Viktor Vembanjama je ušao su u treći duel finalne serije u Medison Skver Gardenu s jasnim planom da popravi utisak nakon prethodna dva poraza u finalnoj seriji u San Antoniju. Pogotovo jer je završnica druge utakmice ostala zapamćena po njegovoj izgubljenoj lopti i promašaju sa poludistance na samom kraju utakmice koji su Niksima dali prednost od 2:0 u seriji. Sinoć, međutim, i on (32 poena, 8 skokova, 6 asistencija, 3 blokirana šuta protivnika i uz njegov solidan šut od 11–18 iz igre) i ostali Spursi bili su fokusirani i nisu često pravili greške (imali su ukupno samo 8 izgubljenih lopti), na kraju su bili vrlo prisebni i slavili su rezultatom 115–111, čime su ostali u seriji koja se nastavlja sutra naveče.
U Gardenu se pojavio predsjednik Donald Tramp da gleda ovu treću utakmicu serije i izazvao je velike zastoje pred ulazima u dvoranu jer su zvaničnici odlučili da naprave strogu sigurnosnu blokadu oko Medison Skver Gardena u četverouglu od 30. do 35. ulice i od 6. do 8. avenije. Nije bilo prolaska nezaposlenima kroz osigurano područje oko arene i samo navijači sa kartama, radnici u Gardenu, predstavnici medija ili sami akteri utakmice mogli su ući unutar perimetra, a svi su prolazili kroz sigurnosne provjere pri ulasku u dvoranu, i to po rigoroznim uzusima predstavnika predsjednikove Tajne službe (Secret Service), koji su bili svuda oko arene, a i u samoj areni. Na pitanje novinara da li ih je poremetila gungula oko Trampovog dolaska, ni Majk Braun ni Mič Džonson nisu odgovorili afirmativno.
Sam Tramp je, kad je ušao u dvoranu, sjedio iza stakla u centralnoj loži vlasnika Niksa Džima Dolana, tokom himne je na par sekundi prikazan na semaforu i izviždan od dosta prisutnih ljudi, sišao je na poluvremenu i u parter da se rukuje sa nekoliko ljudi mašući onima koji su mahali njemu, a kamere su ga uhvatile da je na momente i zaspao u drugom poluvremenu, mada je u dvorani bilo veoma glasno. Tramp je sa svojom svitom napustio dvoranu na 7 minuta pred kraj utakmice pri minimalnoj prednosti Spursa, a na ulazu u Airforce 1 bio je upitan o natuknici poznatog novinara Stivena Ej Smita da je upravo on krivac za poraz Niksa.
Nakon na stotine pogledanih utakmica Niksa u Gardenu ja lično nisam očekivao da tokom utakmice bude toliko glasno obzirom da su u dvorani bili prisutni uglavnom privilegovani ljudi sa debelim računima na bankama koji su platili na hiljade dolara da budu prisutni čak i u najjeftinijim sekcijama Gardena. Sam Stiven Ej Smit mi je pred utakmicu spomenuo da bi pomutnja u rutini kod aktera utakmice – u kojoj se dosta igrača zagrijalo vrlo kratko zbog kasnog ulaska u dvoranu – mogla uticati na ishod utakmice.
Dok sam gledao šuterska zagrijavanja igrača Niksa ispod koša nisam mogao da ne pomislim na velikog Edina Avdića koji mi je nekoliko puta u prošlosti govorio da mu je bio najveći užitak pogledati utakmice upravo u Gardenu, puno više nego u nekoj drugoj areni. Zbog toga me je, za razliku od prva dva meča na kojima sam bio u San Antoniju, ta Edinova „prisutnost“ u Gardenu nagnala da njegovom bliskom kolegi Milošu Jovanoviću pošaljem kratak video kao mali na brzinu napisan omaž rahmetli Edinu, bez namjere za nekakvom samopromocijom, jer osjećam skoro pa neku dozu krivnje da sam ja bio na prvoj finalnoj utakmici u Gardenu nakon 27 godina, dok je veliki Edin tog istog dana pokopan na Barama.
Hvala velikom Edinu na svemu što je dao košarci! Malo ko će u medijskom košarkaškom poslu ostati zapamćen kao on.
Kad se o samoj utakmici govori – San Antonio je u prva dva meča finalne serije imao velikih problema da probije odbranu Njujorka, jer su postizali samo 100.5 poena na 100 pozicija, što je daleko ispod njihovog regularno-sezonskog nivoa. U sinoćnjoj trećoj utakmici konačno su pronašli ritam tako što su stalno napadali reket i koristili akcije koje su otvarale lake poene za Vembanjamu, a i sam Francuz je bio mnogo agresivniji i igrao bliže košu u napadu nego u prethodnim utakmicama. Potpuno je dominirao blizu obruča, nadigrao Taunsa u nekoliko navrata, i u ovoj utakmici imao čak četiri alley-oop zakucavanja, dok je u prethodna dva meča zajedno to uradio tek jednom.
Uglavnom zbog Vembijeve igre u napadu napadački rejting San Antonija skočio je na 123.7, a to je bio njihov drugi najbolji rejting u ovom plej-ofu, dok su Niksi ukupno gledano imali mnogo lošiji defanzivni učinak nego u prva dva susreta. Iako je trijumf Spursa ostvaren kroz njihovu igru u napadu, imali su i jednu ključnu defanzivnu sekvencu u završnici, potpuno perfektnu, koja me oduševila, kada su savršeno rotirali i zatvorili četiri potencijalna šuta Niksa prije nego što je Vembanjama blokirao sinoć indisponiranog Lendrija Šemeta. U tom posjedu Vembi je sjajno branio nekoliko igrača Niksa i to u oba ugla parketa, a Niksi, kad su u napadu blizu koša, ga se očigledno boje, osim čini se minijaturnog Alvarada, koji je jednom u prvom poluvremenu hrabro pogodio iz driblinga pokraj samog Francuza.
Mada su Niksi nakon minusa od 12 poena na kraju druge četvrtine izjednačili, a onda i prešli u vođstvo (7 razlike na poluvremenu), treća četvrtina je bila ključna i u njoj su Spursi preuzeli vođstvo, a Niksi vrlo rano izašli iz bonusa i fauliranjem stavljali Spurse na liniju slobodnih bacanja.
Trener Niksa Majk Braun je na konferenciji iza utakmice imao šta da kaže na račun razlike u pokušajima slobodnih bacanja (14–3 za Spurse u 3. četvrtini, i 24–8 u čitavom drugom poluvremenu), pa bi ga liga mogla kazniti, mada on nije tip koji često spominje sudijske odluke u pasivno-agresivnom maniru.
Spursi su završili utakmicu sa postavom od tri beka, što ih čini manjim, ali bržim i opasnijim u napadu. Kod Niksa je Branson bio opet najefikasniji sa 32 poena, ali opet sa vrlo slabim postotkom iz igre, a Anunobi bio drugi najefikasniji kod Nikerbokersa sa 28 poena uz 9/13 šut, i u ovom doigravanju igra nevjerovatno, mada je nedavno imao problema sa zadnjom ložom. On nije krilo koje se nameće da šutira, ali čini se da bi trebalo da mu daju više napadačkih prilika, jer igra u životnoj formi. Mič Robinson je odigrao samo sedam minuta, a Niksi su u tom periodu imali negativnih 13 +/-, što je zabrinjavajuće. Povremeno su igrali i sa Anunobijem na centru, što nije dalo previše dobre rezultate. MekBrajd je potpuno nestao, a Klarkson, iako je ubrizgao energiju sa 10 poena u napad Niksa, odbrambeno teško može da se nosi sa bekovima Spursa.
Niksima ostaje da se prilagode. Bransonu da počne da pogađa sa boljim postocima, jer bez obzira na prividnu efikasnost gotovo ajversonovski troši lopte, a i Taunsu da pokuša proniknuti u razloge zašto ga je Vembanjama nadigrao u trećoj utakmici. Bridžis je imao solidan plus/minus rejting, ali ne dribla dobro ako mu lopta nije u jačoj desnoj ruci, dobro su ga skautirali i ofanzivno je bio sasvim odsutan.
S druge strane, mladi duo San Antonija – Vembanjama-Kesl – koji su individualno u defanzivi već sama elita lige – mogli bi u narednim godinama biti nepremostiva prepreka za bilo koga pod uslovom da i ofanzivno budu sjajni kao sinoć. A ako Kesl za koju godinu podigne procenat iza linije za tri poena sa 33% koje je imao u regularnoj sezoni (uz pomak nabolje prema 28% iz njegove prve sezone), mogao bi postati jedan od najboljih igrača lige.
Photo: Jesse D. Garrabrant / NBAE via Getty Images, @DarkoBasketball, @big_business_, @Mairosu, @NBA