Marko Ivanović, sa 21 godinom provedenom u Borcu – 11 kao igrač i deset kao direktor kluba, spada u ljude s najdužim stažom u ovom klubu. Tri decenije proveo je na parketu kao aktivni sportista, a odavno ima svoje mesto u različitim košarkaškim forumima.
Rođen je u Guči 24. jula 1962. Osnovnu školu završio je u rodnom mestu, a srednju elektrotehničku školu u Čačku. Košarku je počeo da trenira 1973. godine u KK Dragačevo u Guči.
Njegova igračka karijera bila je prilično duga. Retko ko se može pohvaliti da je toliko godina proveo na parketu u dresu i patikama. Igračku karijeru završio je 2003. u Bugarskoj. Za trideset godina aktivnog igranja promenio je dosta klubova. Počeo je u Dragačevu, pa prešao u Borac, a onda slede beogradski Partizan, skopski Rabotnički, Apolon iz grčke Patre, podgorička Budućnost, beogradska Beobanka, vršački Hemofarm, Primorka iz Bara i Levski iz Sofije. Ukupno deset klubova. Impresivan broj!
U Borac je došao 1978. i ostao do 1989. U Partizanu je proveo dve sezone, od 1989. do 1991, u Rabotničkom četiri (1991/92. i od 1993. do 1996), u Apolonu jednu (1992/93), u Podgorici dve (1996–98), u Beobanci jednu (1998/99), u Hemofarmu dve (1999–2001) i u Primorki (2001/02) i Levskom (2002/03) po jednu.

Kao dve godine mlađi, bio je član juniorske ekipe Borca koju je kao kapiten predvodio Željko Obradović. Na prvenstvu održanom u Čačku 1979. osvojili su zlatnu medalju i prvi i jedini put u istoriji ovoga kluba postali juniorski prvaci Jugoslavije. Dve godine kasnije (1981) na juniorskom prvenstvu Jugoslavije održanom u Splitu uzeli su bronzanu medalju.
Markova statistika je impozantna: u Prvoj ligi SFR Jugoslavije i SR Jugoslavije odigrao je 18 sezona. Nastupio je na 391 ligaškoj utakmici i postigao 5.698 koševa. Pored toga, igrao je 50 utakmica u plej-ofu i zabeležio 462 poena. Ukupno je u elitnom takmičenju naše zemlje odigrao 441 utakmicu i postigao 6.160 koševa, što u proseku iznosi 14 poena po utakmici. Naravno, u ovu statistiku nisu uračunati njegovi nastupi u prvenstvima Makedonije, Grčke i Bugarske.
Sa Rabotničkim je osvojio četiri šampionata Makedonije (1992, 1994, 1995. i 1996) i dva nacionalna kupa te zemlje (1993. i 1994). Kada je igrao u ekipi Budućnosti, osvojili su Kup Jugoslavije 1998. U Hemofarmu je igrao u finalu pretposlednjeg međunarodnog Kupa Radivoja Koraća (2001).
Bio je i član košarkaške reprezentacije „velike“ Jugoslavije. Igrao je za kadetsku, juniorsku i seniorsku reprezentaciju Jugoslavije. Sa kadetskom selekcijom igrao je na Prvenstvu Evrope u Damasku, u Siriji 1979. godine, gde su osvojili šampionsku titulu pobedivši na svih sedam utakmica. Statistika kaže da je sa 70 koševa bio treći strelac ekipe. Bilo je to naše drugo zlato u kadetskoj konkurenciji u istoriji jugoslovenske košarke. Samo je Kićanova i Mirzina generacija pre njih ponela šampionski pehar.
U juniorskoj reprezentaciji odigrao je sedam utakmica i postigao 57 koševa. Igrali su na juniorskom Prvenstvu Evrope u Celju 1980. Izgubili su samo jednu utakmicu, i to finalnu protiv SSSR-a sa 81:83. Ako je za utehu, Jugosloveni su ih pobedili u grupnoj fazi sa 116:110. Na oba pomenuta šampionata selektor je bio Valjevac Luka Stančić.
U seniorskoj konkurenciji Marko Ivanović je igrao za A i B reprezentaciju. Za B tim odigrao je 13 utakmica i postigao 92 poena. U A selekciji nastupao je na 21 utakmici (ostvareno je 16 pobeda) i postigao 127 koševa. U seniorsku reprezentaciju ušao je prilično rano, sa 21 godinom. Osim Univerzijade i nekih kvalifikacionih utakmica, uglavnom su to bili prijateljski susreti. Na Univerzijadi u Edmontonu (Kanada) 1983. osvojio je srebrnu medalju. Iste godine još jednu srebrnu medalju sa reprezentacijom osvojio je na turniru svetskih prvaka održanom u Sao Paulu u Brazilu.

Druženje s košarkom nastavio je kao sportski radnik. Bio je direktor KK Hemofarm od 2003. do 2012, brinući i o muškoj i ženskoj selekciji. U to vreme ostvarili su uspehe kakve Vršac nikada ranije nije postigao. Devojke su bile višestruke prvakinje države, dok je muška ekipa osvojila ABA ligu 2005, a tri godine kasnije bila vicešampion tog takmičenja. Ivanović je 2009. proglašen za MVP menadžera ABA lige. Posle privatizacije fabrike koja je sponzorisala taj klub, vratio se u Čačak. Od 2012. postao je direktor KK Borac. Bio je član Upravnog odbora Košarkaškog saveza Vojvodine, a sada je član Upravnog odbora Košarkaškog saveza Srbije. Dva puta je proglašen za najuspešnijeg sportskog radnika Čačka:
– Mislim da smo uspeli da naš klub pozicioniramo kao stabilnog ABA ligaša, gde mu je i mesto, s obzirom na tradiciju dužu od tri četvrtine veka – kaže Marko Ivanović.
Mladi sportisti na početku karijere imaju uzore, idole. Da li si ih ti imao?
– Moj sportski uzor bio je jedan od najboljih košarkaša Evrope svih vremena – Krešimir Ćosić.
S obzirom na bogatu igračku karijeru, da li si imao trenerskih ambicija?
– Ne, nikada nisam poželeo da postanem košarkaški trener.
Gde je teže: u reketu ili na funkciji direktora?
– Najlakše je igrati. U sadašnje vreme, kada je ekonomska kriza zahvatila sve pore društva, to se i te kako odražava i na sport, tako da se svi snalazimo i animiramo ljude koji pomažu klubove. Ima još ljudi koji mogu i žele da ulažu u sport, a to je budućnost ovog društva.

Photo: Privatni album, MN press