Trinaest godina posle osvajanje svoje jedine titule svetsklog prvaka u Japanu 2006. Španija je u susedstvu, u Kini, na dres prikačila i “drugu zvezdicu”. U finalu u Pekingu bila je bolja od Argentine 75-95 posle dominacije tokom celog meča. Novi šampion sveta stigao je na tron sa svim pobedama, među njima je i ona protiv Srbije, a trijumfu nema zamerki. Iskusan tim, odlični igrači, isti takav trener, organizovana federacija… Čestitke i sa naše strane.
Argentincima je na kraju ponestalo “goriva”, ali najčešće igraš onoliko koliko ti protivnik dozvoli. A Španci su dozvolili malo toga. Zaustavili su Luisa Skolu (prva 2 poena dao je iz slobodnih bacanja u 27. minutu), Kampaso je podelio (za njega) malo asistencija, 10 poena prebacila su samo tri igrača,… Izgubili su, ali nemaju za čim da žale. Drugi su na svetu, premostili su smenu generacije, ova nova još nije “zlatna” ali perspektiva je tu.
Utisci će se tek sređivati i kompletirati. Za sada imamo poredak, komplikovanu organizaciju sa 32 selekcije, mnogo putovanja i , što reče naš selektor, nejednake uslove za sve. FIBA će naći dovoljno razloga da pohvali organizaciju, koja nije bila loša, ali je sistem takmičenja, sa 8 gradova, uticao da zamor ekipa ne bude podjednak. Na kraju poredak je realan, najbolji su na vrhu, najslabiji na kraju uz utisak da nema kvaliteta za 32 zemlje. Srbija je u “gornjem domu”, 5. na svetu. Manje od očekivanog. Najgore od svega je što je ostala bez selektora. Saša Đorđević odlazi, počinje licitiranje o nasledniku. Ko god bude, čekaju ga famozni “prozori” FIBA, ali Đorđević mu u nasleđe ostavlja solidnu bazu.
Uoči finala mogli ste se kladiti sa sigurnošću samo na činjenicu da prvak sveta – govori španski. Takođe, i jednima i drugima titula bi bila druga u istoriji, Argentinci imaju onu iz 1950, Španci iz 2006. Treće, i jedni i drugi stigli su do finala bez poraza tako je neko morao da pretrpi prvi neuspeh, uz utehu da je drugi na svetu. Španija je u meč ušla kao favorit i tu ulogu opravdala.
Pre 13 godina, 1. septembra 2006. na Mundijalu u Japanu, Španija je u polufinalu teškom mukom savladala Argentinu 75-74, i ušla u finale u kome je deklasirala Grčku (70-47). “Revanš” je bio zakazan za 15. septembar 2019. u Pekingu, ali u finalu. Publika u punoj dvorani bila je na strani Argentina, valjda je smatrala da je slabiji rival, ali to je tek trebalo da se dokaže. I dokazalo se…
Španija je odlično počela (7-0, 12-2) ali su se Argentinci vratili već do kraja prve četvrtine (13-14, 8. minut). Reagovala je Španija, do kraja je dala 9 a primila samo jedan poen, tako da je na prvi odmor otišla sa prednošću od 9 koševa, 23-14. Luis Skola je ostao bez poena, promašio je sva tri šuta od kojih su dva bila za 3 poena.
Kada su u drugoj četvrtini Serhio Ljulj i Rudi Fernandez digli prednost na 17 poena (31-14) činilo se da neće biti očekivane neizvesnosti, ali je Laprovitola održao kakvu takvu nadu. Na poluvremenu prednost Španaca bila je (ne)dostižnih 12 poena, 31-43. I jedni i drugi slabo su šutirakli trojke, Argentinci 3/13, Španci 4/13. Razlika je bila u osvojenim, odnosno izgubljenim loptama, u oba elementa Španci su bili daleko bolji. Luis Skola je i dalje bio na ona 3 promašaja. Bez njegovih poena Argentina nije imala mnogo izgleda.
U nastavku… isto. Sigurna Španija, nervozni Argentinci, na semaforu 33-55 u 25.minutu. Imalo je još mnogo da se igra, ali tendencija meča govorila je da će titula u Madrid. Argentinci su promašivali, Španci pogađali, finale je postajalo nezanimljivo, bez draži koju donose izjednačene utakmice. Malobrojni Španci na tribinama počeli su da slave pesmom “E viva Espanja”
Dok su treneri u svlačionici davali instrukcije igračima, publici u dvorani obratio se Kobi Brajant. Na poklon je dobio dres sa brojem 24 sa svojim imenom – na kineskom. Potom je zastavu FIBA na teren uneo Jao Ming, predsednik Federacije Kine. Bila je namenjena predstavnicima Filipina, Indonezije i Japana koji će zajedno organizovati naredni Mundijal.
Španci su na odmor posle treće četvrtine otišli sa 66-47, titula je već bila u njihovim rukama. Zasluženo. Skariolo je iskoristio dužu klupu, dok se pravila razlika igralo je 9 igrača i svi su se upisali. Beiran, Kolom i Rabaseda gledali su osvajanje zlata sa klupe, ušli su 82 sekunde pre kraja, tek da se kaže da su igrali u finalu Mundijala.
Pobedio je, kako to u sportu obično biva, bolji tim – Španija.
* Ako nekoga zanima, nikada u istoriji mundijala sve tri medalje nisu otišle na isti kontinent. Više puta bilo je “2-1” za Evropu, jednom i za Ameriku, ali nikada “3-0”.
* Bronzanu medalju osvojila je Francuska, pobedila je Australiju 67-59 i ponovila treće mesto iz Španije 2014. Drugu bronzanu medalju osvojili su Batum, Furnije i Gober. Australija je vodila na poluvremenu (30-41) ali nije izdržala. Nando De Kolo je predvodio Francuze (19 poena), pratio ga je Furnije sa 16, dok je kod Australijanaca najefikasniji bio tandem Ingls (17) – Mils (15). Australijanci su loše šutirali trojke (4/17) i to je jedan od razloga poraza.
* Našem Bogdanu Bogdanoviću za “recku” je izmakla titula najboljeg strelca. Najbolji prosek ostvario je naturalizovani Amerikanac u dresu Južne Koreje Guna Ra (23,0) dok je Bogdan imao 22,9. Bogdan je dao mnogo više poena, ukupno 183 prema 115, imao je bolji procenat (55,6 prema 49,5), bolje je šutirao trojke i slobodna bacanja, ali matematika kaže da je Ra prvi zbog proseka.
* Nije retkost da prvi strelci mundijala budu iz košarkaški slabijih zemalja: 1959. je najbolji prosek imao Čensu Li sa Formoze, 1970. Čin Dong Pa iz Severne Koreje, 1974. Arturo Gerero iz Meksika, 1982. Roland Frejzer iz Paname….
* Ovo je završni izveštaj iz Pekinga, pravo iz dvorane žurim na aerodrom. Još nekih 14 sati leta, sa presedanjem u Dohi, i eto me u Beogradu. Bilo je naporno, ali i lepo. Prvi put sam bio u Kini. Na sportskom planu očekivali smo više od Srbije, ali nismo bili dovoljno dobri za bolje od 5. mesta. Ili su drugi bili bolji. Dođe mu isto. Onima koji su čitali izveštaje i priče iz Kine zahvaljujem na izdvojenom vremenu i izboru da Mundijal prate (i) preko našeg sajta.
Photo: FIBA
(Izvor: maxbetsport)