Britanci odavno ne služe za koš-razliku, mada je jasno da u ovom sportu nikada neće biti sila. Poslednji put smo ih pobedili sa samo 18 poena razlike 2009. u Varšavi (77-59). Sada je bilo 14. Napreduju…
Utakmica je bila čista rutina. Gas koliko treba, kolika je bila uzbrdica, sa vožnjom na „leru“ u dobrom delu meča. Igralo je svih 12 igrača, najmanje Milosavljević (4 minuta) i Boban Marjanović (7), više nego do sada Micić (22 minuta), Gudurić i Štimac (po19), Lazić (14), najviše Bogdanović, opet najefikasniju sa 18 poena.
Šta je bilo dobro? Šut za tri poena. Dali smo 10 trojki iz 28 pokušaja, procenat nije bio sjajan (36%) ali ako se ima u vidu da smo na tri prethodne utakmice ubacivali po 6 trojki, napredak je vidan. Osvojeno je 11 lopti, izgubljeno 7, odnos koji je uvek dobar kad prevagnu „steals“. Dobili smo i duel u skoku (36-30), duplirali broj asistencija (27-13). Bogdanović je imao 7 dodavanja, Lučić, Birčević i Štimac po 5. Nije potrošeno mnogo snage.
Šta nije valjalo? Opet smo slabo branili šut za 3 poena, Britanci su su nam dali 9 trojki iz 23 pokušaja. Opet je bilo povremenog opuštanja, recimo od 59-40 na 65-55, izgubljena je jedna četvrtina (druga, 22-24). Nebitno, ali moglo je i bez toga.
Prvi zadatak je obavljen, ostaje da u četvrtak vidimo da li završavamo kao prvi (ako Letonija pobedi Tursku) ili drugi (ako bude suprotno), ko nas čeka u „Sinan Erden“ areni. Ako smo prvi, rival će biti 4. iz grupe C, ako smo drugi trećeplasirani tim iz Kluža. To neće biti ni Španija ni Hrvatska. U odličnom, izjednačenom duelu Španija je u finišu slomila otpor Hrvata, pobedila 79-73 i obezbedila prvo mesto. Za treću i četvrtu poziciju konkuriše više selekcija, s tim što je Crna Gora u lepoj prednosti jer je dobila duele sa Mađarskom i Češkom a dobiće i domaćina Rumuniju. Dakle, realno je da Crnogorci budu treći , Mađare na 4. mesto može da odvede pobeda nad Česima. Dakle, igraćemo ili sa Crnom Gorom (ako smo drugi) ili sa (verovatno) Mađarskom (ako smo prvi). Prihvatljive su obe varijante, tim pre što će naš tim, po oprobanom receptu Saše Đorđevića, najbolje igrati kad je najvažnije – u nokaut fazi. Tako je bilo na Mundijalu u Španiji 2014, takođe na Olimpijskim igrama u Riju prošlog leta. Nevolja je što smo tada bili (gotovo) kompletni, ali i posle 7 otkaza Đorđević je hrabro rekao da se cilj ne menja.
Ni naša očekivanja, ma koliko ponekad bila (ne)realna.
Photo: FIBA