Početna ISTORIJANajluđi draft ikada – onaj 1984.

Najluđi draft ikada – onaj 1984.

od Toni Horvat
29 pregleda

U rubrici Retrosportiva na portalu index.hr vraćamo se u prošlost a danas smo zajedno sa novinarom Tonijem Horvatom u Njujorku u leto 1984. godine, na dan kada je Majkl Džordan postao deo NBA sveta. Ali njegova generacija iznedrila je još mnogo velikana i ludih priča.

***

Dokle god traje karijera Lebrona Džejmsa neće biti moguće dobiti konačne argumente u raspravama o tome da li je uspeo da nadmaši Majkla Džordana kao najveći košarkaš svih vremena. Isto vredi i za raspravu čija je generacija najbolja u istoriji. Te 2003. iza Džejmsa (i Darka Miličića) izabrana su još tri aktuelna ili buduća člana Kuće slavnih – Karmelo Entoni, Kris Boš i Dvejn Vejd.

Ali za sada je konsenzus da je draft 1984, na kome je Džordan izabran kao treći, najjači ikad. Tog 19. juna u Njujorku su deo NBA porodice postala čak petorica budućih članova Kuće slavnih, iako jedan od njih nikada nije zaigrao u NBA. U NBA ligu stigli su i nekolicina igrača koji će ostvariti retke, čudesne poduhvate, jedan budući legendarni trener i tri tragične figure na različitim nivoima.

Jedna od njih je drugoizabrani Sem Bouvi. Odluku Hjuston Roketsa da kao prvi pik odabere Hakima Olajdžuvona niko nije osporavao, ali njegov kolega na centarskoj poziciji zauvek je obeležen i ismejavan kao “onaj koji je izabran pre Džordana”.

A da je jedan novčić pao na drugu stranu, istorija bi sigurno bila znatno drugačija.

Te su godine na draftu birala 23 kluba, a Klivlend je dobio jedan dodatni pik prve runde kao kompenzaciju novom vlasniku Kavalirsa za prava na izbore koje je njegov prethodnik Ted Stepajn trejdovao, što je i danas poznato kao Stepajnovo pravilo. Umesto današnje dve, biralo se u čak 10 rundi. Umesto današnjih 60, draftovano je 228 igrača! 

U takvoj poplavi novopridošlica, koja je u to doba bila normalna, velika većina nikada ne bi zaigrala u NBA ligi, pa su klubovi znali iz štosa da biraju i ljude iz drugih sportova. Tako su Bulsi u poslednjem krugu kao 208. izabrali sprintera Karla Luisa, koji će mesec dana kasnije dominirati na Olimpijskim igrama u Los Anđelesu i završiti karijeru sa devet olimpijskih i osam svetskih zlata.

Tada nije bilo lutrije, nego se prvi pik određivao bacanjem novčića između dve najlošije ekipe iz prethodne sezone. A to su bili Hjuston Roketsi i Indijana Pejsersi, ali Indijana je tri godine ranije trejdovala svoj pik u Portland, koji je iznenada dobio veliku priliku. Godinu dana ranije Blejzersi su odabrali Klajda Drekslera, ludo talentovanog beka sa Univerziteta Hjuston, i želeli su da ga upare sa centrom, po mogućnosti bivšim saigračem iz Kugarsa.

Dreksler i Olajdžuvon su 1983. zajedno došli do finala NCAA turnira, ali su u tesnoj i kontraverznoj završnici izgubili od Nort Kerolajn Stejta 54:52. Ipak, nigerijski centar proglašen je za najboljeg igrača turnira i bio je očiti favorit za prvi izbor na draftu. Majkl Džordan nije bio ništa manja zvezda, ali u tadašnjoj košarci centri su bili sve. Za Olajdžuvona je bilo jasno da će dominirati, ali niko nije mogao predvideti do kakvih će visina Džordana odvesti njegov bolesno kompetitivni pristup životu.

Hakim Olajdžuvon i Dejvid Štern

Da je novčić pao drugačije, Olajdžuvon bi završio u Portlandu, a Džordan u Hjustonu

Ali, novčić je presudio da prvi izbor dobiju Roketsi i oni su zadržali Olajdžuvona u gradu u kome je tri godine igrao na univerzitetu. Lako je danas biti pametan, ali tada im se ništa nije moglo prigovoriti. Olajdžuvon je postao jedan od najboljih centara i košarkaša uopšte u istoriji, a na kraju krajeva, upravo on i Roketsi isplivali su u one dve sezone dok se Džordan igrao bejzbol i osvojili su titule 1994. i 1995.

Da su Blejzersi dobili igru novčića, Olajdžuvon bi završio u Portlandu, Džordan bi umesto Bulsa do planetarne slave vodio Roketse, a ko zna ko bi završio u Bulsima kao treći izbor… Ali, Blejzersima ni to nije promenilo viziju s Drekslerom kao zvezdom na spoljnim pozicijama, kojem za saigrača trebaju dovesti pravog centra. 

“Kao drugi pik NBA drafta 1984. Portland Trejl Blejzersi biraju… Sema Bouvija sa Univerziteta Kentaki”, izgovorio je čelnik lige Dejvid Štern na pozornici sale Felt Forum unutar Madison Skver Gardena, i izazvao vrlo podeljene reakcije.

Bouvi je imao 221 cm i realno je bio drugi najtalentovaniji centar generacije, ali iza sebe je već imao zastrašujuću povredu. U završnici druge sezone na Kentakiju gadno je pao i slomio levu nogu. Posle sezone otkrivena mu je stres-fraktura zbog koje je propustio pune dve godine. Vratio se za sezonu 1983/84, svoju petu na univerzitetu, pre nego što će izaći na draft. Činilo se da je povreda iza njega, ali nije bila.

Sem Bouvi

“Još se sećam kako su me doktori Blejzersa na pregledu medicinskim čekićem udarali po toj nozi, a ja sam im govorio da ne osećam ništa, iako me duboko iznutra bolelo. Ako sam lagao i ako sam napravio nešto loše, samo sam učinio ono što bi učinio i svako drugi ko ima voljene o kojima se treba brinuti”, priznao je Bouvi mnogo posle završetka karijere.

Bez obzira kako mu se karijera razvijala, bio je osuđen na to da će zauvek ostati zapamćen kao “bust”, promašaj, čovek koji je izabran pre Majkla Džordana. Čak i da je imao normalnu karijeru. A nije.

Posle solidne prve sezone, u kojoj je postizao 10 poena i impresivnih 2,7 blokada, sredinom druge je ponovo pao i opet slomio levu nogu. Vratio se na početku treće sezone, ali je u petoj utakmici pao i ovaj put slomio desnu nogu. Prva operacija nije uspela, a zbog druge je propustio ostatak sezone. 

Novi povratak bio je predviđen za početak sezone 1987/88, ali na zagrevanju pre prve predsezonske utakmice osetio je bol, a pregled je pokazao da i dalje postoji fraktura na desnoj tibiji. Još godina i po mirovanja. Vratio se za poslednjih 20 utakmica sezone 88/89 pre nego što će ga Blejzersi, posle toliko razočaranja i samo 63 odigrane utakmice od mogućih 328 u četiri sezone, trejdovati u Nju Džersi Netse.

U Portlandu se promašio s Draženom Petrovićem, koji se baš tog leta priključio Blejzersima, ali nepune dve godine kasnije zaigraće s njim u Netsima, u kojima je Bouvi četiri godine bio vrlo solidan startni centar. Karijera mu je potrajala ukupno 11 sezona, a završio ju je u LA Lejkersima.

U bilo kojim drugim okolnostima pamtio bi se kao solidan centar čiju su karijeru obeležile povrede. Ali, budući da je izabran pre Džordana, čak ga je i ESPN proglasio najvećim “bustom” svih vremena pa se na njegovu košarkašku karijeru u pravilu gleda s podsmehom. Iako je to zapravo krivica čelnika Blejzersa, njemu svakako zasluge idu zato što je njihovim lekarima sakrio bolove.

Džordan je, dakle, pao na treće mesto na draftu, a sve ostalo je dobro dokumentovana istorija na koju ne treba posebno podsećati. Sa šest titula prvaka, dva “three-peat-a” i brojnim titulama najboljeg strelca i MVP malo će ljudi osporiti da je i danas najveći svih vremena.

Ali, s njim ne staje priča o legendarnom draftu 1984. Dalas Meveriksi kao četvrtog su odabrali Sema Perkinsa, Džordanovog saigrača sa Severne Karoline, jednog od prvih centara poznatih po spoljnom šutu. Karijera mu se protegla na 17 sezona, igrao je finala s LA Lejkersima, Sijetlom i Indijanom, ali u prva dva navrata do titule mu se isprečio upravo Džordan, a u trećem Kobi Brajant i Šakil O’Nil.

Sem Perkins

A onda je usledila još jedna legenda. Filadelfija 76 kao petog su izabrali Čarlsa Barklija, jednog od najomiljenijih košarkaša svih vremena, Džordanovog prijatelja, rivala i žrtvu u finalu 1993. s Finiksom. Harizmatična pričalica, a danas obožavani voditelj kultne emisije Inside the NBA, samo je najslavnija od brojnih zvezda koje nisu uspele do prstena preko Džordana.

Prvu urnebesnu stvar u karijeri Barkli je napravio uoči drafta, jer je po svaku cenu želeo da izbegne da završi u Siksersima. Tada nije postojao ruki limit ugovora, nego bi novi igrači potpisivali za onoliko koliko bi im klub mogao ili želeo ponuditi. A Siksersi su samo godinu ranije bili prvaci, i već su u sastavu imali zvezde Džulijusa Ervinga, Mozesa Melouna i Morisa Čiksa. Zato Barkliju nisu mogli ponuditi više od 75.000 dolara po sezoni.

Barkli je već na koledžu imao višak kilograma i jedan od uslova koje su mu Siksersi postavili da ga izaberu bilo je da se sa 137 kg spusti ispod 130. Dva dana pre odlaska na draft došao je na samo 128 kg, ali tada ga je agent nazvao i rekao mu za situaciju s ugovorom.

“Pa nisam otišao s koledža za 75.000 dolara. Morao sam se pobrinuti da me Siksersi ne draftuju”, prisetio se svojevremeno Barkli. U sledeća dva dana toliko se prežderavao da je vratio 10 kila i u Filadelfiju je stigao sa 138.

Čarls Barkli

“Zahvaljivao sam bogu što me Siksersi neće izabrati, pa ste mi na snimku mogli videti lice kad je Dejvid Štern pročitao moje ime. Svi koji su izabrani prema pozornici su išli srećni, a ja uopšte nisam bio”, pričao je Barkli, ali na kraju je bio zadovoljan kako je ispalo jer je pod Melounovim mentorstvom naučio da mora da kontroliše težinu ako želi da postane velikan.

To nikada nije uspeo Melvin Tarpin, čovek koji je izabran iza njega, kao šesti. Još jedan centar s Kentakija celu karijeru se mučio s prekomernom težinom i u NBA ligi potrajao je samo pet sezona. Posprdno su ga zvali Dinner Bell Mel i Mealman i on se takođe smatra jednim od najvećih “bustova” u istoriji, iako ne u tolikoj meri kao Bouvi.

Mel Tarpin

Ali, za razliku od Bouvijevih užasa s povredama, Tarpinova je tragedija usledila tek posle NBA karijere. Poslednje godine života radio je kao telohranitelj, a 2010. je iz nepoznatih razloga izvršio samoubistvo.  

San Antonio Sparsi kao sedmog su izabrali Alvina Robertsona, koji će četiri puta zaigrati na Ol-Star utakmici, a 1986. biti proglašen najboljim odbrambenim igračem lige. Ipak, Robertson je ostao najpoznatiji kao jedan od samo četiri igrača u NBA istoriji – među njima je i Olajdžuvon – koji su ostvarili četvorostruki dabl, kada je iste te ’86. protiv Finiksa zebeležio 20 poena, 11 skokova, 11 asistencija i 10 ukradenih lopti.

Alvin Robertson

LA Clipersi su na osmom mjestu promašili s Lankasterom Gordonom, a Kingsi su kao devetog izabrali Otisa Torpa, koji će četiri godine kasnije preći u Hjuston, postati Ol-Star igrač i uz Olajdžuvona osvojiti titulu 1994. NBA karijera potrajala mu je 17 godina.

Otis Torp

Top 10 zaokružili su Siksersi svojim drugim izborom, ali Lion Vud mnogo je značajniju karijeru napravio u Evropi nego u NBA ligi. A čovek koji je usledio u NBA je proveo više nego iko drugi. Kevin Vilis, kojeg su kao 11. izabrali Atlanta Houksi, bio je Ol-Star 1992, prvak sa San Antonio Sparsima 2003. i igrao je sve do 2005. a onda se dve godine kasnije vratio i s pet utakmica za Dalas kao 44-godišnjak postao najstariji igrač u NBA istoriji.

Kevin Vilis

Bez brige, nećemo nabrajati svih 228 izabranih igrača, ali nismo još došli do jednog od najvažnijih. Kao šesnaesti pik Juta Džez izabrala je jednog od najvećih razigravača u istoriji, rekordera po broju asistencija i ukradenih lopti, ali i još jednog u nizu velikana kojima se na putu do titule isprečio onaj tip koji je te godine izabran kao treći.

Džon Stokton bio je 185 cm visoki krhki plejmejker sa Univerziteta Gonzaga, koji je jedva nalikovao na košarkaša pa su navijači njegov izbor glasno izviždali. A on je uz Karla Melouna postao mozak najubojitijeg tandema u istoriji košarke i punih 20 godina jurio san svakog NBA igrača. Juta je s njima dvaput izazvala Džordanove Bulse, oba puta s istim ishodom.

Džon Stokton

Stokton je četvrti član Kuće slavnih iz ove generacije drafta. Peti u NBA ligi nikada nije ni zaigrao. U šestoj rundi, kao 131. izbor, Netsi su se odlučili za 26-godišnjeg Brazilca Oskara Šmita, zvezdu italijanske Kazerte i jednog od najvećih strelaca u istoriji košarke. On se nikada nije odlučio na odlazak u NBA ligu, ali nije mu bilo loše ni izvan nje.

Profesionalno je igrao čak 29 godina i s 49.737 poena za klubove i brazilsku reprezentaciju smatra se rekorderom. Ako to i nije zvanični rekord, oni s najviše poena na Olimpijskim igrama i Svetskim prvenstvima svakako jesu.

Oskar Šmit

Od ostalih izabranih na draftu 1984. vredi izdvojiti i Rika Karlajla (70.), koji nije imao veliku igračku karijeru, ali je postao legendarni trener i prvak s Dirkom Novickim i Dalas Meveriksima 2011. godine.

Bilo je tu i igrača koji iz današnje perspektive izgledaju zabavno, poput Devina Duranta, koga je kao 25. izabrala Indijana 23 godine pre nego što će zvezdanu NBA karijeru započeti čovek vrlo sličnog imena i prezimena.

Nakon što se izređalo 227 imena, kao poslednjeg Boston Seltiksi izabrali su Dena Trenta, koji je s njima proveo deo sezone, ali nikada nije zaigrao. Posvetio se karijeri u finansijama, a poginuo je kao četrdesetogodišnjak u svojoj kancelariji u Svetskom trgovačkom centru prilikom terorističkog napada  11. septembra 2001.

Photo: Twitter

(Izvor: index.hr)

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar