Početna NBAKošmagazin u Filadelfiji: Čizstejk u praznoj dvorani

Košmagazin u Filadelfiji: Čizstejk u praznoj dvorani

od Darko Dželetović
18 pregleda

Na kraju svoje istočne turneje “europskoj momčadi”, kako mi svoj tim opisa Mostarac Bojan Bogdanović, nije pošlo za rukom uspješno privesti kraju skoro pa dobijenu utakmicu u srijedu u Filadelfiji. Ovaj susret konferencijskih lidera pred samu Ol-star pauzu, i centarski duel Embida i Gobera jednostavno nisam mogao propustiti. Pogotovo jer je Embid u utakmicu ušao nabrijan zbog nedavne optužbe filadelfijskog novinara Kita Pompeja da je namjerno propustio prvi meč ove dvije ekipe u februaru izbjegavajući sraz sa defanzivnim savantom Goberom. U srijedu sam se i poslom zatekao u gradu bratske ljubavi, pa sam u sablasno praznom Vels Fargo Centru po treći put ove sezone, uz još par desetina prisutnih, uživo pogledao ovu utakmicu. Za desetak dana i 76ersi će imati pomoć određenog limitiranog broja navijača kod kuće, što bi im dugoročno moglo pomoći i puno više od vjetra u leđa koji su dobili od sudijske trojke pri kraju utakmice u srijedu.

Netsi su Siksersima konstantno za samim petama, i najvjerovatnije u Bruklin dovode slobodnog agenta Blejka Grifina. On bi im mogao biti od pomoći, ako ništa zbog višegodišnjeg plej-of iskustva, a takvih im trenutno nedostaje na klupi. Iako je Grifin blijeda slika samog sebe od prije nekoliko godina, šutira tek oko 35% iz igre i uopšte više ne zakucava, ipak još uvijek ima određeni kredibilitet kod sudija. Ovo mu je šansa da se konačno pri kraju karijere bori i za titulu sa svojim dugogodišnjim saigračem Diandre Džordanom, s kojim se u dušu zna. Velika trojka Netsa, uz vrlo vjerovatan ‘load management’, mogla bi kao i do sada biti nekompletna u dobrom dijelu preostalih 35 utakmica, a sezonu će završiti najvjerovatnije bez prave podrške s tribina iako u Barklejs arenu trenutno puštaju po 300 ljudi. Embid i kompanija će, ako ništa zbog dokazane strasti nekoliko hiljada svojih navijača koje željno iščekuju na svakoj od preostalih 17 utakmica kod kuće nakon Ol-star brejka, imati kakvu-takvu prednost u trci za prvog na Istoku u poređenju s Netsima – koji bi igrali u sterilnoj atmosferi sve da im je dvorana i puna.

Ovakav zaključak u korist Siksersa donosim sudeći po atmosferi u MSG-u u nekoliko posljednjih utakmica Niksa nakon povratka po dvije hiljade najzagriženijih (i spremnih da papreno plate skupe ulaznice) navijača koji su se svojoj pasiji vratili odlukom guvernera savezne države Njujork Kuoma da omogući popunu do 10% kapaciteta ove dvorane. U Gardenu je trenutno, subjektivno govoreći, naprosto pravo uživanje gledati NBA utakmicu jer su prolazeći kroz proverbijalni filter COVID-straha na tribinama trenutno prisutni samo najvatreniji navijači i generalno pravi pravcati ljubitelji košarke. Na sve četiri utakmice od 23. februara, otkad su se oni najhrabriji i oni vakcinisani vratili u Garden, posljednjih par minuta utakmica navijači su dočekali na nogama, pa su i vidno motivisaniji igrači Niksa izvojevali pobjede u tri posljednja meča – ponajviše zbog ovakve podrške. Uz odbrambene šeme trenera Tibodoa sigurno je da je i ova pomoć s tribina jedan od bitnijih razloga što Niksi neočekivano imaju natpolovični učinak za vrijeme Ol-star pauze, po prvi put još od 2012/13, prije dolaska Fila Džeksona u Garden, i raspada sistema.

Šta to fali Embidu?

Nego da se vratim utakmici u Filadelfiji, gdje su u dvorani u srijedu počeli služiti i lokalni specijalitet čizstejk, i sve izgleda opuštenije nego u MSG-u ili Barklejsu. Zbog sumnjivih sudijskih odluka Stiv Starks, predsjednik Jute koji je sjedio uz parket desetak redova ispod mene, naprosto je poludio na samom kraju ove utakmice. Isfrustriran valjda i stalnim gestikulacijama i povicima Derila Morija koji je sve vrijeme meča “pjenio” pozicioniran odmah iza dvojice vlasnika Siksersa i njihove djece. Mada to nije radio u prethodne dvije utakmice koje sam ove godine gledao u Filadelfiji, Mori je sjedeći pored tihog Eltona Brenda konstantno tokom utakmice vršio pritisak na sudije s jedne strane, a treneri Rivers i Kasel s druge, što je na kraju i urodio plodom u korist Siksersa. Donovan Mičel se propisno ispromašivao pred kraj, i iako je postigao 33 poena za taj saldo su mu je trebala čak 34 šuta iz igre, a Embid je sa 40 poena i 19 skokova potpuno zasjenio najvećeg favorita za najboljeg defanzivca sezone Gobera. Siksersi nisu izgledali zastrašeni Goberom većim dijelom utakmice, pa je preko Gobera čak i Dvajt Hauard ubacio dosta poena, driblao oko njega bez straha i pogodio i jednu trojku preko ruke provocirajući Gobera odmah iza toga.

Ipak, jedna od stvari koju sam sebi potvrdio i ovaj put je nedostatak muda kod MVP kandidata Džoela Embida, koji je rovitom Tobajasu Herisu potpuno prepustio uzde ekipe u produžetku. Poznato je već da Bena Simonsa u napadu nema nigdje kad zagusti, i mada je Embid pogodio iznenađujući iznuđeni šut za tri u facu Bogdanovića nekoliko sekundi pred kraj regularnog dijela utakmice i izjednačio rezultat, iz aviona se vidi da se krije od lopte kad je najgušće. Da nije bilo preuzimanja u gore spomenutoj akciji, Tobajas Heris bi sasvim sigurno imao loptu u zadnjih 10 sekundi kao i obično, a ne Embid.

Ono što me posebno nervira je MVP ljestvica na oficijelnoj internet stranici NBA lige u kojoj je arbitrarno na čelo ispred Lebrona i Jokića prije dvije sedmice zasjeo Embid. Statistički gledano, Embid poentira bolje nego bilo koji centar od vremena Mozesa Melouna iz 1982, ali u ovakvoj NBA, u kojoj je nikad više pojedinaca sa 30 poena po utakmici, a svira se svaki kontakt, to i nije neko čudo. Jokić i Embid se u zadnje vrijeme stalno izmjenjuju na prvom mjestu po PER indeksu, ali je upitno da li Embid sa tri asistencije po utakmici doprinosi svojoj ekipi kao LBJ ili Jokić, oko kojih se vrti kompletna igra njihovih timova i koji ne bježe od odgovornosti na samom kraju utakmica. Embidov pogodak preko Bojana nekoliko sekundi prije kraja regularnog dijela utakmice u srijedu je prava rijetkost, tek drugi takav uspješan sut u njegovoj karijeri prema podacima na internet stranici stathead.com, i ako ovakav bezmud Embid osvoji MVP nagradu na kraju sezone, bez obzira koliko dobar bude timski uspjeh Siksersa – to bi po mom skromnom mišljenju bila svojevrsna perverzija.

Demokratija u napadu

Juta ove godine ima tri Ol-star igrača naknadnim ubacivanjem Majka Konlija umjesto Bukera, koji je prethodno bio zamijenio Dejvisa, ali je jasno da je timski aspekt Kvina Snajdera u prvom planu bez obzira na povremeno individualno divljanje Donovana Mičela. Stil igre koji se bazira na šutu za tri poena čini se potpuno opravdanim zbog nesebične timske igre u napadu gdje i sebični Mičel ima preko pet asistencija po utakmici, a demokratija u napadu očituje se u nevjerovatno dobrom net-efektivnom timskom procentu šuta iz igre Jute u poređenju s konkurentima u ovoj sezoni. 

Juta igra i jednu od najboljih odbrana lige, po pobjedama preko 10 poena su za sada na nivou Seltiksa iz 2007/08, a dominiraju u defanzivnom skoku. Klub iz mormonske prijestolnice ima čak 4 igrača (Bojana, Konlija, Inglsa i O’Nila) sa velikom minutažom u rotaciji koji šutiraju preko 40% za 3 poena, a ni Nieng, kao ni istinski “volume-šuteri” Mičel i Klarkson, ne zaostaju mnogo za četvoricom najprecizijih, jer imaju blizu 40% uspjeha iza linije 7.24m. Na parketu sve dobro izgleda, i jedino je pitanje koliko autoriteta ima sam trener Snajder kod sudija, jer se u Juti kunu da su najzakinutijiji tim lige, i to već godinama.

Da je na Snajderovom mjestu neki trener kao pokojni Džeri Sloun, koji se nije libio suprotstaviti sudijama i biti izbačen nakon druge tehničke, Juta bi i u proteklim godinama, a i u ovoj sezoni, imala i sudijski kriterij koji bi im vjerovatno malo više išao u korist. Paprene kazne koje su zbog javnog negodovanja nakon utakmice tokom zoom konferencije za medije, kritikujući sudijske odluke, zaradili Mičel i Gober, morale bi da im se počnu isplaćivati u budućnosti. Pitanje je da li će i to biti dovoljno u potencijalnim duelima sa Lebronom i Dejvisom? U plej-ofu samo super-zvijezde imaju kredibilitet kod NBA sudija a Juta ima tek zvijezdice, i to je velika razlika. Takva mentalna klasifikacija pojedinaca u ekipi Džeza vrijedi ne samo kod sudija nego i kod njihovih NBA kolega, pa nije čudno da su u izboru Lebrona i Duranta, kao kapitena dvije Ol-star ekipe, Mičel i Gober izabrani kao dva posljednja igrača, čak i iza Bukera i Sabonisa koji su na Ol-star utakmicu ovog vikenda ušli na mala vrata. 

Ustaljene stvari se sporo mijenjaju pa su muke malog NBA marketa prisutne i u vremenu pandemije. Ni Stokton i Meloun nisu osvojili NBA titulu mada su par puta bili blizu nje, pa ne treba gajiti nadu da će se tituli približiti Mičel i Gober, barem ne u skoroj budućnosti. Volio bih da budem demantovan u plej-ofu, ali ovaj tim iz Solt Lejk Sitija u seriji od 7 utakmica u srazu protiv prvog tima iz Los Anđelesa na koji nalete najvjerovatnije nema neke prevelike šanse.

Photo: privatna arhiva, twitter

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar