“Armija” nije odbranila titulu. Ekipa čije bi vitrine sigurno krasilo barem još nekoliko evroligaških trofeja da se pobjednik odlučuje u plejof formatu, opet je poklekla u eliminacionoj kup utakmici, nije se izborila s pritiskom u meču u kom čitava sezona stane u 40 minuta. Ali obzirom da nema uzaludnijeg posla od nagađanja u kondicionalu, samo ćemo konstatovati činjenice – u svom četrnaestom jurišu na evropsku krunu u posljednjih 15 godina, CSKA je jedanaesti put ostao kratkih rukava. U osam navrata “crveno-plavi” su poraženi u polufinalu, tri puta – u borbi za trofej. Četvrti put zaredom Moskovljane je u isto toliko susreta na završnom turniru zaustavio Olimpijakos, tim koji stoji loše (12-21) u međusobnim okršajima s ruskim divom, ali nikad ne zakaže kad je najvažnije. Čak i onih godina kad su osvajali Evroligu, momci iz Pireja nisu bili favoriti, ali za to mnogo ne mare – briljiraju u ulozi opasnog rivala koji vreba iz prikrajka i može da pomrsi račune bilo kome.
Neposredno po završetku meča mnoge pristalice “armejaca” su u afektu uprle prstom u Miloša Teodosića kao glavnog krivca za poraz zbog, ishitrenog šuta za tri poena koji nije završio u košu. Plejmejker CSKA je odapeo trojku na 10,1 sekundi do kraja i taktički jeste pogriješio – branilac titule je u tom trenutku mogao da gradi napad do isteka vremena, a sigurna dvojka (barem i s linije slobodnih bacanja) je donosila izjednačenje i, najvjerovatnije, produžetak, ukoliko bi CSKA Grcima za odgovor ostavio “mrvice” na semaforu. Teo je donio drugačiju odluku, a procenat šuta iza linije 6,75 m te večeri (odličnih 57% do kobnog promašaja) mu je davao pokriće da vjeruje u svoju desnicu. Ostalo znate – lopta nije ušla. Jedan neprecizan šut, međutim, sigurno nije razlog da se razapinje igrač koji je te večeri, mada nedovoljno oporavljen nakon povrede, uporno vukao šampiona ka finalu. Istovremeno, taj promašaj ne abolira od odgovornosti ostatak ekipe na čelu sa šefom struke Dimitrisom Itudisom koji i ovaj put u završnici nije imao rješenje za zagonetku zvanu Vasilis Spanulis.
“Izgleda da nam je nedostajalo strasti. Znate onaj osjećaj kad se oči sjaje i svim srcem težiš ka pobjedi? Nismo ga imali. Čekali smo kad će doći, ali ga izgleda nismo dočekali. To ne znači da nismo bili motivisani. Htjeli smo da dobijemo ovu utakmicu, prođemo u finale i odbranimo šampionsku titulu. Ali Olimpijakos je igrao s više strasti i to im je dosta pomoglo”, prenosi komentar Vitalija Fridzona dnevnik Sovjetski sport.
Nikita Kurbanov je dodao da je trojka Spanulisa za vođstvo Grka u završnici (74-73, 1:53 do kraja) bila jako važna, ali ne i odlučujuća, jer je CSKA još prije toga počeo da gubi inicijativu. Viktor Hrjapa je razloge poraza našao u slaboj odbrani u posljednjoj četvrtini i izgubljenom skoku.
Bez obzira na dvocifrenu prednost i maksimalnih +13, CSKA se većim dijelom utakmice mučio da sačuva razliku, a kad su Pirejci osjetili “miris krvi” u završnici, bilo je praktično nemoguće zaustaviti ih. Statistički paradoks ovog polufinala je pobjeda tima koji je iz igre pogodio mizernih 36,8% šuteva! Ali kao što reče Fridzon, Grci su svoje silne promašaje (uglavnom, za dva poena) nadoknadili srcem, strašću i borbom. U ostalim kolonama su neki sasvim drugi brojevi – 8 skokova viška (43-35) i maltene nevjerovatnih 19 lopti osvojenih pod protivničkim košem! Uz 14 trojki kojima su zasuli rivala, to je bilo dovoljno da se održava priključak i sačeka neizostavnih pet minuta čarobnjaštva u izvedbi Spanulisa. Dok je protivnik “grizao” parket i uporno odbijao da istakne bijelu zastavu nakon još jednog nokdauna, “armejci” su teško dolazili do poena i bukvalno se mučili u organizaciji igre. Najporažavajući statistički podatak za Itudisa je sigurno svega 7 (!) asistencija njegovog tima u čijim redovima “šefuje” najbolji dodavač Evrolige koji je u toku sezone ovu timsku “normu” s lakoćom iznosio sam, a nerijetko bilježio i dvocifren broj dodavanja. Prekjuče u dvorani Sinan Erdem Teo je upisao samo jednu asistenciju uz tri izgubljene lopte. Takva napadačka matrica mogla je donijeti uspjeh samo u slučaju nadahnutih individualnih kreacija i visokog procenta šuta, ali kao i rival, CSKA je uz velike napore pogađao iz igre (40,7%).
Naravno, sve je moglo da se završi i drugačije da u samom finišu opet nije preuzeo odgovornost grčki „šef katedre“ s brojem 7 na leđima. Tri slalomaška prodora kroz šumu crvenih dresova krunisana efektnim polaganjima, trojka koja je „zapalila“ istanbulsku dvoranu i suptilno lobovanje ruske odbrane upotpunjeno spektakularnim zakucavanjem Kema Birča – još jednom simultankom u prelomnim trenucima Spanulis je po ko zna koji put dokazao zbog čega je Crunch Time King, čovjek koji uživa u nezivjesnim završnicama i najčešće ih rješava u korist svoje ekipe.
Kad je Vasilis nakon pet promašenih trojki napokon pogodio za 74-73, televizijska kamera je krupnim planom prikazala jedan dio sektora navijača “crveno-bijelih”. U sveopštem delirijumu oduševljenja pristalica grčkog tima jedna djevojka se nije uklapala u “dekor” – uz blag osmijeh posmatrala je ekran svog mobilnog telefona, kao da ne mari za ono što se događa na parketu. “Ova djevojka definitivno piše muškarcu svojih snova… Kako može da zuri u telefon dok se tu, nekoliko metara ispred nje, dešava prava magija, ne razumijem?!” čudio se ruski komentator.
“Vasilis je takav kakav je. To mu je u krvi – da izađe na teren i odluči sve u završnici. Daje sve od sebe i u takvim trenucima ga je maltene nemoguće zaustaviti. Čuvali smo ga veći dio meča, ali u odlučujućem trenutku to nam nije pošlo za rukom. To nije magija, ni čarolija, ni sreća. To je jednostavno njegovo pravo lice”, prokomentarisao je simultanku lidera Pirejaca Aron Džekson.
Magija ili nešto drugo, to sada nije ni važno. Ratnici su pobijedili majstore, strast, temperament i želja bili su jači od suvog znanja. CSKA je na pragu “perestrojke” (Teodosić u NBA, Dejvid Blat umjesto Itudisa samo su najglasnije „bombe“ u najavi), ali mnoge pristalice “Armije” danas bi dobro platile za odgovor na jedno drugo pitanje: “Kad će konačno u penziju taj Spanulis?!”
Photo: Euroleague