Bilo je to 15. novembra 2006. u četvrtom kolu Grupe B prve faze Evrolige, u meču koji je zvanični sajt najjačeg evropskog košarkaškog takmičenja najavio pod imenom „Povratak Dejana Bodiroge u Atinu“. Domaći Panatinaikos je bez većih problema savladao rimsku Lotomatiku sa 87:71. Ipak, iako je bio u pitanju evroligaški meč, rezultat je te večeri za sve gledaoce u atinskoj dvorani „OAKA“ bio u drugom planu. Njih preko 15.000 su ispunili halu samo da bi pozdravili legendu evropske košarke, ali i Panatinaikosa – Dejana Bodirogu. Za koga se već tada znalo da će mu ta sezona u dresu Lotomatike, biti poslednja godina aktivnog bavljenja košarkom.
Dejan je dočekan, reklo bi se poput košarkaškog cara, kako i dolikuje jednoj takvoj košarkaškoj veličini i sportisti koji je za četiri provedene godine u Atini predvodio Panatinaikos do brojnih trofeja. Čim je kročio na teren dobio je ovacije, skandiralo se njegovo ime iz gotovo svih grla sa tribina, bilo je i transparenata, a pre početka meča nije izostao ni prigodan poklon od domaćina. Da bi kasnije na velikom video bimu bio prikazan i kratak film u Dejanovu čast, koji je podsetio sve u dvorani koliko je radosti „Bodi Bond“ doneo u „zeleni“ deo Atine.
Bodiroga je vrlo emotivno proživljavao sve te trenutke, ali ipak nije dozvolio da to utiče na njegovu igru na terenu. Sjajnom partijom i sa 17 postignutih poena, može se reći da je bio najbolji košarkaš na meču. Nažalost po njega, to nije bilo dovoljno Lotomatici, koja je rutinski poražena od domaćina. Konačnih 87:71 za Panatinaikos postavio je trojkom sa zvukom sirene Dimitris Dijamantidis, a poslednje oglašavanje sirene na susretu bilo je znak da gledaoci ustanu sa svojih mesta i da počne njihov vrlo emotivni oproštaj od Dejana Bodiroge.
Dok su domaći igrači predvođeni trenerom Željkom Obradovićem grlili Dejana i zahvaljivali mu se na svemu što je pružio Panatinaikosu, sa tribina nije prestajalo skandiranje njegovog imena. I dok su igrači i stručni štabovi polako odlazili put svlačionice, Dejan je još uvek stajao na centru terena, okružen novinarima i pojedinim navijačima, otpozdravljajući i zahvaljivajući se publici na oproštaju kakav je svakako zaslužio.
Posle višeminutnih ovacija i vrlo emotivnih trenutaka, Bodiroga se praćen aplauzima sa tribina kao igrač poslednji put uputio u tunel hale „OAKA“ i tako na najlepši način i uz sliku koja je obišla Evropu oprostio se od navijača „Zelenih“.
„Želim da zahvalim navijačima Panatinaikosa zbog njihove neverovatne dobrodošlice, kao i upravi tima. Ovde se osećam kao kod kuće. Panatinaikos i njegove pristalice su u mom srcu i priznajem da sam i da ću zauvek biti fan Panatinaikosa. Nadam se da će i moj dvogodišnji sin, koji me je noćas gledao sa tribina, takođe u budućnosti biti navijač Panatinaikosa. Film koji sam gledao na video bimu u dvorani učinio me jako emotivnim, ali zapravo nisam morao da gledam sve te trenutke, jer ih se i dalje odlično sećam” – rekao je posle meča Bodiroga.
“Navijači su prepoznali veliki doprinos Bodiroge uspesima Panatinaikosa i dokazali da i dalje vole košarkaša, ali i čoveka koji se zove Dejan Bodiroga.” – izjavio je posle meča tadašnji trener Panatinaikosa Željko Obradović. “Ovo je bila specijalna utakmica, zbog povratka Dejana u Atinu i igranja protiv nas. Navijači su još jednom pokazali koliko ga vole i da će ga uvek pamtiti kao sjajnog lidera koji je predvodio klub do velikih uspeha” – rekao je posle susreta Kostas Carcaris, jedan od najboljih igrača Panatinaikosa u to vreme.
Koliko u Panatinaikosu cene Dejana Bodirogu pokazali su u više navrata i kada su ga navijači i uprava birali u raznim izborima među najbolje igrače “Zelenih” u istoriji, ali čini se da više od bilo kog takvog priznanja koliki je trag Bodiroga ostavio u Atini najbolje se videlo na njegovom posljednjem meču u hali “OAKA”, i u načinu na koji je dočekan i ispraćen sa ovog susreta.
(Izvor: sportskasecanja.com)
Photo: Twitter