Sa životne scene otišao je još jedan nekadašnji as, Mileta Lisica. Popularni Lija je je ostavio neizbrisiv trag u našoj košarci, posebno u Crvenoj zvezdi.
Ovo je priča o košarkašu koji je prošao trnovit put da bi stekao ime u sportu. Rođen je 12. juna 1966. godine u Priboju. Radeći u dve smene u fabrici FAP u rodnom Priboju nije ni slutio da će jednoga dana postati košarkaš, i to jedan od igrača koji će doneti Zvezdi titulu. Košarkom je počeo da se bavi iz hobija u ekipi Poliester, koja je u jednom trenutku iz Druge srpske lige prešla u viši rang, u Prvu B ligu. U to vreme je Lisica imao puno problema da uskladi posao u fabrici i treninge, ali je uz blagonaklonost rukovodilaca uspevao sve to da obavi na zadovoljstvo šefova na poslu, kao i trenera u klubu. Prvi trener bio mu je Aco Dolaš, kod koga je Mileta Lisica načinio prve košarkaške korake.
Dobre partije u Poliesteru preporučile su ga većim timovima. Na poziv Borislava Džakovića prelazi u tuzlansku Slobodu gde nastavlja sa odličnim partijama, ali zbog početka rata u Bosni ostaje samo jednu godinu. Te sezone, dok je nastupao za Slobodu, bio je treći najbolji skakač lige. Njegove partije privukle su pažnju mnogih klubova, ali četvorogodišnjim ugovorom bio je vezan za Slobodu. Zvao ga je direktor Zvezde Dragan Kapičić, a na preporuku Duška Vujoševića, koji je u to vreme bio trener Zvezde, ali zbog pomenutog ugovora nije mogao da napusti Slobodu.
Kada se zaratilo u Bosni, Mileta se vratio kući u Priboj. Tada ga je Kapičić ponovo pozvao. Dogovor je pao, Lisica prelazi u Zvezdu. Na pitanje Kapičića šta traži da dodje u beogradski klub, Lisica je odgovorio: „Ništa… Šta da tražim, srce mi je puno!“
Takav je bio Lija, kako su ga od milošte zvali Zvezdini navijači. Nažalost, na samom početku sezone 1992/93 zadesio ga je neviđeni peh, stradali su mu prednji ukršteni ligamenti, ali se za svega tri meseca vratio i počeo sa treninzima i spremao za potpuni povratak na parket.
Te sezone odigrao je ukupno 14 o utakmica i postigao 22 poena. Oporavljen i potpuno zdrav mogao je da pruži mnogo više u sledećoj sezoni, 1993/94, kada sa Zvezdom osvaja drugu titulu zaredom. Biva proglašen za najkorisnijeg igrača prvenstva, na 47 utakmica postigao je 646 poena.
Igrao je na poziciji krilnog centra, bio je „četvorka“ sa skokom „petice“. Iz Zvezde odlazi u Borovicu iz Rume, kod trenera Željka Lukajića. Tamo je, zajedno sa Sretenovićem, Stojkovićem, Lukovićem i Dragutinovićem, bio najprijatnije iznenadjenje prvenstva. Regularni deo sezone su završili na drugom mestu, da bi u plej-ofu došli do finala u kome su bili poraženi od Partizana.
Nakon godinu dana, u sezoni 1995/96, Lisica se vratio u Zvezdu, ali ta sezona u crveno-belom je bila vrlo turbulentna zbog stalnih povreda i odlazaka nekoliko igrača. Zvezda je pred kraj sezone poslednje utakmice regularnog dela takmičenja završavala sa po jednim ili dva igrača manje na terenu.
Za Crvenu zvezdu je odigrao 103 utakmice i postigao 1.345 poena. I osvojio dva prvenstva države, 1993. i 1994. godine.
Photo: Privatni album