Početna NBANBA: Đinobili kao staro vino

NBA: Đinobili kao staro vino

od Vladimir Stanković
26 pregleda

 

Šta zajedničko imaju Karim-Abdul Džabar, Robert Periš, Majkl Džordan i Manuel Đinobili? Osim što su ostavili neizbrisiv trag u NBA i svetskoj košarci, jedina su četvorica igrača  koji su sa 40 ili više godina bili sposobni da na dve uzastopne utakmice NBA vežu po 20 ili više poena. Đinobili se ovih dana pridružio legendarnoj trojci sa 21 poenom protiv Finiksa i 26 protiv Portlanda.

Levoruki Argentinac će 28. jula ove godine napuniti 41 godinu, ali još ne misli na košarkašku penziju. Ima ugovor na još godinu dana. Još uvek može da pruži mnogo toga, pre svega zahvaljujući svom rođaku i fiozioterapeutu Paulo  Makariju. Zajedno su 18 godina, iako ne u fizičkom smislu. Makari u Fuenlabradi pored Madrida ima svoj centar za fizioterapiju koji posećuju mnogi sportisti, ali Manu Đinobili u dalekom San Antoniju poštuje sve što mu je Makari priopisao: hrana bez glutena, bez belog brašna, bez paste…

Makari je uz Đinobilija od njegovih dana u Kinderu iz Bolonje. Kasnije su im se putevi razišli, ali na svakih 40-ak dana Makari je odlazio u SAD da radi sa Đinobilijem. Fizioterepaeut kaže da je njegov posao više sprečavanje povreda nego njihovo saniranje. Što bi se reklo kod nas, bolje sprečiti nego lečiti. Zanimljivo je da Makari ne koristi led, ni hladnu vodu. Posebnu pažnju Makari poklanja ishrani, umesto zabranjenih jela forsira ribu i sve što pomaže obnovi energije. Dodaje da trening i ishrana nisu dovoljni za dugovečnost sportiste ako privatni život nije u redu, isto kao i okruženje u timu. „U dobroj atmosferi u timu uvek je manje povreda“, tvrdi Makari.

Lista najstarijih igrača koji su igrali u NBA izgleda ovako:

Kevin Vilis (igrao do 2007) – 44 godine i 224 dana

Robert Periš (1997) – 43, 254

Dikembe Mutombo (2009) – 42, 300

Abdul Džabar (1989) – 42, 006

Bob Kuzi (1970) – 41,150

Herb Vilijams (1999) – 41,129

Džon Stokton (2003) – 41, 035

Čarls Džons (1998) – 41, 016

Vins Karter (2018) – 40, 346

Karl Meloun (2004) – 40, 325

Rik Mahorn (1999) – 40, 244

Džon Long (1997) – 40, 325

Grant Hil (2013) – 40, 210

Džejms Edvards (1996) – 40, 187

Manu Đinobili (2018) – 40, 168

Kurt Tomas (2013) – 40,165

Klif Robinson (2007) – 40,147

Džuvan Hauard (2013) – 40,133

Džejson Teri (2018) – 40,115

Čarls Oukli (2004) – 40,106

*U zagradi je godina igranja, druga cifra su godine i broj dana.

Manua Đinobilija prvi put sam video na Mundijalu u Atini 1998, onom na kome je Jugoslavija postala prvak sveta. Na putu do titule morali smo u četvrtfinalu da savladamo jednu veoma nezgodnu Argentinu. Čitavih 30-ak minuta bilo je „gusto“, na kraju smo pobedili 70-62, možda i zato što Manu Đinobili nije igrao taj meč. Ne sećam se više zašto, ali i bez njega Argentina je sa Nikolom, Skonokinijem, Obertom, Espilom, Volkovickim… bila krajnje neugodan rival. Đinobili je u to vreme bio član Ređo Kalabrije u koju je došao iz Estudijantesa Baia Blanka. Na draftu 1999. San Antonio ga je izabrao u drugom krugu, kao pik broj 57, ali pokazaće se da je to bio jedan od najboljih poslova kluba iz Teksasa. Pre nego što će otići u NBA, Đinobili je proveo dve godine u Kinderu iz Bolonje (2000-2002). Sećam se da sam radio sa njim intervju za sajt Evrolige. Tokom pet utakmica finala plejofa 2001. Kinder-Tau često smo pričali. Kinder je pobedio 3-2, a on je bio MVP. Kasnije sam ga pratio na Mundijalu u Indijanapolisu 2002. kada nas je samo čudo u finalu odvelo u produžetak, i kasnije do titule, pa na „Dajmond bolu“ u Beogradu 2004, zatim Olimpijskim igrama u Atini 2004. gde je sjajna argentinska generacija dotakla nebo osvajanjem zlatne medalje a on nam ubacio 27 poena – uključujući i koš za pobedu (83-82) Argentine skoro sa centra, sa sirenom… Na istom takmičenju Amerikancima je u polufinalu (89-81) dao 29 poena, u finalu protiv Italije (84-69) 16. Gledao sam ga i na Olimpijskim igrama u Lonodnu 2012. Na povratku iz Londona sreli smo se na aerodromu i „ubili“ vreme ćaskanjem…

Manu Đinobili spada u sam vrh južnoameričkih košarkaša. Argentinci i Brazilci sporiće se da li je bolji Manu ili Oskar Šmit, ali  nema potrebe da se porede. Obojica su veliki. Đinobili je za Argentince „košarkaški Maradona“, idol masa, predvodnik generacije koja je bila olimpijski šampion i svetski vicešampion. Đinobili je levak, „dvojka“, ali lako igra i na poziciji pleja, ima odličan šut i pregled igre, lako probija „jedan na jedan“, može da pogodi sa bilo koje distance… Kompletan igrač koji je za 16 sezona u NBA odigrao više od 1.000 utakmica, osvojio 4 šampionska prstena sa prosekom od 14,0 poena.

Osim 4 titule prvaka NBA, ima i jednu Evroligu (2001), jednu italijansku ligu sa Kinderom (2001), dva italijanska kupa (2001,2002)… Sa Argentinom ima svetsko srebro iz 2002, olimpijsko zlato 2004, bronzu iz Pekinga 2008, dve zlatne medalje sa šampionata FIBA Amerika (2001, 2011) i niz individualnih priznanja. Posle prve sezone u NBA bio je izabran u drugu najbolju petorku debitanata, igrao je All Star 2005 i 2011, bio je član najbolje petorke na OI 2004, kao i na mundijalima 2002 i 2006, najbolji šesti čovek u NBA 2008, najbolji sportista Argentine u prvoj deceniji 21. veka.

Majstor koji traje, kao staro vino.

Photo: Printscreen

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar